U znak sjećanja i poštovanja na slavne dane NOB-a kada se u srcu Slavonije kovalo bratstvo i jedinstvo naroda raznih narodnosti koji su zajedno dijelili težak i skroman život, uglavnom seljaka, 15. kolovoza i ove godine, u organizaciji Virovitičko-podravske županije, položismo cvijeće kod spomenika borcima čete Ernst Thälmann, koja bijaše osnovana na taj dan 1943. godine na obroncima Papuka u šumi između sela Đuričić i Slatinski Drenovac.
Ova postrojba formirana je od mještana manjina sela iz okolice Pakraca, Osijeka, Slatine i Orahovice, Lovinca, Trnave i Garešnice, te Nijemaca prebjega i dezertera Wehrmachta iz Njemačke, Belgije i Austrije da bi kako su sami govorili ” sprali ljagu koju je na obraz njemačkom narodu nanio Adolf Hitler “.
Četa je dobila ime Ernst Thälmann po Nijemcu, antifašistu, članu KP, ljutom protivniku Adolfa Hitlera i njegovih politika, i protukandidatu omraženom Hitleru na izborima u vrijeme Weimarske republike.
1933. Hitler daje zapovijed da se hapsi Ernst Thälmann te ga šalje u koncentracijski logor Buchenwald gdje bijaše mučen kako bi odao svoje drugove istomišljenike.
No njegova usta ostadoše nijema.
Po nalogu i opet omraženog Adolfa Hitlera bijaše ubijen u samom logoru 1944. godine.
Četa se bori pod zastavom Weimarske republike, a zapovjedni jezik bijaše njemački.
Kapu je krasila crvena zvijezda petokraka, a uz nju crno-crvena-žuta trobojnica, obilježje Weimarske republike. Priča o njemačkim partizanima u Hrvatskoj proširila se kao plamen čitavom Europom jer bijaše to jedinstvena hrabrost Nijemaca protiv tada moćne sile Wehrmachta.
Četa je u osnivanju brojila 100 Nijemaca partizana.
Tu svakako treba spomenuti bolničarke sestre Emiliju i Irmu Mayer, te dvojicu sinova Johana Mukera Augusta i Ivana iz Daruvara koji poginuše u razmaku od mjesec dana.
Bijahu tu Nizozemac – Nijemac petnaestogodišnji Karl, kojeg zbog malog rasta, ali velikog srca, nazivahu kleiner Karl koji obavljaše kurirske zadatke.
Tu valja spomenuti i Wilhema Junga, inače Vukovarca, koji se nije htio odazvati pozivu Gestapoa, već se odredio boriti protiv nacista i njihovih suludih politika.
Na svoj prvi probojni marš borci njemačke čete Ernst Thälmann – Titovi partizani – jer tko bi ih drugi i mogao okupiti i osnažiti već Maršal TITO, krenuli su već 18. kolovoza 1943. godine.
Prolazeći okolnim slavonskim selima izazivahu čuđenje mještana jer kakvi su to sada partizani koji govore njemačkim jezikom, na kapama s njemačkom trobojnicom a ipak CRVENOM PETOKRAKOM na čelu, znak borbe za SLOBODU svih naroda i narodnosti.
Tako se jednom prigodom desi incident u susretu s jednom od partizanskih jedinica koji čuvši njemački jezik počeše pucati po četi.
Ubrzo se stvar razjasni i na sreću bez ljudskih žrtava.
Postrojba je djelovala sve do 27. studenog 1943. godine kada je u sukobu s nadmoćnim njemačkim tenkovskim jedinicama u predjelu Vojlovice, u neravnopravnoj borbi stradalo više od 100-inu boraca – pripadnika čete Ernst Thälmann.
Iz toga razloga četa bijaše rasformirana a preostali borci nađoše svoje mjesto u drugim partizanskim jedinicama.
Nakon godinu dana u sastavu jedinice Ernst Thälmann bijahu svega 5 do 6 boraca koji su nazočili osnivanju čete.
Sam rat preživjelo je 10- tak boraca Nijemaca, svi ostali časno izginuše u borbama.
Svoj počinak nađoše u grobnicama u Mikleušu na Katoličkom i Pravoslavnom groblju – dijelom – dok se ostalima ne zna gdje su našli svoje zadnje počivalište.
Zahvalnost za njihov obol borbi za SLOBODU i privrženost zemlji u kojoj su živjeli obavezuje nas i danas.
Po oslobođenju zemlje od 1964. godine do 1990. godine ovim izrazima duboke zahvalnosti u borbi za Slobodu pridružuju se i strana Diplomatska predstavništva.
SLAVA IM I HVALA!
Maja Jelinčić
Predsjednica AFŽ pri SABA RH
