Da je 2,24 trilijuna dolara – koliko je prema podacima Instituta za mirovna istraživanju (SIPRI) u Stockholmu bio iznosio u 2022. godini u svijetu, rekordno, globalni izdatak za oružje – uloženo u opći mir i sigurnost, zaštitu prirode, znanost, zdravstvo, eutanaziju socijalnih razlika između siromašnog Juga i (pre)bogatog Sjevera, razvojne projekte za poboljšanje životnog standarda i razvojne projekte općeg značenja, itsl., taj bi jednogodišnji kilometarski konvoj šlepera šuškavih zelembaća bez ikakve dvojbe stavio točku na najveća zla što zadnjih godina guraju Kuglu u neminovnu propast. Taj bi novac – besmisleno, suicidno spiskan na oružje i zvjerstva među ljudima – zaustavio ili bitno prorijedio klimatske katastrofe, suzbio epidemije i iznjedrio učinkovite medikamente za cijeli niz smrtonosnih bolesti, iskorijenio glad u svijetu i omogućio mirnu, sigurnu i blagotvornu budućnost čovječanstvu o kojoj nije moglo sanjati. Dva trilijuna i kusur od 24 milijarde dolara – heeeej, u samo 365 dana! – nezamisliva je himalaja novca, koju nitko zdrave pameti ne može zamisliti. Baš kao što nije kadar pojmiti da je u prvoj četvrtini 21. stoljeća moguća ljudska siva tvar što će pri punoj svijesti i naočigled cca 16 milijarda očiju bjesomučno, oružjem vrijednim čak 2,24 trilijuna dolara u samo jednoj godini nasrtati i protiv klime na temeljito već zatrovanom planetu, protiv gladi od koje svake sekunde umire 15 djece, protiv zdravlja što ga masovno uništavaju sve nove i nove invazivne epidemije i neizlječive teške boleštine…     

Zvoni li nešto vrlo neugodno u uhu kaže li se da je SAD lider u globalnoj potrošnji za oružje, pa doda tvrdnja američkoga istraživačkog novinara, laureata Pulitzerove nagrade Seymoura Myrona „Sy“ Hersha da je „SAD danas najagresivnija država u svijetu“? Odnosno, ilustrirano medijski već razglašenom činjenicom da je Amerika već godinama najveći diler oružja na Kugli i kako baš njezina vojna industrija inkasira najveće ekstraprofite na svakovrsnim alatima za učinkovito/masovno ubijanje i sakaćenje ljudi. Stockholmski institut tvrdi da vojni proračuni u svijetu bilježe rekorde iz godine u godinu, pa je neoboriva činjenica što izaziva jezu i pobuđuje zle slutnje da zemlje svijeta već osmu godinu zaredom izdvajaju više novca za vojsku no prethodne i da će se taj trend nastaviti budući da se osjetno usložnjava stanje rivalstva, opstrukcija i neprijateljstava među ključnim svjetskim velesilama (SAD, Ruska Federacioja i Kina) s tzv. saveznicima i partnerima. Nije u pitanju samo ukrajinski školski primjer tzv. proxy rata, pa copy and paste obrazac ukrajinskog proxyja u pripremi američkoga (opet!?) navlačenja – sada Kine – na „ničim izazvanu (sic transit) vojnu invaziju na Tajvan“. Kao što u se SAD/EU/NATO i tzv. saveznici/partneri bili neodgovorno i međunarodnopravno promiskuitetno oglušili o rusko upozorenje na tzv. crvenu crtu u Ukrajini (NATO na samoj ukrajinsko-ruskoj granici ne dolazi u obzir!), SAD/EU/NATO i tzv. saveznici/partneri sada se jednako prave grbavima u odnosu na Peking i njegovu javno obznanjenu tzv. crvenu crtu „jedne Kine“. Službeno priznatu/prihvaćenu i u samom SAD-u još za administracije Richarda Milhousa Nixona.

Kud’ svi Turci…

Ako i jest ukrajinski tzv. proxy rat kataklizmična priča, a jest – na koju nijedan razuman ukrajinski režim i ma koliko politički analfabet bio njegov predsjednik nije smio pristati, jer je morao znati tko će zapravo stradati –  Kina je sasvim druga priča u kojoj nije moguće replicirati kijevski Majdan, gdje su SAD/EU/NATO i tzv. saveznici/partneri 2014. godine počeli rat protiv Rusije subverzivnim rušenjem legitimne vlasti, pa instalirali režim bivšeg tv-komedijaša Volodimira Zelenskog kao poslovođu loše procjene zapadne ratnohuškačke volje za ratom, koja je uzrokovala lavinu arčenja golemih svota novca poreznih obveznika na oružje, sijanje straha, lažnih nada u nekakve „ratne pobjede“… Jezivo je to poigravanje s nuklearnim armagedonom nakon kojega više ništa i nikomu neće biti važno. Bit će to kraj svakog kraja. Ne može se govoriti o globalnom sumraku pameti, jer je dobrih ljudi na Kugli neusporedivo više od kretena – koji bi zajedno s trknutim princem Harryjem, vojvodom od Sussexa, išli ubijati talibane u tuđoj zrmlji!? – ali trpe bezumlje i šute dok se to bezumlje ne dotakne i njihove kože, njihove djece, obitelji i kućnog praga. A hoće, pitanje je samo vremena, jer SIPRI-jeva istraživanja upućuju na tu pretpostavku: „Europske zemlje su u 2022. godini zabilježile najveći rast potrošnje u posljednjih 30 godina zbog ruske agresije na Ukrajinu. Vojni izdaci u zemljama središnje i zapadne Europe iznosili su 345 milijardâ dolara. U realnoj vrijednosti, potrošnja tih država prvi put nadmašuje onu iz 1989., na koncu Hladnog rata, a 30 posto je veća od one iz 2013. godine“.

Tzv. prava strana povijesti, objektivno, više je no relativan pojam, neka vrst kulise u teatru apsurda, neodgovarajuća sadržaju komada što ga igraju iritantno trknuti naturščici koji si umišljaju da su globalne zvijezde, pa očekuju gromoglasan pljesak – zbunjene publike. Dok oružje govori, a muze po tradiciji nemaju pravo glasa, pamet je potonula na samo dno kvasine. Ukrajina je sada već školski primjer. Naime, svaka javna makar i samo pomisao na pregovore, razgovor o pravednu miru se proglašava tzv. pogrešnom stranom povijesti, čak veleizdajom te se agresivno guši u začetku. Rat, oružje i kultura smrti, nasilje i utimatum „pobjede“ zborna su krilatica čelnika Ovalnog ureda i Pentagona, a papagajski je opetuju od prve riječi i zareza do točke na kraju – nadmećući se tko će glasnije, drčnije i neprijateljskij – šefica Europske komisije Ursula Röschen/Ružica vod der Leyen, predsjednik Vijeća Europe Charles Michel i glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg s buljukom nižerazrednih si polit-činovnika s obiju strana Atlantika. I tu više nema sreće. Pa kud’ svi Turci, tu i ćelavi Mujo u liku šefa Hrvatskog sabora Gordana Jandrokovića (nadimkom Njonjo/Pudlica). „Njonjo: Potpora Ukrajini bit će još snažnija“, naslovio je neki dan portal Index.hr izvješće s dvodnevne konferencije predsjednika parlamenata zemalja EU-a u Pragu.

Izvijesti li ga zabunom neki od suradnika o toj beznačajnoj prijetnji šefa beznačajnog parlamenta zapadnobalkanskog miš-bantustana, čardaka ni na nebu niti na zemlji, ima da Vladimir Vladimirovič Putin smjesta, je li,  gadno šporka mudante kad čuje Jandrokovićev prepjev SAD/EU/NATO-ove grožnje. Pazi sad, i Bijedna će Naša „još snažnije podupirati“ režim u Kijevu da nastavi tzv. proxy ratom u vlastitoj domovini aktivno pridonositi masovnom ubijanju/sakaćenju Ukrajinaca (i Rusa, dakako) te pretvaranju „europske žitnice“ u preoranu i spaljenu zemlju. Rat, rat, još više rata, još više mrtvih i trajno osakaćenih, ne pregovori i mir ni po koju cijenu!? „Mi moramo pobijediti Putinovu Rusiju, istjerati je s ukrajinskog tla i obraniti demokratski svijet“, dnevno Zelenski udara šakom o ratni stol. „Šaljite nam još oružja, još, i još!“ Gdje se na Starom kontinentu – koji sada zbog sudjelovanja u ukrajinskom tzv. proxy ratu stenje pod teretom inflacije, energetske i prehrambene dijete, skupoće, masovnih štrajkova čak u EU zemljama tzv. prve brzine – izgubila ona mirotvorna pamet da je bolje sto godina pregovarati, nego jedan sat ratovati!? Ako je riječ o podvaljenom proxyju, a jest, bolje je cijeli milenij pregovarati, nego i stotinku sekunde ratovati. Ali, kad nije svijesti ni pameti, onda su i 2,24 trilijuna dolara za oružje u samo 365 dana – kikiriki.

„Potpora Ukrajini (do sada više od 150 milijardâ eura/dolara in cash, od toga više od 50 milijardâ eura svih poreznih obveznika u Uniji, op. a.) bit će još snažnija. Postaje jasno da se ruska invazija neće moći zaustaviti samo politikom i diplomacijom (a te na Zapadu ni nacrtane ne dolaze u obzir, op. a.)“, citirala je Hina Jandrokovićevu prašku papagajštinu, koju je hrabro podupro plenkovićevštinom kako će „Hrvatska nastaviti vojno, financijski, humanitarno i na svaki ini način pomagati Ukrajini“ dokle god bude trebalo. „Ukrajina se ne mora bojati jenjavanja europske pomoći u borbi protiv ruske invazije. U budućnosti ne smijemo ponavljati pogreške iz prošlosti, poput energetske ovisnosti o Rusiji (pa ćemo ovisiti o brat-bratu 30 posto skupljim energentima iz SAD-a i proameričkih zemalja; nećeš YU gdje si bio svoj na svomu, hoćeš SAD/EU gdje si svoj na tuđemu, nije šija nego vrat, sic transit, op. a.). Sazrijeva svijest o tomu da je EU godinama bio izložen i previše ovisan o nedemokratskim zemljama. I sirovine, tehnološki materijali, energetika jako su ovisili o onima koji s nama ne dijele vrijednosti, pa se Unija treba okrenuti zemljama zagovornicama slobode, demokracije, mira i zaštite ljudskih prava.“ A to je SAD i zemlje koje Uncle Sam proglasi takvima!? Da pukneš od smijeha kako blistava pamet odjekuje urbi et orbi iz češke prijestolnice, ista ona koja dijeli opomene i CRO zastupnike izbacuje iz sabornice spomenu li u nezgodnom kontekstu AP-a ili HDZ.

I ta bi, je li, ne-pamet ubijala talibane po Ukrajini ili bilo gdje na Kugli namigne li mu povjerljivo Uncle Sam – ako Julian Assange i WikiLeaks ne krivotvore diplomatska izvješća Bijeloj kući – za konspirativnog posjeta armiranoj utvrdi u Buzinu. Službeno: Američkom veleposlanstvu u RH. A tko brani i Gordanu Jandrokoviću i ratobornom mu šefu, jastrebu Andreju Plenkoviću s buljukom CRO ministara s tzv. prave strane povijesti odreći se svojih boli glava plaća, dnevnica i privatne imovine i tim novcem kupiti oružje Kijevu!? I ne samo to. Uzeti na ramena najnovije stingere ili sjesti u kojeg Leoparda/Chellengera pa zajedno sa Zelenskim, Von der Leyen (ta bivša njemačka ministrica obrane valjda ima iskustva?), Michelom i Stoltenbergom povesti na prvoj crti bojišnice tzv. proljetnu ofenzivu na Ruse!? Pa kad budu u najsnažnijem, pače, pobjedničkom naletu, dati si oduška – osobnim primjerom svim vojskovođama jučer, danas i sutra – provaliti u samo zlatno srce Kremlja i umlatiti Putina, jer to inače neće biti u stanju nijedno tzv. međunarodno sudište!? Jer, neokrunjeni je „ruski car“ – tko ne vjeruje neka pita bilo koga od lidera na proameričkom Zapadu, osim možda Viktora Orbána te već i Emmanuela Macrona – jedini, isključivi krivac ne samo za rat u Ukrajini i sve siromašnije ljude na Zapadu već i za neuspjeh svih 11 paketa tzv. sankcija Moskvi i globalnu nesreću u svijetu.

Kolaboracija s predatorima

I, da, isključivo su Putin i Rusija skrivili to da je Bijedna Naša isporučila Ukrajini više od 200 milijuna eura, uglavnom u oružju i vojnoj opremi!? Pa baš u okolnostima kada vlastite siromašne žitelje uči gladovati zbog preskupe hrane, kada ih kinji energetskom dijetom jer se na SAD/EU-ov zahtjev odrekla znatno jeftinije ruske nafte i plina da bi od (pro)američkih dobavljača kupovala puno skuplje. Kada razočarane žitelje podaničkom i ratnohuškačkom EU/CRO politikom plaši navodnom ruskom agresijom na tzv. demokratsku Europu, čijim se dijelom prepotentno smatra i RH. Itsl. Po onoj, je li, kako je žaba vidjela da se konje potkiva, pa i ona digla nogu, Jandrokoviću nije na pameti mirno rješenje kvadrature ukrajinskog kruga ni politička/diplomatska eutanazija politike masovnog ubijanja u ukrajinskom tzv. proxy ratu, nego dovlačenje novih kanti kerozina kako bi lomača brže gutala sve više i više ljudi zločinački žrtvovanih da izgore. Je li, zajedno s onim bijelim golubom s maslinovom grančicom u kljunu.

„Brojni saveznici i članice EU-a i NATO-a“, pametuje u Pragu spominjući i Bijednu Našu, „kontinuirano i vojnom opremom pomažu Ukrajini. Ona ima svoj put i sasvim sigurno će jednog dana biti dio euroatlantskog područja (NATO-a, op. a.) u punom smislu, ali u ovom trenutku puno je važnije od same forme da pomažemo da svi dajemo maksimum kako bi se prekinula ruska agresija, a Ukrajina živjela u miru u međunarodno priznatim granicama. Nastavit ćemo podržavati napore da oslobodi i Krim, anektiran 2014. godine, te sve okupirane teritorije. Očekujemo od naših vlada da nastave podržavati Ukrajinu svim potrebnim sredstvima.“ Pa što košta da košta, tko živ, tko mrtav, tjerajmo mak na konac!? Stari je dum Marin davnih stoljeća u slobodarskom Dubrovniku poznavao te i takve likove kao – ljude nahvao. HDZ-Plenkovićeva operativna vlast je krajnje neodgovorno i duboko uvukla Bijednu Našu u SAD/NATO-ov rat protiv Ruske Federacije u Ukrajini, ne mareći za posljedice, što je samo drastičniji nastavak kolaboracije s predatorskom politikom čiji je krajnji cilj uspostava jednopolnoga tzv. novoga svjetskog poretka s ekonomskom, političkom, vojnom i svakom inom dominacijom SAD-a.

Tom je cilju podređeno sve što se zloslutno/dramatično već godinama zbiva na Kugli, osobito u Europi uoči početka ukrajinskoga tzv. proxy rata na koji je Washington subverzivno uspio navući Moskvu. Američki vojni proračun službeno prelazi 800 milijardâ dolara godišnje (kineski pak 250 milijardâ, ruski svega šezdesetak, cca 20 milijardâ manje od njemačkog, sic transit), pa i to, gledano čak i iz svemirske visine, daje naslutiti tko koga, gdje, čime i zašto, je li – ugrožava, prijeti, ucjenjuje, sankcionira, pa vuče za nos i pokvaren do srži viče: „Drž’te lopova!“ Pa onda agenda o slobodi, demokraciji, međunarodnom pravu i ljudskim pravima, odnosno tzv. pravoj strani povijesti objektivno nema prolamirano značenje budući da sami proklamatori, je li, ne vjeruju u te vrijednosti kad ih valja pokazati osobnim primjerom i u vlastitom dvorištu. Sic transit. Koje su to ili što su tzv. zapadne demokratske vrijednosti i naš način života kakve SAD, Velika Britanija i EU zemlje tzv. prve brzine ognjem i mačem utjeruju po Aziji, Bliskom istoku, Africi, Latinskoj Americi, pa i „neučlanjenom“ dijelu Europe, a primjerno se politički, demokratski, socijalno, humanitarno, itsl. uživaju unutar vlastitih državnih granica!? Demokracija? Ljudska prava? Čovječnost? U SAD-u, Velikoj Britaniji i EU zemljama tzv. prve brzine ili pak u etatima pod njihovim pretežnim utjecajem? Ma dajte najte!

Hrvatska vlada mudro šuti o tomu tko, kada, kamo i zašto iz tih zemalja tzv. zapadnih demokratskih vrijednosti dila oružje preko Zračne luke na otoku Krku. Čiji i zašto preskupi ukapljeni plin uvaljuje svojim siromašnim graađanima i gospodatrstvu s LNG terminala u krčkom akvatoriju i tko na tomu trpa u džepove boli glava ekstraprofite. Zašto se odobrava jataštvo RH u konspirativnom tranzitu američkih „osumnjičenika za terorizam“ s Bliskog istoka i inih islamskih zemalja u brojna SAD-ova tajna mučilišta tipa Abu Graiba i Guantanama u kojima im se gubi svaki trag. Zašto se RH obavezao SAD-u da neće sankcionirati zločine njegovih državljana na svom teritoriju. Etc., etc… Sve je po zakonu i propisima, lakonski će reći iz resornih ministarstava, pa… Povjesničari će također potvrditi da su nacistički ratni i zločinci protiv čovječnosti na suđenju u Nürnbergu 1945. godine također kazali da se „ne osjećaju krivima“, jer su „obnašali svoje dužnosti po zakonu i poštivali zapovjedi nadređenih“. Tako su se odreda izjašnjavale na suđenjima (prijeki vojni sudovi i građanski) i ustaške im podguzne muhe (jasenovački egzekutori, ubojice iz Crne legije, „junaci“ iz Pavelićevog tjelesnog zdruga, hercegovački koljač srpske djece, žena i staraca u Potkozarju i konc-logoru Jasenovcu fra Tomislav Filipović-Majstorović, etc.).

A zakon i savjest nisu isto ni prije niti sada. Zakon nije alibi za grijeh protiv čovječnosti, još manje razlikovna determinanta za određivanje tzv. prave i pogrešne strane povijesti. Nakon kritičnog će proroka vremena upravo povijest, ne neke politike i tzv. ljudi nahvao što ih kreiraju eda bi oružjem i svakovrsnim difamacijama, tzv. sankcijama naudili drugima, presuditi o zloj činjenici iz SIPRI-jeva izvješća objavljenog na njegovim mrežnim stranicama: „Uvjerljiv lider u vojnoj potrošnji je i dalje SAD, a slijede ga Kina i Rusija, koja je zbog rata skočila s petog na treće mjesto zemalja s najvećom vojnom potrošnjom. Ukrajina je zabilježila porast od 640 posto i sada se nalazi na 11. mjestu nakon što je prethodne godine bila na 36. mjestu“. Kakav mir u „europskoj žitnici“ kad je tzv. proxy rat najunosnije tržište i najizdašnije američkoj industriji oružja što ga skupo prodaje u Ukrajinu, tzv. saveznicima/partnerima (zbog NATO standarda) i svakomu tko ga može platiti. Postdoktorand Centra za povijest Južnoga metodističkog sveučilišta u SAD-u (Dallas) Jonathan Ng objavio je na portalu Other News: Voices against the tide da „proizvođači oružja potiču sukobe i potom nude oružje kao put prema miru. Temeljna dinamika trgovine oružjem proturječi jednostavnom narativu solidarnosti. Upravo su korporacije i vlade koje upravljaju ovim vojnim jačanjem prethodno pomogle ruski ratni napor. I još uvijek raspiruju sukobe diljem globalnog Juga kako bi održale svoju industrijsku bazu i akmulirale profit“.

„Mirotvorci“ na ratnoj stazi

Ništa novo, ništa nepoznato: iza svake agresivne politike stoji ekonomski interes. Nešto nekomu treba uzeti po svaku cijenu i na tomu profitirati. Kad je tzv. demokratski Zapad posrijedi, iza svakog rata – a nakon, je li, Građanskog rata (12. travnja 1861. – 9. travnja 1865.), nijedan se više nije vodio na američkom tlu – svaki put stoji nezajažljiva predatorska glad megakorporacija. Neukrotivo idolopoklonstvo jednomu od sedam prinčeva pakla, bogu novca Mamonu. Ta je činjenica alfa i omega uzroka i posljedica školskog primjera tzv. proxy rata u Ukrajini, koji je u više od godine ubijanja, razaranja i raseljavanja nedužnih tzv. običnih/malih ljudi u toj najvećoj europskoj zemlji odmaknuo tako daleko/tragično da poslije njega više ništa neće biti isto. Ni Ukrajina više nikada kakva je bila. Ma tko „pobijedio“, jer pobijediti neće nitko, jer je izgubila čovječnost. Pa neki budući mir jamačno neće biti mir kakvim će se činiti izvana. I, da teatar apsurda bude uvjerljiviji, isti ti licemjerni predatori što huškaju na daljnja krvoprolića, bacaju trilijune na povijesno smetlište umjesto iskorjenjivanje gladi u svijetu, smrtonosnih bolesti i klimatskog karcinoma, šalju oružje, dolijevaju sve nove kante kerozina na ukrajinski oganj, prostače i lažu već kroje unosne račune i novače megakompanije koje će – obnavljati Ukrajinu. „Žitnica“ će desetljećima, jer ima resurse, masno otplaćivati zapadnu „potporu i ratno prijateljstvo“. Kažu, nema džabe ni kod stare babe. Jesma braća, ali kese nam nisu sestre. A nije se išlo u rat zbog nečijih lijepih očiju.

„Iako se predstavljaju kao mirotvorci, čelnici vojne industrije su moderni gospodari rata, koji potiču sukobe da bi ih onda pretvorili u reklame: spektakle uzvišenog terora“, piše američki povjesničar Jonathan Ng, a više no indikativnu studiju prenosi hrvatski portal za kritičko mišljenje H-Alter pod naslovom „Ukrajinski velesajam oružja“. „Ako je solidarnost s Ukrajinom moralni imperativ, borba za mir je previše važna da bi se prepustila njima u ruke.“ A kako borbu za mir, je li, podebljati činjenicom da američki industrijski gigant Lockheed Martin ovog proljeća „proširuje poslovanje kako bi zadovoljio ukrajinsku potražnju za oružjem“? Zadnjih je mjeseci „njihova tvornica u Camdenu, Arkansas“, tvrdi Jonathan Ng, „dobila ugovore vrijedne gotovo pola milijarde dolara za High Mobility Artillery Rocket System (HIMARS) – udvostručivši proizvodne ciljeve i nagnavši dužnosnike Lockheeda da razmotre uvođenje noćne smjene“. Oružje, smrt, razaranje… do besvijesti? Na oružje, smrt i razaranje… do besvijesti će Rusi odgovoriti oružjem, smrću i razaranjem… do besvijesti i tu nikakvim pregovorima o miru nema mjesta. Ukrajinski predsjednik je Volodimir Zelenski lani – „mirotvorno“, a kako bi drukčije!? – bio odlikovao američkoga gospodara svih svjetskih ratova na Kugli Josepha Robinette „Joe“ Bidena, Jr. vojnom medaljom kapetana ukrajinske postrojbe HIMARS. Raketnog bacača što ga je Gospodarska komora Arkansasa proglasila „naj-cool stvari“ proizvedenoj u toj saveznoj državi SAD-a. Dakle, oružje i smrt do daljnjega, nikako mir, kruh i blagostanje svima. Nazdravlje. Ili, laku noć svijete?

Marijan Vogrinec