Susrećemo se ovih dana sa riječima, slikama, filmovima, dokumentima o katastrofalnoj poplavi prije 60 godina u Zagrebu pa u Sisku, Slavonskom Brodu, iza njih u Karlovcu, Međimurju i drugdje.
Mnogo je ljudi preko noći ostalo bez domova i našlo se u teškim poremećajima života, koji se iza ratne katastrofe postupno i uspješno popravljao i normalizirao. Javit će se za riječ brojni ugroženi, brojni svjedoci i spasioci svih boja uniformi i sportskih dresova, koji su danonoćno plovili „morem“ ispod Sljemena, prepoznat će se u filmovima i slikama, po snazi, mladosti i spretnosti koja je savladavala vodu, blato, ruševine, tugu.
Sjetiti ćemo se smrtno stradalih i riječi „ne ponovilo se“ s kojima su ispraćeni na počinak.
Očekuje se da će oni koji mogu i trebaju odati priznanja, obilježja, trajno zaštiti djelo zaslužnih za obnovu kuća, ulica, grada, graditelje obalnog nasipa, sistema obrane i brige o vodama, elan, žuljeve i djelo tisuća brigadira na Savi i na svim frontovima u zemlji.
Među mnogima koji su ono „ne ponovilo se“, odmah krenuli pretvarati u zbilju, bio je istaknuti stručnjak dr. Josip Zmaić, koji, brojnim osobnim inicijativama, pamteći ono ratno iskustvo osobnog primjera, kao da je povikao u miru „Za mnom!“. Mnogi su ga slijedili, naročito masovno mladi, držeći uporno njegov tempo i korak, u maratonskom pohodu. Rođeni je borac, nalaze ga bitke, a on ih prima i to hrvanje s vodom traje cijeli njegov životni vijek.
Rođen je u Perkovcima, u Slavoniji, 1917. g. gdje je završio osnovnu školu, a Gimnaziju u Slavonskom Brodu. Studij agronomije u Zagrebu prekida i odlazi 1941. u borbu za oslobođenje zemlje. Kao borac-vijećnik ZAVNOH-a u Topuskom sudjeluje u projektiranju slobode, obnove i izgradnje slobodne Federalne Države Hrvatske (naziv je u zaključcima ZAVNOH-a). Već 1946. odlazi na međunarodni diplomatski front u Ambasadu u Parizu, braniti rezultate oslobodilačke borbe, mir i promicati i druge preduvjete za obnovu i izgradnju zemlje. U kratkom predahu između frontova, agronomiju je diplomirao 1952., a doktorirao, uz brojne radne obveze, 1964. g. u Zagrebu.
Već 1958. g. izabran je za direktora Lonjskog polja, a 1961. g., formiranjem Direkcije za Savu, postaje njen direktor i započinje dugotrajnu bitku za korištenje njenih bogatstava i trajno otklanjanje opasnosti koje skriva i donosi. Uviđa svu složenost toga cilja i inicira potrebne korake i organizaciju za taj složeni dugoročni program. Potiče osnivanje Sekretarijata za vodoprivredu u okviru organizacije republičke državne uprave, prvog državnog tijela u Jugoslaviji za to privredno područje. Ubrzo je izabran za Republičkog sekretara za vodoprivredu i provodi sveukupnu reformu ove privredne djelatnosti. Pripremio je donošenje prvog Zakona o vodama, kojim se osiguravaju stalni samostalni izvori sredstava za financiranje vodoprivrede. Ova djelatnost definira se zakonom kao posebna i specifična grana gospodarstva. Osniva četiri vodna područja sa primjereno organiziranim poduzećima za vođenje ove djelatnosti. Okuplja stručne kadrove i osigurava suradnju sa drugim tijelima državne uprave, organizacijama i udruženjima.
„Poslije katastrofalne poplave na području Zagreba 1964.g., a nakon toga 1965. Međimurja, 1966. g. Karlovca, Siska i drugih, njegovom inicijativom izrađen je program kompleksnog uređenja sliva rijeke Save .Na osnovu tog projekta dobivena su sredstva Fonda za razvoj Ujedinjenih nacija 1966. godine. Radovi su započeli već 1965. u manjem obujmu, a po završetku ukupne studije 1970. g. otvaraju se masovni javni radovi na svim područjima Hrvatske. Izvedene su brojne obalne utvrde i drugi objekti zaštite od poplave s odteretim kanalima, stotine kilometara novih ili rekonstruiranih nasipa, provedena regulacija dijela rijeka i vodotoka, izvedene komasacije i melioracije s mrežom odteretnih kanala ili cijevne drenaže u Slavoniji, Dalmaciji, dolini Neretve i drugim područjima. Izgrađeni su brojni regionalni vodovodi u Dalmaciji, Istri i drugdje prema prioritetima opskrbe vodom, uz organizaciju kontrole kvalitete vode i zaštitu voda izgradnjom uređaja za prečišćavanje.
Ovi i niz drugih projekata rezultat su njegovog iznimnog odnosa prema radu i upornog zalaganja, nikad nije bio zadovoljan postignutim, nije imao radno vrijeme, gumene čizme i kišna kabanica bile su stalno prisutne kao njegov zaštitni znak.“ (Citat iz prijedloga grupe građana Skupštini grada Zagreba za odavanje priznanja dr. Josipu Zmaiću, uz obilježavanje 60 godina od poplave u Zagrebu).
Autor knjige o ljudima u vodoprivredi i terenski suradnik dr. Zmaića, Branko Vujasinović konstatira: „Nije bilo seljaka u Slavoniji, ni zaposlenog u vodoprivredi koji ga nije poznavao, jer je bio na svim obranama od poplava.“.
Godine 1978. izabran je za predsjednika Republičke samoupravne interesne zajednice za vodoprivredu. Aktivno se uključio u novu bitku za ostvarivanje koncepcije neposredne suradnje korisnika i davatelj usluga, prema odredbama izmijenjenoga Ustava SRH iz 1964. godine. Sa dugogodišnjim iskustvom u struci i organizaciji vodoprivrede, posebno sa značajnim rezultatima rada u državnoj upravi (etatističkoj koncepciji vođenja ove specifične privredne djelatnosti) razvija nove odnose u vodoprivredi na osnovama društvenog dogovaranja i samoupravnog sporazumijevanja.
Uspješno primjenjuje bogato povijesno iskustvo iz prvih oblika neposrednog organiziranja građana kroz vodne, zemljišne i druge narodne zajednice koje su, prije normativnog reguliranja, uspješno uređivale međusobne odnose subjekata određenog područja sa novom ustavnom koncepcijom neposrednih odnosa i metodama dogovaranja i sporazumijevanja. I taj pionirski posao nove razine društvenih odnosa obavlja sa značajnim rezultatima i svojim primjerom potiče zalaganje mnogih u vijećima udruženog rada i samoupravnim interesnim zajednicama koje ograničavaju dominaciju birokratskih struktura. Ne prekidajući trajnu povezanost sa djelatnošću vodoprivrede uključuje se u nove projekte kao predsjednik Koordinacionog odbora za uređenje Črnec polja.
Na općim izborima 1982. godine izabran je za zastupnika u Sabor SRH, te predsjednika Sabora sa jednogodišnjim mandatom 1985./86. godine, nastavljajući djelovanje na jačanju samoupravnih društvenih odnosa. I u vrijeme mirovine aktivno sudjeluje u razvijanju nove organizacije vodnog gospodarstva i prilagođavanju organizacije zakonskim promjenama.
Primio je niz priznanja i odlikovanja. Savez društava geodeta proglasio ga je zaslužnim i počasnim članom 1986. godine. Primio je najviše priznanje u Jugoslaviji-Nagradu AVNOJ-a za životno djelo čime je potvrđen i njegov nesporni doprinos razvoju vodoprivrede u cijeloj zemlji.
Stvaralačkim i neumornim radom isprepleo je svoj život i osvojenu slobodu i obogatio ju izvanrednim djelom.
Gojko Šteković