ŠTO JE NAMA RADE ŠERBEDŽIJA
Interesantno je to kako naši uspaljeni hrvatski desničari svoju vidljivost uvijek nastoje postići “udarajući” po Srbima, i to u pravilu po onima najuspješnijima. Jer kada udaraš po najuspješnijima od njih, tada šalješ poruku i svim njihovim sunarodnjacima – “Ovdje ste nepoželjni”. Zato je jako važno da se čuje i naš glas razuma, glas većine koja tako ne misli, te da iskažemo solidarnost kada je to potrebno. To i činim kao pojedinac u svoje ime, ali bilo bi silno važno da to rade i institucije, udruge ili ministarstva, pa i sama Akademija ako u njoj još uvijek stanuje duh njena utemeljitelja Josipa Juraja Strossmayera (1815.-1905.).
Najnoviji primjer opisanog desničarskog ludila je nedavni istup Branke Lozo, neupečatljive predsjedničke kandidatkinje koja preko Rade Šerbedžije spašava propalu predsjedničku kampanju. Nismo mogli ni zamisliti da će netko u 21. stoljeću, poput Branke Lozo, uzeti za zlo što na Brijunima nastupaju različite kazališne družine i to “teatri iz Sarajeva, Beograda, Podgorice, Bara, Ljubljane i Skopja, šireći duh propale države”. Neshvatljivo je da takve nazadnjačke i mrziteljske stavove iznosi jedna profesorica zagrebačkog Sveučilišta, onog istog Sveučilišta kojem je veliki mecena i podupiratelj bio upravo Josip Juraj Strossmayer, jedan od idejnih začetnika južnoslavenskog zajedništva i suradnje među narodima. Da drže do sebe i do svoje dične prošlosti, naravno da se trebao očitovati i Senat Sveučilišta, o blago rečeno neprimjerenim stavovima svoje profesorice.
Potpuno je pogrešno isključivo svrstavati Radu Šerbedžiju u nacionalne okvire što čini Branka Lozo. Rade Šerbedžija je svjetska vrijednost i veličina kakvih malo imamo. Rade je i svjetski i hrvatski glumac, ali isto tako i američki, engleski i novozelandski. On je građanin svijeta – “U gradovima stranim u kojima se muvam u posljednje vreme”, sam će reći za sebe. On je ništa manje i srpski i bosanski, i slovenski, crnogorski i makedonski. Prihvatljiv je Rade i drag svima, gdje god dođe osjeća se kao u svojoj kući. Naše ime i kulturu pronio je svijetom, a svjetske umjetnike i glumce doveo u Hrvatsku, na Brijune. Nevjerojatno je da one koji su najbolji od nas napadaju uvijek oni najgori među nama.
Rade Šerbedžija doprinosi našoj kulturi već više od 50 godina, iskazujući time ljubav i prema ovoj zemlji i prema njenim ljudima. I do sada sam o tome pisao, no očito neke stvari treba i ponoviti. Sjećam se da je još 70- tih u vrijeme kada sam studirao po Zagrebu, Rade smatran zvijezdom u usponu koja će ostaviti neizbrisiv pečat na kulturi Zagreba, Hrvatske i Jugoslavije. Tih smo godina hrlili u kazališta, Teatar &td je bio naša omiljena destinacija. Samo zbog Rade mnoge smo predstave gledali i više puta, Brešanovog Hamleta na primjer. Rade je bio naš ponos i naš prosvjetitelj. Svi mi njegovi suvremenici, njegova publika i sljedba, bez njega bi bili duhovno siromašniji.
Rade Šerbedžija je bio i ostao graditelj naše kulturalnosti, a time i graditelj nas samih, našega duha i identiteta. Kao jedan od najvećih živućih umjetnika našega doba ostat će upisan u naše pamćenje i našu kolektivnu memoriju, dok će rušitelji tih naših vrijednosti biti odbačeni i zaboravljeni. Takva je sudbina i Branke Lozo.
Vedran Sršen
