Još prije punih sedam godina u eseju “Ta čudesna obitelj Filipović”, objavljenom na portalu tacno.net 21. srpnja 2017. godine, upozorio sam što će nam se događati u društvu rušimo li spomenike dobra i podižemo li one koji manifestiraju zlo.
“Danas u Hrvatskoj Stjepan Filipović spomenik nema, a Miro Barišić ima. Onaj koji je u cijelom svijetu pojam za dobro spomenik je izgubio, a doživotno osuđeni terorist je spomenik dobio. Zar je to Hrvatska koju želimo, tražimo i ljubimo? Ako danas u Hrvatskoj dobro odbacujemo a zlo sijemo, dobiti ćemo nevaljalo stablo koje će rađati plodove zla”.
Danas su ti plodovi zla sazreli.
Uvijek kada tijekom velikih i spektakularnih sportskih ili muzičkih događanja čujemo i vidimo s koliko žara i emocija brojni mladi ljudi uzvikuju “Za dom spremni”, kao nedavno na Stradunu prilikom koncerta MP Thompsona ili koji dan kasnije na utakmici u Splitu između Hajduka i Rijeke, zapitamo se ne vjerujući vlastitim očima: “Otkud tolika bešćutnost naše mladosti stasale u demokratskoj Hrvatskoj naspram sudbine njihovih vršnjaka koji su imali tu nesreću da odrastaju i žive u Nezavisnoj državi Hrvatskoj?”
U najvećem od 40 ustaških logora, u Jasenovcu, koji je služio okrutnoj realizaciji rasnog zakonodavstva NDH istrebljenjem nepoćudnih pojedinaca i cijelih naroda, pretpostavlja se da je ubijeno oko 100 tisuća ljudi. Do sada su utvrđene poimeničnim spiskom 83.145 žrtava tog logora smrti. Zastrašujuće djeluje broj od 20.101 ubijenog djeteta od dvije, tri pa do 14 godina starosti, koji su ubijeni uz poklič “Za dom spremni”.
Ta djeca od dvije, tri pa do 14 godina starosti, ubijena su na najsvirepiji način od svih postojećih nacističkih logora po Europi, ubijani su nožem, maljem ili sjekirom, uz poklič “Za dom spremni!” Ta dječica od dvije, tri pa do 14 godina starosti, stajala su u redu čekajući da jasenovački krvnik obavi svoj posao klanja. Trgala su se i jecala, molili su za milost ta dječica od dvije, tri pa do 14 godina starosti, plakali su i padali na zemlju, dizali se i Boga prizivali, udarali se ručicama po glavi sve dok ih ruka krvnika nije hladnom oštricom noža zauvijek umirila. Sve to uz povike “Za dom spremni”.
Tu u Jasenovcu izvršen je trostruki genocid, nad Srbima s 47.627 žrtava, Romima sa 16.173 žrtve i 13.115 ubijenih Židova. Likvidirano je i 4.255 Hrvata koji su se suprotstavljali neljudskosti NDH.
Ove rečenice ispisujem prvenstveno zbog osmaša i srednjoškolaca, ponajviše zbog onih iz Ploča, koji na žalost, a rekao bih i na sramotu svih nas, još nikada nisu bili u Jasenovcu. Mnogi od njih taj ustaški pozdrav ZDS koji manifestira netrpeljivost prema pripadnicima drugih nacija i vjera, uzvikuju nesvjesni njegova značenja. Njihovo znanje o NDH je šturo, gotovo porazno prazno. Čak 45 % srednjoškolaca po istraživanju provedenom 2021. godine na relevantnom uzorku srednjih škola, pozdrav “Za dom spremni” smatra poželjnim i odobrava ga. Naši srednjoškolci ne znaju što je bila NDH, manje od 1/3 smatra da je NDH bila fašistička tvorevina, a 40 % učenika odobrava da ulice i trgovi nose imena po pripadnicima kvislinške NDH, dakle po Mili Budaku, Juri Francetiću ili Rafaelu Bobanu.
Godinama već Ministarstvo kulture i Spomen područje Jasenovac organiziraju terensku nastavu. Ministrica Nina Obuljen Koržinek ističe: “Ministarstvo potiče škole da posjete Jasenovac. Svaka škola koja odluči ići u Jasenovac ima pravo na punu naknadu troškova!”
No i pored toga odaziv nije zadovoljavajući. Ove godine, kaže ministrica Koržinek, u prvih 10 mjeseci Jasenovac je posjetilo 50 učeničkih grupa, a lani ih je bilo 17 iz Srednjih škola te 21 grupa osmaša. Taj broj je u stalnom porastu.
Željeli bi vjerovati da će se grupnim posjetima Jasenovca pridružiti i pločanski osmaši i srednjoškolci, kako bi obogaćeni znanjem gradili društvo tolerancije, jednakosti i slobode za sve građane Hrvatske neovisno o njihovoj vjerskoj ili nacionalnoj pripadnosti, nasuprot isključivosti, mržnji i radikalizmu kojemu danas, nažalost, svjedočimo.
Vedran Sršen
