Jedna od naših najvećih heroina devedesetih godina bez ikakve sumnje je Ankica Lepej (1948.-2022.), bankarska službenica iz Zagreba koja je u nakani zaštite javnog interesa i htijenja za oblikovanjem pravednije Hrvatske, krajem 1998. godine upozorila javnost na neistinito prikazivanje imovinskog stanja obitelji Tuđman.
Tim hrabrim činom Ankica Lepej postaje uzor potičući i druge da ne trpe nepravdu i laž, već da javno razotkrivaju negativnosti kako bi naše društvo gradili na poštenju, pravdi i ravnopravnosti za sve građane. Odmah potom, na našu se heroinu Ankicu Lepej sručio cjelokupni represivni državni aparat. U toj neravnopravnoj utakmici nepravedno je utučena, razbolijeva se i umire 18. siječnja 2022.
Jutarnji list je preko cijele naslovne stranice objavio 17. listopada 1998. senzacionalnu vijest – „ANKICA TUĐMAN JE 24.3. OROČILA 210.000 DEM.“
Tako je razotkriveno neistinito prikazivanje imovinskog stanja obitelji Tuđman, budući da je u imovinskoj kartici predsjednik Franjo Tuđman naveo – „Moja supruga nema nikakvih pokretnina znatnije vrijednosti.“
Predsjednik Tuđman je, dakle, prilikom podnošenja svoje imovinske kartice, obmanuo i lagao svoj ljubljeni hrvatski narod. Zatajio je navesti značajna novčana sredstva, a na što je bio zakonski obvezan, koja je njegova supruga Ankica Tuđman oročila u Zagrebačkoj banci u visini 210.000 DEM i 15.000 USA dolara.
Sve što je Ankica Lepej poduzimala i radila bilo je od interesa za zajednicu.
„Postupila sam odgovorno. Pa lagao je predsjednik države, a on bi trebao biti uzor!“, upozorila je ispravno Ankica Lepej.
Kada Zagrebačka banka raspiše nagradu od milijun kuna, poput tjeralice s američkog divljeg Zapada, onome tko pronađe i prijavi, “živu ili mrtvu“, osobu koja je otkrila bankarsku tajnu, Ankica Lepej će se sama prijaviti. Ponuđenu milijunsku nagradu će s prijezirom odbiti jasno poručivši da je njen postupak motiviran boljom, pravednijom i za život ugodnijom i pristojnijom Hrvatskom koja počiva na dobru i istini, a ne na laži i prijevari.
Umjesto priznanja Ankica Lepej se proglašava rušiteljem Hrvatske, dobiva otkaz u banci 11 mjeseci prije ispunjenja uvjeta za mirovinu, protiv nje se pokreće kazneni postupak, a predsjednik Ustavnog suda Smiljko Sokol, u namjeri da sakrije i pokrije Tuđmanovu prijevaru izgovorit će najbizarniju rečenicu od stjecanja hrvatske samostalnosti: „Novac nije imovina.“
Ostavši bez ikakvih prihoda obitelj Lepej koja je živjela od njene službeničke plaće, koje više nema, prisiljena je prodati stan i prijeći u podstanare. Kada je objavila knjigu „Istina – Savjest iznad bankarske tajne“ mogli ste je viđati po zagrebačkim ulicama i trgovima s knjigom u ruci. Jadna žena išla je od stana do stana prodavajući svoju knjigu. To je bio jedini način budući da knjiga Ankice Lepej u tadašnjoj Hrvatskoj nije smjela biti vidljiva na policama i izlozima zagrebačkih knjižara.
Ankica Lepej je podnijela žrtvu kako bi izgradili Hrvatsku slobodnih ljudi, Hrvatsku jednakih šansi za sve njene građane.
Taj cilj još uvijek nismo dosegli. No, od ideala društvene pravednosti za koje se Ankica Lepej nesebično davala nikada ne smijemo odustati.
U novoj knjizi Vedrana Sršena sve o slučaju Ankice Lepej, heroine našeg doba koja je mijenjala Hrvatsku nabolje.
Vedran Sršen
