Hrvoje Klasić kaže da nas povijest uči da ovo što se događa na Bliskom istoku nije ni blizu najgoroj situaciji
Povjesničar Hrvoje Klasić gostovao je na N1 televiziji gdje je govorio o ratu na Bliskom istoku. Upitan je li ovaj sukob najopasnija situacija za globalnu sigurnost od Drugog svjetskog rata, Klasić kaže da nas povijest uči da ovo nije ni blizu najgoroj situaciji.
“Palestincima i Izraelcima je ovo najgore što se događa, no moramo uzeti činjenice u obzir. Od Drugog svjetskog rata, u Korejskom ratu imamo situaciju gdje američki zapovjednik želi baciti atomsku bombu na Kinu, Kubansku krizu, Vijetnamski rat, Afganistan i Građanski rat u Angoli. Ovo što se događa je doista katastrofa, ali ni po žrtvama ni po posljedicama nije ni blizu najgoroj situaciji.”
Smatra da je zbog prirode Hamasova djelovanja, nemoguće izbjeći civilne žrtve u ovom sukobu. “Pratim svjetske medije, čak i arapske medije. Nitko ne koristi termin Izraelsko-palestinski sukob, već rat Izraela i Hamasa, što je i točno. Hamas se skriva među ulicama, školama i bolnicama i naravno da će svaka ispaljena raketa izazvati reakciju iz Izraela. Možemo govoriti i o tome da se radi o prekomjernoj uporabi sile, no što da Izrael radi? Da ostavi Hamas da puca jer se skrivaju iza škole? Ne opravdavam, ali činjenica je da su civilne žrtve neizbježne”, kazao je.
Velika podrška Palestinaca
Rekao je da Hamas ima veliku podršku Palestinaca, posebice Palestinaca u Pojasu Gaze. “Situacija je takva da većina Palestinaca koji podupiru Hamas, ne podupiru uopće postojanje Izraela kao države. To je jedna pat pozicija: tražite da vas se poštuje i da nema više žrtava, a s druge strane prijetite da nikada nećete pristati na Izrael. Ne samo da nećete priznati, već ćete ga granatirati sa svog područja. Tu nema rješenja”, dodao je.
Međunarodna zajednica desetljećima pokušava postaviti mir. Došlo je do gotovo dobrog sporazuma kada je SAD podržao napore da Saudijska Aarabija postigne normalizaciju odnosa, no to Hamasu očigledno nije odgovaralo…
“Teško je odrediti kada bismo trebali počeli govoriti o uzrocima ove situacije. Neki će otići na Šestodnevni rat, nakon čega je došlo do okupacije Zapadne obale i Gaze, a neki u 1947. godinu kada je UN predložio plan o dvije države. Tada je izraelska strana to prihvatila, a Palestinci i Arapi iz okolnih zemalja nisu. Danas bi svaki Palestinac i svaki Arap koji govori javno o dvije države prihvatio to rješenje, međutim, problem je u tome što sve veći broj i Palestinaca i Arapa je ne samo protiv dvije države, već protiv Izraela”, objasnio je povjesničar.
Sve oči su uprte u Iran i njihovu reakciju. Oni su se ogradili i rekli da nemaju veze s Hamasovim napadom, međutim daju podršku Palestini. Na pitanje koliko je opasno da se Iran aktivnije uključi u rat, mišljenja je da se Iran neće aktivnije uključiti.
“Nemaju što dobiti. Desetljećima su pod sankcijama i izolirani i ni ne trebaju se aktivno uključiti. Iran dobro zna: dok oni pomažu Hezbollahu to je jedna priča, ali kada bi se oni uključili aktivno, Amerikanci to sigurno ne bi gledali pasivno i znaju da to ne bi dobro završilo po njih.”
Pristup uništenju Hamasa je najprije uništiti infrastrukturu, no znamo da vođe Hamasa nisu u pojasu Gaze.
“Hamas nisu samo članovi organizacije. Njih ipak podupire stanovništvo koje je glasalo za njih. Vođe su negdje drugdje i žive vjerojatno u neizmjernom bogatstvu, za razliku od Palestinaca koji žive ispod razine dostojanstva. Zbog toga bi i očekivao da će se Palestinci pobuniti protiv takvog Hamasa, a ne davati podršku. Kako će izgledati uništenje? Može se uništiti infrastruktura, a vjerojatno su i sad u zračnim napadima ubijeni neki od vođa, ali to sigurno neće uništiti ideju da se uopće ne prizna postojanje Izraela”, kazao je.
net.hr