Ispred zajedničke grobnice 152 poginula partizanska borca i spomenika položeni vijenci i upriličen komemorativni  skup u povodu 80. obljetnice Oborovske bitke. MARIN  KORMAN, u ime Zajednice udruga antifašističkih boraca i antifašista Grada Zagreba i Zagrebačke županije, podsjetio je na tu krvavu bitku hrvatskih partizana, ali i na „nove bitke u kojima se borimo za očuvanje vrijednosti antifašizma“

        Jedno malo selo, smješteno na lijevoj obali Save, udaljeno od Zagreba tridesetak kilometara, bilo je 29. ožujka 1944,  godine poprište krvave borbe, koju je vodila 2. moslavačka brigada i Posavski partizanski odred u okruženju s deseterostruko jačim, neprijateljem: Nijemcima, ustašama, domobranima i Čerkezima. Ispred zajedničke grobnice 152 poginula partizanska borca i spomenika (rad kiparice VERE DAJHT KRALJ) upriličen je komemorativni skup. Evocirana su sjećanja i položeni vijenci. „U grobnici ovoj mrtve ne traži, heroji žive i stoje na straži“  –  poruka književnika i prvoborca JOŽE HORVATA, na zajedničkoj grobnici podsjeća na žrtve Oborovske bitke i skupo plaćenu slobodu koja je stigla nakon nešto više od godine dana.

      MARIN KORMAN, u ime ZUABA Zagrebačke županije i Grada Zagreba, podsjetio je na krvavu bitku hrvatskih partizana. Naglasio je da su se antifašisti okupili ne samo da obilježe događaj od prije 80 godina, nego da još jednom izraze zahvalnost za sve što su partizani učinili. „Svaki  pokušaj  negiranja i omalovažavanja antifašizma i Narodnooslobodilačke borbe, nezavisno s koje strane i s kojom namjerom se plasira,  nikad neće izbrisati povijesnu istinu, a to je da je NOB ondašnje Jugoslavije i svih njenih naroda sastavni dio pobjedničke, svjetske antifašističke koalicije uz vodstvo maršala TITA i svih sudionika koji su nam u ostavštinu ostavili svijet u kojem danas živimo“.

     Podsjetimo, u proljeće 1944. godine selo Oborovo bilo je  sjedište organa narodne vlasti i političkih organizacija Zagrebačkog okruga i Dugoselskog kotara. Tu su boravili i slušatelji partijskog tečaja i nekoliko vijećnika ZAVNOH-a, a u širem području i veće partizanske jedinice. Bile su to okolnosti koje su pogodovale odluci da se u Oborovu preuzme transport s oružjem koji je pristizao s Banije i Korduna koje je 10. korpusu zagrebačkom uputio Glavni štab Hrvatske. Prihvat naoružanja i druge ratne opreme povjereno je 2. moslavačkoj brigadi 33. divizije i Posavskom odredu u sastavu Istočne grupe NOPO 10. korpusa. Konvoj s oružjem trebao je prispjeti do 25. ožujka, no ratne okolnosti uzrokovale su njegovo višednevno kašnjenje. Zbog toga je 570 partizanskih boraca ostalo na području Oborova nekoliko dana duže. Ne treba tajiti: rukovodstva partizanskih jedinica nisu poduzela sve mjere borbenog osiguranja radi sprečavanja  iznenadnog djelovanja neprijateljskih snaga. Zakazalo je izviđanje  –  nije se pravodobno utvrdilo gdje se neprijatelj nalazi, nije se ustanovilo što smjera i kakav mu je razmještaj. Maskiranje i zaprečavanje, također nije bilo pravovaljano. I  –  dogodilo se iznenađenje! Dakako, od strane jakih njemačkih i ustaško-domobranskih snaga  (4.790 vojnika) koji su 29. ožujka  u ranim jutarnjim satima napali partizanske jedinice i okružili ih.

    Borba u okruženju je najsloženiji oblik borbenog djelovanja. Teška bitka s nadmoćnijim neprijateljskim snagama vođena je do kasnih popodnevnih sati. Druga moslavačka brigada pretrpjela je velike gubitke: 37 poginula, 28 ranjena i 147 zarobljena i nestala borca. U ruke neprijatelja našlo se 207 pušaka, 12 puškomitraljeza, nekoliko minobacača i druga neophodna borbena oprema. Poginuo  je i komandant Posavskog odreda STJEPAN BOBINEC ŠUMSKI. Među poginulima su bila i 32 vojna  i politička rukovodioca i tri vijećnika ZAVNOH-a. Ukupni gubici partizanskih naga  –   152 borca. Neprijatelj je imao također znatne gubitke i veliki broj ranjenih vojnika. Naravno, nije ostvario planirani cilj: potpuno uništenje partizanskih jedinica u okruženju i zatiranje antifašističkog pokreta ovog područja.

     Nakon iscrpljujuće borbe, partizanske jedinice pred večer uspjele su probiti neprijateljski obruč i izvući se u Moslavinu. Posavski odred je ubrzo popunjen novim borcima  kao i 2. moslavačka brigada (jačine jednog bataljuna iz sastava Moslavačkog NPO odreda)  – te su nastavili uspješna borbena djelovanja.

B. Mirosavljev