Obljetnice
Polaganjem vijenaca brojnih izaslanstava udruga antifašističkih boraca i antifašista iz Hrvatske, Vojvodine i Distrikta Brčko, te lokalnih tijela vlasti ispred Spomen obilježja i evociranjem sjećanja, obilježena 79. obljetnica borbi za bolmanski mostobran
Udruga antifašističkih boraca i antifašista Beli Manastir i Općina Jagodnjak i ove su godine upriličili komemorativnu svečanost u povodu 79. obljetnice Bolamske bitke (od 6. do 21. ožujka 1945.), posljednje kojom su Nijemci napali jedinice Jugoslavenske i Crvene armije u nakani da zauzmu Baranju kao područje ključno za izvlačenje svojih postrojbi s jugoistoka Europe. Brojna izaslanstva antifašističkih udruga i antifašista iz Hrvatske i Vojvodine te lokalnih tijela vlasti i Distrikta Brčko, položila su vijence na Spomenik palim borcima Jugoslavenske armije kod Bolmana, na spomenik u Tematskom parku u centru naselja i na spomenike u Petlovcu i Baranjskom Petrovom Selu. Sudionici su također, razgledali Spomen izložbu Bolmanske bitke, a upriličena je i svečana akademija s recitalom u Domu kulture. Sudionike skupa pozdravili su NIKOLA OPAČIĆ, predsjednik UABA Beli Manastir, DANICA MLINAREVIĆ, načelnica Općine Jagodnjak, JOVO BAROŠEVČIĆ, predsjednik Pokrajinskog odbora SUBNOR-a Vojvodine, te FRANJO HABULIN, predsjednik SABA RH, koji je u svom izlaganju, među inim istaknuo: „Danas smo ovdje da s ponosom evociramo uspomenu na slavnu Bolmansku bitku, ali i da odamo počast onima koji su pali u toj borbi. To je naša dužnost kako bismo sačuvali uspomenu o veličanstvenoj Narodnooslobodilačkoj borbi. Na snazi je hrvatski Ustav u kojem piše da je Hrvatska zasnovana i na temeljima antifašizma, ponavljam: i na temeljima antifašizma. Ako Ustav tako kaže, onda i hrvatska država mora svojim ponašanjem pokazati kako poštuje ono što je zapisano u tom temeljnom dokumentu. Na spomeniku kod Bolmana stoji stih OSKARA DAVIČA: „Za život sam dao“. Ja bih rekao isto, samo nešto drugačije. Oni su dali svoje sutra za naše danas. Budimo im zahvalni i poštujmo njihovu žrtvu“.
Podsjetimo, vodeći danonoćne borbe od 6. do 21. ožujka 1945. godine, jedinice 12. vojvođanskog korpusa odigrale su značajnu ulogu u posljednjoj godini rata na našem tlu. Neprijatelj nije uspio formirati mostobran na lijevoj obali Drave, nije ga uspio ni proširiti, te se tako probiti ka Dunavu, Pečuhu, a ni kasnije prema mostobranu kod Donjeg Miholjca. Nakon što su partizanske jedinice uspjele blokirati i slomiti neprijateljske ofenzive, mostobran je konačno likvidiran. To što su u toj likvidaciji sudjelovali i dijelovi sovjetskih i bugarskih jedinica nikako ne umanjuje ulogu 12. vojvođanskog korpusa u ovoj operaciji. Naprotiv, to je među inim, izrazio i komandant 3. ukrajinskog fronta maršal TOLBUHIN, koji je odao priznanje našim borcima „za upornost i junaštvo ispoljeno u borbama za likvidaciju neprijateljskog mostobrana i doprinos slamanju neprijateljske ofenzive u Mađarskoj“.
Teško je, međutim, shvatiti zašto ni poslije 18. ožujka, tj. poslije konačne likvidacije mostobrana kod Donjeg Miholjca i izbočine kod Torjanca na bolmanskom mostobranu, nije odmah poduzet opći napad utvrđen za 21. ožujak u 4 sata, nego je depešama Generalštaba i Štaba 3. ukrajinskog fronta pomjeren dan kasnije. Neprijatelj, međutim, nije sačekao naš napad. On je tijekom noći 20./21. ožujka otpočeo svoje izvlačenje s mostobrana i time izbjegao konačno uništenje.
B. Mirosavljev
