Možda će te pomisliti da je riječ o novostima iz Apsurdistana kada pročitate da 80 godina nakon oslobođenja od nacističkog barbarstva općine i veći gradovi u Europi ipak konačno poduzimaju korake ukidanja počasnih državljanstava fašističkim predstavnicima.
Krajem veljače sjevernotalijanska općina Salò odlučila je Benitu Mussoliniju oduzeti počasno građanstvo. S jedne strane, od velike je simboličke važnosti da je ova općina konačno napravila ovaj korak, jer je Salò bio posljednje utočište talijanskih fašista nakon svrgavanja Mussolinija i oslobađanja velikih dijelova zemlje od strane saveznika i talijanskog otpora. U potpunosti ovisan o Wehrmachtu, koji je okupirao sjevernu polovicu Italije od rujna 1943., Mussolini i njegovi vazali su u gradiću u podnožju Alpa uspostavili “Republiku Salò”, marionetsku državu milošću nacističke Njemačke. Službeno se zvala Repubblica Sociale Italiana ili skraćeno RSI. Ova tobože “socijalna” država bila je radikalizirana i oslobođena verzija fašističke vladavine nad cijelom Italijom, uključujući progon Židova i deportacije.
Moglo bi se zapravo kritizirati da bi već odavno bilo vrijeme za ovaj korak. Ipak, to je izvanredno, jer većina lijevog centra u općinskom vijeću Salòa donosi ovu odluku upravo u vrijeme kada je na vlasti u Rimu vladina ekipa koja sebe vidi u političkoj tradiciji talijanskih fašista. Predsjednik talijanskog Senata odaje počast Mussoliniju kipom Ducea u svojoj dnevnoj sobi. A šefica vlade Meloni nikada nije ostavljala sumnju u svoje simpatije prema Mussoliniju. Dakle, ova odluka općinskog vijeća zapravo je i znak protiv fašističke vlasti u Rimu.
Usmjerimo li pogled prema Španjolskoj, brojne tamošnje općine također bi imale razloga i priliku aktivno se braniti od još uvijek postojećeg kulta Franca kao političkog signala protiv pokušaja Partido Popular i ekstremno desnog Voxa da ideološku orijentaciju zemlje okrenu natrag u fašističkom smjeru.
Već je bila desetljećima duga borba da se na odgovarajući način oda počast žrtvama Francove vladavine. Iako su nekadašnja mjesta hodočašća frankista raspuštena političkim odlukama središnje vlade, u mnogim dijelovima Španjolske ne postoje samo spomenici, već i drugi javni oblici odavanja počasti Francu. Ovdje antifašističke snage još uvijek imaju veliku zadaću ne samo komemorirati borcima za Španjolsku Republiku i žrtvama Francovog doba, već i voditi kampanju za raspuštanje spomenika Francovoj vladavini.
Osobito je problematično u raznim istočnoeuropskim zemljama povijesno revizionističko ponovno uspostavljanje društvenog priznanja nacističkih suradnika. Odavanje počasti ukrajinskom nacionalistu i suradniku nacista Stepanu Banderi je skandalozno. Ovdje se ne radi samo o rehabilitaciji od strane neonacista i ekstremne desnice, već kult Bandere obuhvaća društveni narativ današnje ukrajinske države.
FIR i njegove udruge članice već se dugi niz godina suprotstavljaju veličanju nacista i rehabilitaciji SS-a u baltičkim državama ili javnom odavanju počasti mađarskim kolaboracionistima povodom “Izbijanja” u veljači 1945., takozvanog “Dana časti”, u kojem je ove godine sudjelovalo više od 1000 ljudi. U Sofiji je nekoliko stotina neonacista krajem veljače bakljadom – unatoč zabrani – odalo počast bugarskom generalu Hristu Lukovu, fašistu i kolaboracionistu koji je više od dvadeset godina stiliziran kao simbol bugarskog neofašizma. “Lukov marš” tako privlači neonaciste iz cijele Europe, uključujući Italiju, Španjolsku, Rumunjsku, Francusku, Mađarsku, Austriju i Njemačku.
80 godina nakon oslobođenja od nacističkog barbarstva, vrijeme je da se pošalje jasna poruka protiv bilo kakvog veličanja nacista. To bi zapravo bio politički zadatak Europskog parlamenta. S obzirom na najnovije povijesne revizionističke rezolucije, vjerojatno ćemo čekati uzalud.
FIR (Međunarodni savez antifašista) / Ulrich Schneider
