Svjedocima smo dramatične slike posljednjih dana iz Kabula i nekih drugih dijelova Afganistana, gdje se napredovanje talibana odvijalo velikom brzinom, nakon najave povlačenja stranih snaga. Kratak zaključak tih događaja može se sažeti u sljedeće:
Strane snage trebale su donijeti mir, sigurnost i demokraciju. Međutim, iza sebe ostavljaju kaos i nesigurnost, posebno za civilno stanovništvo, i vladavinu fundamentalističkih islamista.
1) FIR i međunarodni mirovni pokret jasno su stavili do znanja da “rat protiv terorizma”, kako su ga vodile SAD i njihove savezničke snage u Afganistanu, u početku još uvijek pod mandatom UN -a, nije trajno rješenje za aktualne probleme. Primjerice,vojnu misiju njemačkog Bundeswehra parlament je odobrio na 6 mjeseci (!). To se pretvorilo u gotovo 20 godina – bez ikakvih opipljivih rezultata.
2) Na domaćem frontu, prisutnost stranih trupa u pojedinim metropolama zapravo je otvorila početke demokratskog sudjelovanja. Omogućeno je ravnopravno sudjelovanje žena u društvu. Ipak, to nije imalo trajan učinak na društvene strukture.
3) Afganistanska vlada i predsjednici uglavnom su vladali stranom milošću, ne samo u očima većine stanovništva, već i prema vlastitoj slici o sebi. Kako se drugačije može razumjeti da je posljednji predsjednik prvi prebjegao u drugu državu sa svojom pratnjom i velikom svotom novca prije bilo koga drugog?
4) Snage sigurnosti zemlje, vojska i policija, koje su trebale štititi demokratski razvoj zemlje, bile su u faktičkom raspadu nakon provedbe konačnog povlačenja stranih snaga. Oni su dramatično predali odgovarajuće regije talibanskim oružanim jedinicama. Nekoliko stotina pripadnika vojske pobjeglo je s vojnom opremom u susjedne zemlje.
5) Međutim, najveća drama je situacija civilnih humanitarnih radnika i civila. Dobro je poznato da talibani smatraju svojim protivnicima afganistanske zaposlenike odgovarajućih stranih oružanih snaga, kao i pomagače u projektima civilnog razvoja. Posebno su bili ugroženi u slučaju očekivanog preuzimanja talibana. Ipak, do prije nekoliko dana nije se planiralo kako osigurati njihovu zaštitu i/ili dati im politički azil u drugim zemljama. Zahtjev za azil trebao se odraditi u samom Afganistanu – postupak koji u normalnim okolnostima traje nekoliko tjedana. Njemačka je čak otišla toliko daleko da je odbijene tražitelje azila deportirala u Afganistan još u srpnju 2021., budući da su tamo postojale i “sigurne regije”. Tek u danima najvećeg kaosa svi su političari nadmašili sami sebe u zahtjevu za prijem snaga za pomoć – znajući da regulirana evakuacija više uopće nije moguća.
Međunarodni savez antifašista (FIR) u ovoj situaciji podržava apele glavnog tajnika UN-a i rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a o hitnom okončanju nasilja. Mora se zajamčiti zaštita svih Afganistanaca i drugih građana.
FIR poziva sve države da odobre azil i prihvat međunarodnim civilnim snagama i njihovim obiteljima. To je najmanje što mogu učiniti kako bi izbjegli humanitarnu katastrofu.
Dr. Ulrich Schneider.glavni tajnik FIR –a
Međunarodni savez antifašista (FIR) / Savez antifašističkih boraca i antifašista RH (SABA RH)
