Savez antifašističkih boraca
i antifašista Republike Hrvatske

Krleža o NDH: ‘Javila mi se ista ona avet iz 1916. i 1918. godine, ali sada posve povampirena’

3. DIO Kvaternik čita proglas, proglašava NDH. Kad završi, nastavlja ploča s Godunovim i to onim svečanim dijelom gdje zvona zvone. Tako je uz zvonjavu ruskih zvona proglašena NDH, piše Krleža

Miroslav Krleža cijelog je travnja 1941. bio posvećen premijeri svog kazališnog komada Gospoda Glembajevi.
„U nedjelju šestoga travnja, oko devet sati, Miroslav Krleža otpratio je, piše Snježana Banović u svojoj knjizi o teatru u NDH, “suprugu Belu u ‘frankopanski teatar’; čule su se sirene za uzbunu, ali i topovi. Dok ju je čekao da pokupi stvari, sjedio je u dvorištu jednog hotela i promatrao kako ‘jedna štuka svjetluca na vedrom proljetnom toplom nebu u velikoj visini u smjeru zapad-istok'”.
U kazalištu se s Belom u ulozi barunice Castelli uvježbavala nova premijera “Gospode Glembajevih” u režiji Branka Gavelle. (Predstavu su, piše Banović, na repertoar uoči sezone 1940./1941. postavili tada „friški” ravnatelj Drame Josip Badalić i intendant Aleksandar Freudenreich, a kako stvari stoje, oni su je sami i skinuli u strahu pred žestokim naletom nove vlasti i koncepta po kojem je HNK trebao postati propagandni stroj Pavelićeve i Budakove „čiste hrvatske kulture” u kojem za Krležu nije moglo biti mjesta. Nesuđene „Glembajeve” prema skoroj premijeri već je sigurno vodio Branko Gavella, osiguravši i zvjezdanu podjelu: Dubravka Dujšina u ulozi starog Glembaya (na praizvedbi 1929. igrao Leonea), Vjeku Afrića kao Leonea, Belu Krleža (drugi put) u ulozi barunice Castelli, a Boženu Kraljevu (također drugi put) za časnu sestru Angeliku.

Miroslav Krleža

Do premijere, međutim, neće doći. Četiri dana kasnije Krleža je u Dnevniku zapisao da je 10. travnja glas Slavka Kvaternika „zazvučao sablasno“ te mu se kroz čin uspostave NDH javila „ona ista avet iz 1916. i 1918., ali sada posve povampirena“. Gavella je toga dana, osim probe Glembajevih u Drami, poslijepodne imao i generalnu probu Wagnerova Parsifala.
Na njoj se, po bilježenju tiska, dogodio bizaran događaj: kad su „prvi valovi velikog događaja stigli i do hrama umjetnosti”, na pozornicu je donesen radioaparat koji je netko postavio baš na oltar Svetoga grala „da svi prisutni mogu poslušati proglašenje države Hrvatske”. Pokus je ipak nastavljen do kraja, jer je veliko uzbuđenje oko ustaškog prevrata kazalištarce dočekalo usprkos svemu u radu i „dostojanstvenom miru bez kojeg nema umjetničkog stvaranja”, piše Snježana Banović.
Dvadeset drugog studenoga 1973. u razgovorima s Enesom Čengićem Krleža se prisjetio toga dana.

“Donio sam”, piše Čengić, “i jednu fotografiju iz davnih dana. Možete li mi reći tko je sve na slici?” upitao ga je Čengić.
“Lijevo je Milan Bogdanović, desno Mihovil Kombol, u sredini Mica Prodanović i Ivo Šrepel, koji je radio kao spiker na radiju i kojeg je Pavelić likvidirao 1945. poslije jedne provale. Desetog aprila 1941. imao sam u tri sata zakazan sastanak u Medulić kavani s nekim ljudima u vezi s pokušajem spašavanja iz zatvora grupe komunista, koji su kasnije prebačeni u Kerestinec. Radilo nas je nekoliko na tom poslu, jer su prilike bile iz dana u dan sve teže, a oni su bili u zatvoru. Ustaše su već zauzele policiju, ali mi smo ipak činili napore da naše nekako oslobodimo.

Međutim, poslije dva, Bela me zove iz grada: – Ne izlazi iz kuće. U Zagreb ulaze kolone Nijemaca.
Ostajem doma, otvaram radio i slušam odlomke iz Borisa Godunova. Najedanput, prekine se emisija i spiker najavljuje važno saopćenje koje će dati Slavko Kvaternik.
Kvaternik čita proglas, proglašava Nezavisnu državu Hrvatsku. Kad završi, nastavlja ploča s Godunovim i to onim svečanim dijelom gdje zvona zvone. Tako je uz zvonjavu ruskih zvona proglašena Nezavisna Država Hrvatska.”

(24 sata / Boris Rašeta, Goran Gavranović)

Foto: Tomislav Sabljic

U knjizi “Deset dana u travnju”  – koja se po cijeni od 99 kuna može kupiti na svim boljim kioscima u zemlji –  izdvojili smo dnevničke zabilješke, dijelove povijesnih studija, judikaturu, fragmente memoara, zapisnika i drugih dokumenata u kojima akteri velike povijesti iznose svoja sjećanja, ali i novinske tekstove koji u realnom vremenu oslikavaju život i mišljenja suvremenika. 
Razdoblje od puča do prvog dana travnja 1941. čini prvo, uvodno poglavlje, a u ostalima donosimo pregled tiska od 1. do 10. travnja, izvorne priče aktera povijesti, kao i svjedočenja o njima, sadržaje naslovnica i članaka koje su pisali ozbiljni ljudi i veliki novinari. U dva završna poglavlja prikazujemo rasplet povijesne drame poslije 10. travnja te sudbine aktera. 
Zahvaljujemo Hrvatskom državnom arhivu, čijom smo ljubaznošću dobili uvid u dosjee Slavka i Dide Kvaternika, Branka Benzona, Ante Pavelića, dr. Vladka Mačeka, Đure Vranešića (Jure Vranešića) i Mirka Puka.

Share on facebook
Facebook
Share on email
E-mail

Kategorije

Najave

Dan partizanske mornarice

Savez antifašističkih boraca i antifašista Makarskog primorja i Općina Podgora organiziraju, pod pokroviteljstvom Saveza antifašističkih boraca i antifašista RH, obilježavanje Dana partizanske mornarice 10. rujna

Pročitaj više »