Savez antifašističkih boraca
i antifašista Republike Hrvatske

Krave i tlo

Umjesto odgovora na konkretna pitanja, “Uprava Počasnog bleiburškog voda” isporučila nam je set uvreda. I sve to u namjeri da odvrati pažnju sa zemljišnog fijaska u Bleiburgu: najprije su na toj lokaciji spušili masovno svibanjsko okupljanje, a sada bi šačica onih koji tamo svejedno odlaze mogla biti zamijenjena za kravlju balegu

(Foto: Wikipedia) Logotip Počasnog bleiburškog voda

Preko e-maila pocasni.bleiburski.vod@gmail.com potpisanom novinaru javila se “Uprava PBV-a”, odnosno Počasnog bleiburškog voda, nakon što smo im minulog ponedjeljka poslali pitanja o pravnoj borbi kojom pokušavaju osporiti prodaju “spomen-područja” u Bleiburgu lokalnom vlasniku mljekare i krava muzara. Umjesto odgovora na konkretna pitanja, “Uprava PBV-a”, koja je u istom mailu navela da se obraća iz PBV-ovog “predstavništva u Hrvatskoj”, isporučila mi je set uvreda. Nakon uvodne opaske da “odgovora nisam vrijedan ni dostojan”, uslijedilo je ljupki intermezzo u vidu konstatacije da prakticiram “novinarski degenerizam”, uz klimaks-opservaciju da sam “etički i moralni devijant”.

Gospodin “Uprava PBV-a” još je napisao da prije objave prošlotjednog teksta “Bleiburško polje za ispašu” nisam pitao njih za mišljenje. “Predstavljaš se kao novinar profesionalac, a da to jesi – tada bi pitanja iz ovoga e-maila postavio PBV-u prije nego što si napisao i objavio predmetni članak prepun poluistina, izmišljotina, raznih dezinformacija, uvreda i kleveta na račun PBV-a i bleiburške komemoracije s očiglednim ideološko-političkim ciljem i zadatkom”, stoji u tom mailu koji završava konstatacijom da “s etičkim i moralnim devijantima poput tebe PBV ne želi imati nikakvog posla”.

Spreman sam nekako razumjeti citiranu uporabu “devijantnih” i “degeneričnih” pridjeva iz ustaškog i općenito fašističkog leksičkog repertoara – jer ovdje se radi o organizaciji koju su osnovali ustaše i općenito fašisti – ali jednaku uviđavnost nisam voljan iskazati vezano uz njihovu interpretaciju moje komunikacije s njima. Odvjetničkom uredu u Austriji koji zastupa udrugu PBV, također sa sjedištem u Austriji, s opsežnim upitom javio sam se na službeni mail u ponedjeljak, 7. kolovoza, odnosno nekoliko dana prije nego što je tekst objavljen. PBV-ovi pravnici, najupućeniji u materiju prodaje zemlje mljekaru i njegovim kravama, nisu mi odgovorili do danas (16. kolovoza). To sam i napisao u prošlotjednom tekstu koji je gospodin “Uprava PBV-a” čitao, o tome sam obavijestio i PBV u drugom pokušaju da dobijem komentar njihove strane.

Laž je, ukratko, da nisam postavio pitanja prije objave teksta. Oko te laži gospodin “Uprava PBV-a” je u skladu s profesionalnim poslanjem izgradio mučenički narativ o zlonamjernim i “devijantnim” novinarima u namjeri da odvrati pozornost domoljubne javnosti sa zemljišnog fijaska u Bleiburgu. Osim filoustaškog povijesnog revizionizma, posredno smo tako otkrili da gospodin “Uprava PBV-a” prakticira i inverziju historije. Prije desetak godina zapjenjeno je urlikao da se banalnim političkim prepucavanjima u Hrvatskoj namjerno miče pažnja sa suđenja u Njemačkoj bivšim šefovima Udbe, a sada ista osoba sitnim lažima zamagljuje sadržaj procesa u Austriji.

Neosporno je, naime, da su i zbog višegodišnjeg diletantizma PBV-a četiri čestice od oko 28 hiljada kvadrata prodane lokalnom mljekaru i njegovim kravama, da je povjerenik za testament pokojnog ustaše i počasnog predsjednika PBV-a Ilije Abramovića dodijelio tu imovinu njegovoj supruzi i da je revizija prodaje blajburškom proizvođaču mliječnih prerađevina u tijeku, što sam saznao ni više ni manje nego iz dijela posredno nabavljene dokumentacije pravnika PBV-a, istih onih koji mi se nisu javili na novinarski upit prije osam dana. Sve to i dalje stoji, kao i ono što sam potom ovdje htio opsežno citirati, dokaznu podlogu drugog aspekta prošlotjednog teksta: službene austrijske dokumente koji su prošle godine poslužili kao argument za zabranu ustaškog derneka na Bleiburgu, a u kojima piše da je svrha cijelog projekta u organizaciji PBV-a “širenje ultranacionalističko-fašističkih ideja”, a motiv njihovih govornika nerijetko i “odavanje počasti nasilnom fašističkom režimu.”

Mislio sam potom dodati da je masovna “komemoracija” u Bleiburgu zabranjena i zato što prema istom dokumentu “Austrija riskira da ponovno postane poprište najvećeg fašističkog događaja u Europi, pozornica za prikazivanje i prenošenje ekstremno desničarskih, rasističkih, antisemitskih i antidemokratskih ideja, kojima se veliča nacistička ideologija i ismijavaju nacističke žrtve”. Na um mi je palo da nakon toga pokažem citate austrijskih vlasti prema kojima su originalne ustaše osnovali PBV i iz kojih je jasno da su njihovi nasljednici, manirima najsitnijih podlaca, na prevaru dodavali fašistički narativ u prostor “komemoracije”.

No onda sam se predomislio zato što, osim neinventivnih kleveta iz repertoara Josepha Goebbelsa, gospodin “Uprava PBV-a” ništa konkretno nije demantirao ili opovrgnuo, ni meni ni široj patriotskoj javnosti, koju je s našom veselom prepiskom PBV upoznao preko svoje Facebook-stranice. Umjesto toga, kako rekosmo, stupidnim rečenicama odlučio je odvratiti pažnju s činjenice da su najprije spušili masovno svibanjsko okupljanje, a sada bi šačica onih koji su ostali mogla biti zamijenjena za kravlje balege.

Onda sam shvatio da me od toga više zanima odgovor na jedno drugo pitanje, koje sam planirao postaviti nepotpisanom autoru odgovora, skrivenom iza kolektivnog tijela pod nazivom “Uprava PBV-a”. Pitanje glasi: Bože moj, jesi li to ti? Može biti da je u pitanju neki drugi bezveznjak, ali sadržaj isuviše odiše kvrgavim stilom, gramatikom koja je skromnija čak i od vlasništva PBV-a nad blajburškom poljanom, obavještajnim rječnikom, logikom i inteligencijom što se razlijeva po svakoj stranici nebrojenih ukoričenih splačina Bože Vukušića. Nevažno je, doduše, tko je autor potpisan kao “Uprava PBV-a”; bitno je da je odgovor stigao iz “predstavništva” PBV-a u Hrvatskoj, čiji je formalni voditelj, prema registru udruga, upravo Bože Vukušić, čovjek koji je zbog posrednog sudjelovanja u ubojstvu nedužnog gastarbajtera u Njemačkoj prije rata bio osuđen na doživotnu robiju.

Odgovor je dakle stigao iz hrvatskog “predstavništva” PBV-a kojim rukovodi isti onaj Vukušić koji je u nerazjašnjenim pozadinskim okolnostima pušten iz zatvora, nakon čega je protjeran u Hrvatsku, gdje je s prtljagom osuđenika za ubojstvo imao kratkotrajnu, ali bogatu špiclovsku karijeru. Na splitskom sudu optužen je da je početkom devedesetih kao djelatnik Službe za zaštitu ustavnog poretka (SZUP) organizirao otmicu i mučenje bivšeg djelatnika Službe državne sigurnosti, ali suđenje nikada nije okončano. Bože je cijelo vrijeme tvrdio da je nevin, ali javnost nikad nije saznala pravu istinu. Postupak je, naime, otišao u zastaru. Kasnije je Vukušić bio u onoj skandaloznoj komisiji Vice Vukojevića za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava čiji je rad rezultirao “spoznajom” da je u Jasenovcu umrlo samo nekoliko stotina ljudi od uobičajenih zdravstvenih tegoba i virusnih infekcija.

Osuđenom sudioniku u likvidaciji nevinog čovjeka u Njemačkoj, Vladimir Šeks je na kraju omogućio mirovinu, pretvarajući ga u političkog zatvorenika za hrvatsku stvar. Sva trojica – Vukojević, Šeks i Vukušić – više su puta javno povezivani s jugoslavenskom obavještajnom zajednicom, što su oni, razumije se, odlučno demantirali. Kročeći stopama originalnih ustaša koji su osnovali udrugu, godinama su potom službeno vodili cijeli PBV. Upravo za njihovih mandata – s naglaskom na Vukojevića i posebno Vukušića – blajburška “komemoracija” je zemljišno proširena preko akvizicija Ilije Abramovića i pretvorena u razularenu proustašku neman.

Ispostavilo se, međutim, da je bujanje proslave nekima došlo i u formi prokletstva.

Vukušić je, naime, 2018. godine prestao obnašati dužnost izvršnog direktora, u paketu s predsjednikom Ilijom Abramovićem. Maknuti su uoči svibanjske proslave 2018. godine. Tu je bio i širi kontekst koji se više nije mogao prešućivati: tobožnja vjerska komemoracija, koja je uvijek bila ekstremno desni politički događaj, počela je nanositi ozbiljnu reputacijsku štetu Katoličkoj crkvi u Austriji. Sve do prije nekoliko godina bili su popustljivi sudionici u toj prljavoj raboti, ali su stvari toliko izmakle kontroli da su bili prisiljeni ograditi se od civilnih i klerikalnih kreatura iz Hrvatske i inozemstva.

Mračna Vukušićeva biografija i Abramovićev ustaški staž predstavljali su samo dio problema. Onda je 2020. godine uslijedio zahtjev većine parlamentarnih stranaka u Austriji za zabranom skupa, uz preokret konzervativaca koji su desetljećima omogućavali nesmetano širenje i toleriranje blajburške političke svetkovine. Paralelno s najžešćim kritikama austrijske javnosti, za šefa udruge je imenovan Marko Grbeša iz Klagenfurta, dok je na poziciji glavnog tajnika ostao Thomas Baumgärtner, umirovljeni policajac iz Ulma koji je od 2018. na toj funkciji bio ispod naknadno smijenjenog predsjednika Vice Vukojevića.

Transfer u domobranstvo, premda samo na razini izvršne vlasti, došao je zbog opisanih pritisaka, ali i zbog nečeg drugog: da se bez komplikacija, prevelike javne pompe, pa i potencijalnih zabrana, može osigurati nova kupnja parcele od 18 tisuća kvadrata, tik do drugih čestica na blajburškom polju. Tako je PBV 2020. godine pokrenuo donacijsku kampanju upravo s namjerom da prikupe pare i navodnim ciljem da se ovaj puta izravno upišu u zemljišnik. Međutim, formalni vlasnik ostatka “spomen-područja” Ilija Abramović u kolovozu iste godine je preminuo, nakon čega su počeli ostavinski problemi koji su zasad rezultirali predajom zemljišta Abramovićevoj udovici i prodajom skoro cijelog posjeda lokalnom poduzetniku, uz tekući pokušaj PBV-a da zaustavi potonji scenarij.

Nakon dodatnih promjena na vrhu udruge, od početka ove godine nova uprava je sastavljena od Jakova Vrdoljaka (predsjednik), Milana Kovača (zamjenik), Zlatka Filipovića (glavni tajnik), Tomislava Milčića (rizničar) i Thomasa Baumgärtnera (odnosi s javnošću). Od članova starog odbora ostao je samo Baumgärtner.

Prošle godine šef Nadzornog odbora bio je Vladimir Šeks, a počasni predsjednik Vice Vukojević. Vukušić je, kako rekosmo, prema registru udruga i dalje zabilježen kao voditelj predstavništva u Hrvatskoj. U ožujku 2023. bio je u delegaciji koja je posjetila predsjednika Sabora Gordana Jandrokovića, autora jednog od najskandaloznijih funkcionerskih govora u povijesti Bleiburga, u kojem je 2017. preuveličavao broj ubijenih i lažno tvrdio da je poprište njegova govora bilo mjesto strašnih stradanja tadašnjih zarobljenika.

Ovo bi, ukratko, mogla biti famozna “Uprava PBV-a”, ili njen važniji dio, u čije je ime iz hrvatske podružnice potpisanom novinaru poslan polupismeni odgovor. Gospodin “Uprava PBV-a” koji je iskesio zubalo i u mojem smjeru je, dakle, transgeneracijska nakupina stanica, frankenštajnovska kreatura s nezgrapnim tijelom sašivenim od leševa prvotnih ustaških osnivača i upravljača, preko kojeg je navučena domobranska koža aktualnih šefova, s glavom i primozgom Vice Vukojevića, džigericom Vladimira Šeksa i zakrvavljenim šapama Bože Vukušića. HDZ je tu za pružanje financijskog i političkog dotoka kisika.

U isto vrijeme, sudbina njihove proslave sve više nalikuje usudu NDH. Najtvrdokorniji upravljači koji su najzaslužniji za stvaranje masovne fešte na kojoj se njegovao nacionalistički kult smrti kukavički su pobjegli s pozicija zbog eksternih kritika i oportunizma. Potom je događaj lišen masovnosti. Nakon toga su sa spomenika bili prisiljeni odstraniti posvetu “hrvatskim vojnicima”, odnosno ustašama. Onda su austrijske vlasti došle po grb s prvim bijelim poljem. Ostavinskom raspravom jednog ustaše i suborca, ostali su zasad i bez zemlje, i to zahvaljujući i višedecenijskoj nepažnji rukovodstva. Imovine koju je Abramović kupovao kao fizička osoba, ali je Vukušić navodno vodio cijelu operaciju. Čini se kako sve skupa otklizava u povijest. Ideologija krvi i tla lagano ustupa mjesto kravama i tlu.

(Novosti/Hrvoje Šimičević)

Facebook
E-mail