Meni je zaista nepodnošljivo da dolaze godišnjice od potresa, a da u Zagrebu država nije podignula nijednu kuću, a na Banovini ih je podignuto šest. Ministar ni sam ne zna zašto se ljudi još nisu uselili u te kuće. Nemam logično objašnjenje za to, ispričala je bivša premijerka u Političkom intervjuu tjedna
Bivša premijerka Jadranka Kosor danas je u Političkom intervjuu tjedna televizije Večernjeg lista komentirala jučerašnji sastanak Vijeća EU na kojem je Hrvatska službeno primljena u schengensku zonu od 2023., kao i obuku ukrajinskih vojnika o kojoj se glasa u Saboru idućeg tjedna. Osim toga, otkrila je i prati li Vatrene na Svjetskom prvenstvu u Dohi.
Na današnji dan prije točno 11 godina ste sa bivšim predsjednikom Ivom Josipovićem potpisali pristupni ugovor s EU. Koliko danas smo svjesni koliko je to bio povijesni dan za Hrvatsku? Dio političara je to zaboravio, a dio želi zaboraviti. Aktualni političari žele ostaviti dojam da je od njih sve počelo. Ali, to je bio povijesan trenutak – da nije toga, kao i dogovora Pahora i mene oko arbitražnog sporazuma, da nije bilo njihove deblokade u listopadu 2009., ne bi bilo Schengena. Vi dolazite na mjesto premijerke u tako složenoj situaciji. Imali smo 15 blokiranih poglavlja od ukupno njih 35, a Slovenija je ključ. Kakvu ste strategiju odlučili zauzeti? Danas je Međunarodni dan borbe protiv korupcije pa bi bilo dobro prisjetiti se toga – Hrvatska se u mom mandatu svaki dan pokušavala dokazati da se borimo protiv korupcije, zato smo i mijenjali Ustav 2010. To su trenuci kojih se sjećam s velikom radošću i ponosom. Iako mnogi to ne žele spomenuti, mislim da je to loše. Mi nemamo kulturu njegovanja onoga što se zove kontinuitet države. Kod nas se bivši premijeri ne spominju ili se spominju u negativnom kontekstu. Tada je to bio veliki uspjeh jer nitko nije vjerovao da ćemo ikada ući u EU tj. deblokirati poglavlja. Otvoreno mi je tada to rekao i Barroso (José Manuel Barroso, bivši predsjednik Europske komisije). Prvi naš susret je bio baš ponižavajuć, doslovce me nije ni pogledao. Izvadio mi je neki papir, nabrojao što sve nismo napravili i rekao da moramo riješiti spor sa Slovenijom, ali da ga vjerojatno nećemo moći riješiti. Tek na kraju me zaustavio, pogledao od glave do pete i rekao: ”Pa što ja znam, možda ćete djelomično nešto i napraviti”. A djelomično ne znači ništa. Odlučila sam da ću to napraviti i da ću taj politički teret podnijeti na svojim leđima i da ću raditi doslovce 24 sata dnevno. Moramo podsjetiti da je Hrvatska jedina članica koja je dobila mjerila za otvaranje i zatvaranje svakog poglavlja. Imali smo najduže i najteže pregovere, a svako to poglavlje je značilo niz reformi koje treba usvojiti i dokazati to Europskoj komisiji. Tadašnja europska ministrica pravosuđa je apsolutno bila skeptična da mi možemo dokazati da se istinski borimo protiv korupcije – jer tad su se počele već koturati brojne afere. Mi smo na kraju, kad smo se već približili pristupanju, dobili niz zadaća jer su rekli da nekako idemo presporo. Rekli smo da ćemo svaki tjedan slati izvješće o tome što smo napravili, a kada su mi kolege rekle da je to ponižavajuće, rekla sam im: ”Što, pa neka. Pisat ćemo svaki tjedan domaću zadaću”. Mislim da je to bio ključ uspjeha.
Kada je Barroso došao u travnju 2011. i kada mi je rekao da Hrvatska neće završiti pregovore i neće ući u EU, napomenuo mi je i da ćemo ići u sporedni kolosijek sa Srbijom, na što sam ja rekla da to apsolutno ne dolazi u obzir. Nakon što sam u nekoliko navrata ponavljala taj stav i ostajala pri svome, nekolicina mi je kasnije i rekla da je rekao da ”ovoj ženi treba pomoći” jer nikada nije vidio takvu strast kakvu sam pokazivala. U lipnju smo završili pregovore. Jeste li ikada posumnjali? Možda će zvučati neiskreno, ali nisam. Ja sam na sastanku s Pahorom vjerovala da mi to možemo jer sam znala da je ključ za deblokadu dogovor sa Slovenijom i do tog je ključa trebalo doći. Pregovarali smo žustro i napeto, ali kad smo došli do dogovora, shvatili smo da bolje od toga ne možemo. Sabor mi je trebao dati dozvolu da potpišem sporazum, a Milanović mi je tada kao šef oporbe govorio da prodajem ”hrvatski teritorij”. Na kraju mi je i on rekao u drugom krugu da će oni to poduprijeti, a svi napadi su prestali kad je 2010. papa rekao u Vatikanu da posebno želi pohvaliti Kosor i Pahor jer su diplomatskim putem riješili problem, a ne sukobom. Imali ste žestoku opoziciju na čelu sa sadašnjim predsjednikom. Pozivali su vas na ostavku, Josipović je tražio izbore. Bila je i situacija s SDSS-om kada je Pupovac htio otići. Rekli ste da ne bismo ušli u EU da je tada bilo novih izbora, vjerujete li još u to? Apsolutno. HSLS je izašao iz koalicije, a mi smo ostali na tankoj većini. Josip Friščić je tu isto bio odličan partner, rekao mi je: ”Šefice, ostajemo do kraja”. Budući da sam imala informacije da Pupovac razgovara s Milanovićem, ja sam ga pozvala i rekla mu da nam omogući da idemo do kraja jer ima šansu sudjelovati u povijesnim hrvatskim pregovorima. Nakon dva takva razgovora je pružio ruku i također me podržao. Nakon ulaska u EU, mi smo popustili, kočnice su nam otkazale. U odnosu na 2011. kada su nam institucije zaista radile neovisno i bez pritisaka, to se danas ne prepoznaje. Sve što sam radila kao premijerka vratilo mi se kao bumerang. Mislite li da vam se to neće nikada oprostiti? Borba protiv korupcije je jako važna. Plenković govori o Pelješkom mostu, no ni toga ne bi bilo da nije bilo 2011., a ima ministra koji je uhićen u mandatu, što je također jako loše. To je nešto što šalje poruku da se to može tolerirati i da je gotovo i prihvatljivo. Brojni su benefiti ulaska Hrvatske od ulaska u EU. Koliko smo dovoljno dobro iskoristili šansu? Nismo. Zadnji primjer su novci za pomoć u obnovi poslije potresa. Meni je zaista nepodnošljivo da dolaze godišnjice od potresa, a da u Zagrebu država nije podignula nijednu kuću, a na Banovini ih je podignuto šest. Ministar ni sam ne zna zašto se ljudi još nisu uselili u te kuće. Nemam logično objašnjenje za to. Zašto tim ljudima nije neugodno? Ja bih radila stalno samo da se ne dočeka još jedna obljetnica i da ljudi ne umiru u kontejnerima. To je čisti nemar i neposobnost – pokazuju da im to nije važno. Vidimo ministra zaduženog za obnovu kako se javlja iz Dohe i odlazi na utakmicu. Ja ga ne bi pustila da sam premijerka, rekla bi mu da nema što raditi u Dohi dok se ljudi smrzavaju u kontejnerima. To je sraz te dvije Hrvatske na koje smo se podijelili. Ako imamo toliko visoku inflaciju i umirovljenike pred pučkim kuhinjama, to je za mene sudar s onom Hrvatskom gdje ministri odlaze na utakmice. Nisam ovo očekivala. Kako komentirate izjavu premijera koji je rekao da su radili na ovom posljednjih šest godina? Veliki je to rezultat njegove vlade, ali i prijašnjih vlada. To je trenutak kada državnici trebaju podsjetiti i na one koji su prije nešto radili. Kada se otvarala autocesta Zagreb-Split, mi smo uoči svečanosti pozvali sve dotadašnje premijere i svi smo se zajedno provezli tom autocestom. Neki od premijera govorili da im se dalo povijesno mjesto koje su zaslužili. Ta praksa se prekinula. Čak smo od toga da Milanović govori u Saboru da sramotim Hrvatsku došli do toga da smo zajedno promijenili Ustav, a odlikovao me i najvišim odlikovanjem, zahvaljujući mi se na mom radu. Što će po vama biti ključni izazovi ulaskom u Schengen? Mi postajemo čuvarica. Ako ne bude velikih migracija, onda će se to odvijati rutinski. Mi kao članica EU i Schengena imamo sada najdužu granicu s BiH koja nije članica. To nas stavlja u delikatnu situaciju. Mi imamo presudu ESLJP u slučaju Madini, trebamo se i toga prisjetiti. Mi moramo biti svjesni da je to odgovorna zadaća koju smo preuzeli jučerašnjim danom i tu nema mjesta za samohvalu nego i dalje od ovog trenutka trebamo mukotrpno raditi. I nakon 1. siječnja 2023. taj proces neće proći bezbolno. EU pokreće vojnu misiju pomoći Ukrajini. Kakav je vaš stav o tome? Krenut ću od kraja – fascinirala sam time što veliki dio opozicije ne zna artikulirati problem. Nije ključni problem što je ministar poslao pismo Vrhovnom zapovjedniku, nego je problem što predsjednik države nije konzultiran prethodno kada je ministar otišao i izjasnio se da će Hrvatska sudjelovati. Predsjednik Republike je morao biti prethodno konzultiran i dati svoje odobrenje, a saznao je to čitajući strane medije. To je protuustavno i problem, a sve je dalje izvedenica od toga.
Meni je neobično, čak i smiješno da se sada pokazuje interes za razgovor s opozicijom nakon što je to već upućeno bez dozvole predsjednika. Zašto ne postoji volja za konzultacijama s predsjednikom države, odnosno vrhovnim zapovjednikom? Istraživanja pokazuju da ni građani nisu baš za to. Ta pomoć i kad bi se realizirala je na simboličnoj razini jer to ni na koji način ne može pomoći Ukrajini u krajnjem cilju, a to je da pobijedi u ratu. Međutim, mi da bismo očuvali EU koja počiva na vladavini prava, moramo čuvati i Ustav RH, a to je upravo to da se procesi ne preskaču koje nalaže ustav. Da postoji stvarna želja da se dođe od modela kako bi vojska sudjelovala, onda mislim da ne bi postojala zapreka tome da predsjednik države i predsjednik Vlade sjednu. Vidimo da Plenković tu ide baš ”va bank”. Njegova izjava da bi za to njega bila win-win situacija otvara veliku dvojbu – ako bi to bila win-win situacija i da ne dobije dvotrećinsku većinu u Saboru, onda to znači da nećemo pomoći Ukrajini. Kako ti to može biti win-win? Vjerojatno je mislio da bi time porazio Milanovića, a bi porazio i opoziciju jer im je rekao da će 150 godina nositi taj teret. Mora biti oprezniji – zašto bi ih netko zbog svog mišljenja prozivao o tome kako su glasovali. Neće oni odgovarati nikome. Mora biti oprezniji s obzirom na to da je na čelu stranke koja je pravomoćno osuđena, a ima i ovakvu obnovu. I na kraju, kad on kaže da su sigurni za sebe i sada pritišće na opoziciju, nedopustivo je da bilo tko dijeli zastupnike na ”ove i one”. Što mislite da će se dogoditi u petak na glasovanju? Ne bih ništa prognozirala jer je, gledajući današnju politiku, teško zaključiti što bi se moglo dogoditi. Opozicija se uvlači u taj strah da će biti obilježeni, brojni se boje čak i ovog smiješnog zastupnika koji je Plenkovića proglasio patološkim lažljivcem, a sada mu se dokopicnuo. Meni je to tragi-komično da takva jedna osoba sada postaje neki faktor i da od njega strahuje bilo tko od opozicije. Neki su odustali od tvrdih stajališta da je ovo protuustavno i sada se kolebaju. Nikako neće biti win-win situacija i nitko ne bi trebao proglašavati pobjedu. Ustav treba braniti, ali to treba znati objasniti – opozicija se pogubila, predlaže čudnovate alternative, ali kada imate prijedlog Vlade od kojeg ona ne odustaje, vi govorite o meritumu stvari. Svi koji bi sada priskočili Vladi moraju znati da se tu otvara mogućnost za buduću promjenu Ustava i smanjenje ovlasti predsjedniku Republike, kao i impeachment – pokretanje postupka za smjenu predsjednika Milanovića. Danas je utakmica, hoćete li gledati? Ja to ne bih nazvala gledanjem, slušala sam zadnju utakmicu i oglancala sve staklene površine jer ne mogu gledati. Moj stan je zahvalan na tom mom zauzetom stavu. Brazil je Brazil, to je nogomet, ali je naša reprezentacija čudesna i sve je moguće. Neću prognozirati uspjeh, ali ne smijemo biti neskromni. Ovo dokud je Hrvatska došla je sjajan uspjeh. Sretno vatreni! A ja ću danas odabrati glačanje.
(Večernji list/Petra Maretić Žonja)