Mirna Herman iz zaklade Herman Family Trust i jedna od nasljednica dijela obitelji Herman koji je uspio preživjeti holokaust, govori kako je Hrvatska počela uplaćivati novac u Zakladu, a do sada je zanemarivala svoju obavezu bez obzira na ustaške logore smrti u NDH
Dva dana uoči Međunarodnog dana sjećanja na žrtve holokausta, koji se u svijetu obilježava 27. siječnja, napokon je u središtu UNESCO-a u Parizu potpisan Sporazum o financiranju ponovne uspostave izložbe združenog stalnog postava u Bloku 17 Državnog muzeja Auschwitz-Birkenau, na prostoru najveće nacističke tvornice smrti.
Tjednik Nacional u nekoliko je navrata prošlih godina pisao o sudjelovanju Republike Hrvatske u održavanju Državnog muzeja Auschwitz-Birkenau, kao i o izložbi u Bloku 17 koja je demontirana nakon raspada Jugoslavije, a na čijem su novom postavu godinama radili stručnjaci država sljednica. Nakon što je 2009. godine povučena jugoslavenska izložba, šest pravnih sljednica bivše države nije se uspijevalo dogovoriti oko koncepta i financiranja novog postava, što je prošloga tjedna napokon riješeno.
INAČE, BRIGU O MUZEJU I MEMORIJALNOM CENTRU vodi i financira Republika Poljska. Budući da su i troškovi održavanja i postupaka konzervacije enormni, osnovana je Zaklada Auschwitz-Birkenau u kojoj sudjeluje preko 40 država svijeta, kao i neki veći gradovi. Međutim, Republika Hrvatska sve do ove godine nije uplaćivala novac u Zakladu iako je na svom području imala fašističku tvorevinu tzv. Nezavisnu Državu Hrvatsku i ustaške logore smrti.
Sporazum su u Parizu potpisali ministri kulture iz svih zemalja sljednica, a u ime Republike Hrvatske potpisala ga je ministrica kulture i medija Nina Obuljen-Koržinek. Svečanosti je nazočila i glavna ravnateljica UNESCO-a Audrey Azoulay koja je, prihvativši ulogu UNESCO-a kao depozitara u tom procesu, pospješila sklapanja ovog sporazuma. U svom govoru, izraze zahvalnosti ministrica je uputila Zakladi obitelji Herman, autorima vizualnog koncepta izložbenog prostora iz studija Libeskind i dr. Lustiger-Thaleru, kustosu budućeg postava, kao i svima koji su dali svoj doprinos u ostvarenju ovog značajnog trenutka.
ZASLUGE ZA OVAJ SPORAZUM svakako pripadaju Mirni Herman, predstavnici zaklade Herman Family Trust čiji je cilj već godinama bio upravo ostvarenje stalnog postava u Bloku 17 Memorijalnog centra i muzeja Auschwitz-Birkenau. Mirna Herman jedna je od nasljednica dijela židovske obitelji Herman koji je uspio preživjeti holokaust, a čiji su članovi rasuti po svijetu. O potpisivanju Sporazuma Mirna Herman je rekla: „Kao što se vidi iz službene izjave UNESCO-a, svih šest država sljednica pristupilo je potpisivanju Sporazuma na svečanoj ceremoniji u Parizu nakon koje je sljedila ceremonija obilježavanja Dana sjećanja na žrtve holokausta. To pokazuje koliko važnim UNESCO smatra taj čin. Inače, angažman stručnog tima povjesničara koje je okupio UNESCO traje od 2011. godine, a naša zaklada se u cijelu priču uključila prije tri godine. Tada je došlo do bitnog ubrzanja aktivnosti, ne samo zato što sam ja imenovana za koordinatoricu već i zato što su svi shvatili priliku za suradnju s velikim autorskim imenima koja će raditi na postavu, kao i, naravno, zbog činjenice da mi kao Zaklada financiramo umjetnički postav izložbe.“
Zaklada je, naime, prije nekoliko godina angažirala Danijela Libeskinda, američkog arhitekta najpoznatijeg po projektu Židovskog muzeja u Berlinu, kao i kustosa Henrija Lustiger-Thalera, jedno od najznačajnijih imena na planu kulture sjećanja i vizualnog pripovijedanja takvih sadržaja, kojem je jedna od referenca stalni postav u Bergen-Belsenu. Ministarstvo kulture i medija potpisalo je pismo namjere sa zakladom Herman Family Trust u srpnju 2022. godine, a u njemu je usvojen i prijedlog da trajni postav zajedničke izložbe rade upravo ta dva autora što je potvrđeno i Sporazumom.“
MIRNA HERMAN JE ISTAKNULA da su „Daniel Libeskind i Henry Lustig Thaler također nazočili ceremoniji u sjedištu UNESCO-a u Parizu, gdje su održali kratku prezentaciju koncepta i dizajna izložbe“. Kao što je poznato, u ožujku 2023. godine Republika Hrvatska preuzela je jednogodišnje predsjedanje IHRA-om (International Holocaust Remembrance Association), koje je uspostavljeno 1998. radi jačanja i promicanja obrazovanja, sjećanja i istraživanja o holokaustu. IHRA se sastoji od 35 država članica i 10 država promatrača, a Hrvatska je pristupila Savezu 2005. godine. Međutim, po mišljenju sugovornika tjednika Nacional i stručnjaka koji se bave tom tematikom, Republika Hrvatska nije iskoristila tu poziciju za bilo kakve vidljive pomake, bilo u obrazovnom sustavu ili načinu na koji se država odnosi prema Jasenovcu, ustaškom logoru smrti.
IMA LI PREDSJEDANJE REPUBLIKE HRVATSKE IHRA-om išta s činjenicom da je taj Sporazum potpisan? „Je li ovo dio neke šire politike u koju se uključilo Ministarstvo kulture i medija u zajedničkom djelovanju s Ministarstvom vanjskih i europskih poslova, koje koordinira IHRA-om, ne mogu sa sigurnošću reći. To morate pitati njih. U svakom slučaju, u govoru ministrice na ceremoniji, koji je prenijelo Ministarstvo kulture i medija, vidimo da se spominje IHRA. Sudeći po tome, radi se o aktivnosti koja je s time povezana. Međutim, nama kao partnerima u projektu hrvatsko predsjedanje IHRA-om nikada nije pristupilo. Ja bih zato ocjene i procjene hrvatskog predsjedanja prepustila nekom drugom. Naš je cilj da projekt izložbe ide dalje i da se ostvari. Predviđam da će se to dogoditi 2026. Naš je cilj i da što više mladih iz Hrvatske posjeti izložbu. Svjesni smo da izložba mora imati i svoju digitalnu prezentaciju, no to je nešto o čemu moramo razgovarati s Državnim muzejom Auschwitz-Birkenau jer to ovisi o njihovoj politici obrazovanja. Izložba je tako koncipirana da se obraća mladima i zato očekujem da će kroz nju što više ljudi s ovih prostora saznati istinu o svojoj povijesti“, rekla je Mirna Herman.
‘Nama kao partnerima u projektu hrvatsko predsjedanje IHRA-om nikada nije pristupilo. Ja bih zato ocjene i procjene hrvatskog predsjedanja prepustila nekom drugom. Naš je cilj da projekt izložbe ide dalje’
PODSJETILA JE NA ČINJENICU DA JE RIJEČ O JEDNOM ZAJEDNIČKOM POSTAVU u jednom zajedničkom prostoru: „Tek u početnoj fazi bilo je nekih prijepora o zajedničkom postavu šest zemalja sljednica, no vrlo brzo je to prevladano. Jer tu se govori o stradanjima Židova, ali i nežidova u holokaustu na prostoru Jugoslavije. Nikako ne treba zaboraviti na Rome i antifašiste.“ Scenarij zajedničkog postava usuglašen je prije nekoliko godina, a na njemu je sustavno godinama radio urednički odbor, tzv. Editorial Bord, pod kapom UNESCO-a. U izradi scenarija sudjelovali su imenovani povjesničari iz svih šest država sljednica, a tim su predvodile Nataša Mataušić iz Hrvatske, Olga Manojlović Pintar iz Srbije i Kaja Širok iz Slovenije. Tako strukturiran scenarij temelji se na nekoliko tema, u koje su se svi uklopili. Svaka država je pisala svoj dio u skladu s tim temama – predratno razdoblje, vrijeme i prostor, transporti i žrtve, otpor, počinitelji. Završeni službeni scenarij potom se upućuje Državnom muzeju Auschwitz-Birkenau te kreće u proceduru evaluacije koja traje dvije godine.
Na primjedbu da Republika Hrvatska sve do ove godine nije uplaćivala u Zakladu Auschwitz-Birkenau, Mirna Herman odgovara da je u potpisanom Sporazumu dogovoreno koliko će koja država sljednica plaćati i to bi trebao postati temelj za buduće uplate u Zakladu. Postoje li još neke političke prepreke koje bi mogle zaustaviti cijeli proces? Herman priznaje da one, naravno, uvijek postoje, ali dodaje: „Međutim, važno je naglasiti da je depozitar tog međunarodnog sporazuma – dakle, onaj koji jamči da će se on i provesti – UNESCO. Ako bi došlo do nekih prijepora ili neslaganja, provedbu Sporazuma jamči UNESCO. I to je najveće postignuće ovog sporazuma. Ujedno je to i prvi takav zajednički dogovor šest ministarstava kulture iz šest zemalja sljednica.“
TJEDNIK NACIONAL NEDAVNO JE OBJAVIO da su Vlada Andreja Plenkovića i Ministarstvo kulture Nine Obuljen Koržinek zatajili preporuke IHRA-e i međunarodnog tima za unaprjeđenje djelovanja i muzejskog postava Spomen-područja Jasenovac, koje je IHRA podnijela Vladi u lipnju prošle godine. Upitana je li za to znala i što misli o tom postavu, Mirna Herman odgovara: „Da, postav je takav kakav jest. Treba možda uzeti u obzir i okolnosti u kojima je nastao i ograničenja koja su postojala. Poznajem ljude koji su ga radili i ne bih voljela protiv njih govoriti. Međutim, postoji veliki problem prostora, koji je premalen i neadekvatan, a ne postoji ni edukacija o tom mjestu. Osim individualnih inicijativa pojedinih profesora, ne postoji ni koordinirano osvještavanje mladih o tom mračnom dijelu hrvatske povijesti. Broj posjeta Spomen području Jasenovac javno je dostupan podatak koji sve govori. Uvjerena sam da se na putu do Vukovara uvijek može i treba zaustaviti u Jasenovcu.“
NA TOM TRAGU MIRNA HERMAN je ustvrdila da njezin angažman neće stati samo na ostvarenju stalnog postava u Bloku 17 Muzeja Auschwitz-Birkenau. „Naš novi cilj je da memorijske prakse ne budu nešto što je izmješteno na mjestima koja su daleko, nego da se s njima krene i u Hrvatskoj, konkretnije, u Zagrebu. Iako smo do sada bili uglavnom koncentrirani na projekt u Auschwitzu, lokalnim memorijskim praksama bavit ćemo se kroz udrugu Centar za kulturu sjećanja. Vidim da se u Gradu Zagrebu ipak nešto događa – naime, iz Ureda gradonačelnika objavljeno je da se nakon više desetljeća konačno kreće u izgradnju sinagoge i Židovskog centra. Mislim da ćemo uspostaviti kvalitetnu suradnju i da će Grad Zagreb prepoznati naše namjere“, optimistična je Mirna Herman.
(nacional.hr/Zrinka Vrabec Mojzeš)
Poveznica na članak: https://www.nacional.hr/hrvatska-se-konacno-ukljucila-u-projekt-auschwitz-birkenau-a-tek-treba-rijesiti-jasenovac/