Savez antifašističkih boraca
i antifašista Republike Hrvatske

Hoće li u obračun s četnicima, ustašama, diktatorima… nakon Mostara krenuti i BiH

I bivši gradonačelnik Ljubo Bešlić još 2011. htio je promijeniti sporne nazive ulica, ali bošnjačke stranke (SDA, SDP, SBiH) nisu to dopustile. Njima su “ustaške ulice” bile moćno oružje za optuživanje Hrvata

(Foto: Denis Kapetanović / PIXSELL)

Odluka gradskih vlasti u Mostaru da promijene sporne nazive ulica izazvala je veliku pozornost, ali i vrlo pozitivne reakcije domaće javnosti i predstavnika međunarodne zajednice. Na prilično osjetljivom pitanju lokalna vlast pokazala je veliku odgovornost i uz zajednički rad vladajućih stranaka došlo se do rješenja koje će sigurno pozitivno djelovati na odnose u gradu i ukupni imidž Mostara kao kozmopolitskog grada.

Ali nije uvijek bilo tako. Bivši gradonačelnik Ljubo Bešlić još je 2011. htio promijeniti nazive tih ulica, ali, zamislite, bošnjačke stranke (SDA, SDP, Stranka za BiH) nisu to dopustile uvrstiti ni na dnevni red. Njima su “ustaške ulice” bile moćno oružje za stalno kolektivno optuživanje Hrvata. Prošli tjedan vladajući su se ipak dogovorili. Prethodilo je tomu i obećanje Dragana Čovića tijekom posjeta Izraelu da će poduzeti sve kako bi se u Mostaru i drugim mjestima gdje žive Hrvati u BiH ukinuli nazivi ulica i trgova koji nose imena po nacističkim suradnicima. Tako su u Mostaru preimenovane ulice koje su nosile nazive po Mili Budaku, Vokiću i Lorkoviću, Rafaelu Bobanu, Đuri Spuževiću, Juri Francetiću i Ivi Zeleniki. U budućnosti će se raspravljati i o opravdanosti naziva ulica po osobama vezanim i uz druge totalitarne režime, prije svih o Titovoj ulici.

Gradska vlast, predvođena gradonačelnikom Mariom Kordićem, ne samo na ovom primjeru, pokazuje senzibilitet i spremnost da se Mostar oslobodi teškog nasljeđa prošlosti i iskoristi činjenicu da je to danas jedini veći grad u BiH koji se uistinu može pohvaliti višenacionalnom strukturom stanovništva. Suradnja vodeće hrvatske i bošnjačke stranke u upravljanju Mostarom, bez obzira na povremene trzavice i razilaženja u stavovima, pokazuje se kao dobar primjer za ostatak BiH. Ispostavilo se da Mostar sve više od “grada slučaja” postaje “grad primjer”, što se vidi i kroz infrastrukturne radove, kulturni i društveni život, veću vidljivost u zajednici malobrojnijih naroda, poput Srba i Židova, pa i sve veće ekonomske aktivnosti. Prepoznaje se to i u međunarodnoj zajednici pa stižu otvoreni pozivi i drugim velikim gradovima u BiH da se ugledaju na Mostar. Prije svih Sarajevu i Banjoj Luci. Promjena vlasti na posljednjim lokalnim izborima u oba ova grada dočekana je s velikim očekivanjima. Mladi i navodno progresivni političari zasjeli su na gradonačelničke pozicije, a međunarodna zajednica trudila se na svaki način pružiti im potporu. No, što zbog spora oko nadležnosti, što zbog političkih kalkulacija, ni u Sarajevu ni u Banjoj Luci nakon izbora nije puno urađeno na oslobađanju iz obruča prošlosti. U Sarajevu je to najočitije bilo nakon otvaranja rasprave o izgradnji spomen-obilježja na Kazanima, gdje su pripadnici Armije BiH ubijali srpske civile. Udruge iz RS-a tražile su da spomen-obilježje ima oblik križa te da bude jasno ispisano tko je i nad kime izvršio ratni zločin. Vlast u Sarajevu nije to dopustila. Na kraju ni riječi o nacionalnosti žrtava, zašto ih je i tko ubio. Sarajevo također ne uspijeva riješiti problem sa spornim nazivima ulica, a unatoč brojnim zahtjevima, nikada nije promijenjen ni naziv Osnovne škole “Mustafa Busuladžić”. Ovaj bošnjački književnik mnogima je sporan zbog sklonosti i promoviranja nacističke ideologije u II. svjetskom ratu. Busuladžić ima i ulicu u Sarajevu, a osim njega, ulice u glavnom gradu BiH imaju i drugi muslimanski čelnici iz vremena NDH, poput Huseina Đoze, koji je bio imam 28. regimente Handžar divizije, ili Muhameda efendije Pandže, gorljivog zagovornika nacističkog režima, te Sulejmana Pačariza, pukovnika i zapovjednika SS muslimanske milicije, Osmana ef. Rastodera, pripadnika i aktivista muslimanske milicije, reisa Fehima Spahe, koji je pozvao muslimane da pozdrave rađanje ustaške NDH. Ni Banja Luka se dolaskom novog gradonačelnika nije pomaknula s mrtve točke. I dalje su u nazivima ulica i ustanova dominantni Srbi, ali problem je što šeću mnogim ulicama nazvanima po četničkim ideolozima, fašističkim suradnicima ili ratnim zločincima. Radoslav Rade Radić, Stevan Moljević, Uroš Drenović, Dragiša Vasić neki su od četničkih i fašističkih prvaka iz II. svjetskog rata koji imaju ulice u Banjoj Luci, a jedna nosi i naziv Ravnogorska, po četničkom pokretu Draže Mihailovića. Isti taj “đeneral Draža” ima trg i bistu u Bijeljini, gdje se, kao i u Višegradu na Drini, okupljaju poklonici četničkog pokreta.

Mostarci su shvatili da ih teret prošlosti ne može povesti u budućnost i koliko su kompromisi bitni želi li se ostvariti bilo kakav napredak. Na drugima u BiH je da savladaju istu lekciju. Što prije, to bolje. Jer sve dok se bježi od dogovora i kompromisa, BiH će se kretati slijepim balkanskim ulicama. Pa i zbog toga što u njima među “stanarima” još uvijek ima četnika, ustaša, partizana… 

(Večernji list / Jozo Pavković)

Facebook
E-mail

Kategorije

Najave