Savez antifašističkih boraca
i antifašista Republike Hrvatske

Feministička borkinja za socijalnu pravdu

Jagoda Milidrag Šmid je bila ljudskopravašica, sindikalistkinja, antifašistkinja i feministkinja, sve u jednom, a svako ovo atribuiranje nosila je ponosno, žestoko i strasno. Bila je velika žena koja je u nesvakidašnjem, gotovo sufražetsko-partizanskom modusu, ustrajavala na promjeni društva u koje je vjerovala

(Foto: Privatna arhiva) Jagoda Milidrag Šmid (29. ožujka 1948. – 12. ožujka 2024.)

Vijest da Jagode više nema s nama i među nama posve nas je uznemirila. Noć s 12. na 13. ožujka nije, nažalost, mogla prebroditi. Gotovo je nestvarno da osoba s toliko strasti i životne energije, s toliko uvjerenja u moć djelovanja i smisao društvenog angažmana nije više tu, nije u akcijama organiziranima povodom 8. marta ili Prvog maja, ni u danima kojima se obilježava antifašistički Zagreb ili važne sindikalne aktivnosti.

Uvijek borkinja na prvoj liniji fronte, uvijek s jasnom političkom artikulacijom, uvijek s nedvosmislenom porukom za žene, za radnike i radnice, za diskriminirane, za dokinute u svojim građanskim, socijalnim i radničkim pravima. Nikada se nije dala zastrašiti od manipulativnih igara političkih lidera, uključujući i one sindikalne, nikada ne odustajući od ideja ravnopravnosti i socijalne pravde kao okosnice dobrog i demokratskog društva, nikada ne odstupajući od istinskih revolucionarnih i ljudskih vrijednosti koje su sačinjavale njezin profesionalni i etički credo.

Jagoda je bila ljudskopravašica, sindikalistkinja, antifašistkinja i feministkinja, sve u jednom, a svako ovo atribuiranje nosila je ponosno, žestoko i strasno i to svakom svojom gestom, svakim govorom, svakim činom, svakom akcijom.

Ni jedna osoba među nama nije poput nje s toliko žara i dosljednog uvjerenja zagovarala nužnost svakodnevne borbe za istinsko “bolje sutra”, čineći smisao aktivizma mjestom zajedničkog građanskog angažmana i otpora. Jednako kad je posrijedi zalaganje za promjenu socijalnog zakonodavstva, posebno Zakona o radu i položaja radnika i radnica, borbe za svakodnevna ljudska prava ili pozicije žene u društvu pred naletom konzervativne ideologije i brutalne provedbe neoliberalne ekonomije.

Imajući svijest o nedostojnom položaju umirovljenika i umirovljenica, zadnjih je godina često kritizirala javne politike Vlade RH zbog urušavanja hrvatskog mirovinskog sustava. Kao predstavnica sindikalne inicijative “67 je previše!” u jednom od intervjua 2019. godine daje preciznu dijagnozu posljedica takovih mjera na status umirovljenih: “Prelaskom u kapitalizam, primarni cilj sustava postaje razvoj tržišta kapitala, gospodarski rast, a posljedično i smanjenje javnog duga. U skladu s tim, reforme koje se provode guraju sve veći broj umirovljenika dublje u neimaštinu i bijedu, a da pritom ta štednja na siromašnima ne poboljšava stanje javnih financija.”

Svoj profesionalni život, nakon diplomiranja filozofije i komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu Zagrebačkog sveučilišta, ostvaruje u Savezu samostalnih sindikata Hrvatske, kao savjetnica za socijalnu politiku i regionalna povjerenica za Grad Zagreb. Bila je suosnivačica, tajnica i članica glavnog odbora Ženske sekcije SSSH i sudionica dvaju kongresa žena sindikalistkinja ICFTU-a (sada ITUC). Pratila je kretanja na tržištu rada, posebice položaj žena na tržištu rada, ekonomski i socijalni položaj zaposlenih, radno i socijalno zakonodavstvo. Bila je i predavačica u Centru za industrijsku demokraciju.

U vremenu nakon osamostaljenja, nakon “tranzicije kapitala” u kojoj su mnogi radnici i radnice ostali bez sredstava za proizvodnju, tvornica i poduzeća koja su izgradili, dodatno su se urušila brojna radnička prava, a sindikalna borba se rascjepkala i oslabjela. Jagoda je bila čuvarica plamena borbe za socijalna prava, ali i prava na samoorganiziranje. Uporno je izlagala na seminarima, agitirala među članstvom Sindikata, organizirala skupove i angažirala se u osnivanju i osnaživanju lijevih organizacija i stranaka.

Bila je i dugogodišnja članica Upravnog vijeća Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, ne bi li njezin autentičan glas bio brana dokidanju ionako već smanjenih prava radnika.

Kao feministkinja inicirala je i sudjelovala u radu niza ženskih inicijativa počevši od Ženske sekcije Saveza samostalnih sindikata Hrvatske tijekom 1990-ih godina do Ženske fronte za radnička i socijalna prava, koja je od 2013. organizirala niz akcija protiv erozije radničkih i socijalnih prava, fleksibilizacije rada i produbljivanja siromaštva, te BRID-a, s kojim je surađivala na brojnim programima, posebice sindikalnih škola, kao predavačica i mentorica. Sudjelovala je aktivno u osmomartovskim prosvjedima Ženske mreže Hrvatske i mnoge kroz program “Žene to mogu” poticala da se aktivno uključe u politiku. Od nje smo učile zašto reći “Ne mjerama štednje na račun žena!”.

Bila je članica niza ženskih i ljudskopravaških grupa unutar civilnog društva, iznimno angažirana antifašistkinja, od prvih dana je sudjelovala u borbi za povratak Trga žrtava fašizma, a svoje je kćeri redovno vodila na komemoraciju žrtvama genocida i ustaškog režima u Jasenovac. Dala je i poseban doprinos djelovanju Centra za ženske studije i kao suradnica, predavačica i dugogodišnja članica Upravnog odbora Centra. Financijske naknade za aktivistički rad nije priznavala. Naša Jagoda. Svojom visprenošću, svojim radikalnim idejama i osjećajem za pravednost, svojom sposobnošću da poučava i analizira ono područje spram kojeg mnoge feministkinje imaju zazora, a to je područje ekonomije, davala je sve od sebe ne bi li i mlađe generacije žena razumjele važnost propitivanja odnosa rada i roda, kapitala i roda.

Naša Jagoda je bila autentična ljevičarka, netko bi rekao ljevičarka “staroga kova”, no ona je bila do kraja vjerna programu progresivne lijeve političke opcije. I kad to nije “bilo u modi” i kada je trebalo braniti povijesna postignuća ljevice i dijeliti viziju nade, Jagoda je ostajala svoja, časna i ispravna.

Bila je pritom uzor mnogima, a za nju tzv. generacijski jazovi nisu bili mjesto prijepora, već mostovi borbenih rasprava i suradnji. Svojim je životom bila i primjer dijeljenja znanja i iskustva. I brigom za druge.

Naša Jagoda. Hrabra i solidarna. Prijateljica. Razgovori uz kavu i cigaretu. Briga o psima, posebno onim “divljim”, onima koji se nisu dali pripitomiti. Kao ni Jagoda. Ljepota njenog zanosa imala je u Jagodi antičko lice, koje se zrcalilo u njenom, a gotovo renesansni žar kojim je zračila čuva bezvremenost sjećanja na nju.

Jagoda je bila i iznimno hrabro i neustrašivo biće, velika žena koja je u nesvakidašnjem, gotovo sufražetsko-partizanskom modusu, ustrajavala na promjeni društva u koje je vjerovala. Možemo ga nazvati revolucionarni feminizam ili feministički socijalizam, svejedno.

U spomen našoj Jagodi.

(Novosti/Biljana Kašić i Rada Borić)

Facebook
E-mail