U ovom kratkom prilogu donosimo pregled i djelovanje svih predsjednika SUBNOR-a Hrvatske/SABA RH od osnutka Saveza do današnjih dana, od dr. Bakarića do trenutnog predsjednika Franje Habulina.
Petar Car: trajanje mandata 1971. – 1978.
Rođen je 2. travnja 1920. godine u Novakima, Donja Stubica, Hrvatska, u siromašnoj obitelji. Električarski zanat učio je u Zagrebu, gdje radi do 1938. godine. Iste godine je ostao bez zaposlenja. Još kao učenik bio je član URSS i učestvovao u nekoliko štrajkova metalskih radnika u Zagrebu. Od kraja 1938. godine stalno se nastanjuje u Novskoj, gdje su se doselili njegovi roditelji.
Došavši u Novsku, počeo je raditi na stvaranju skojevske organizacije; 1939. izabran je za sekretara KK SKOJ-a za Novsku, a u prosincu iste godine primljen je u članstvo KPJ. Neposredno pred Drugi svjetski rat, veoma je aktivan kao član KPJ: sudjeluje u svim akcijama KPH zbog čega je nekoliko puta uhićen. Poslije okupacije zemlje uhićen je u dva maha. Prvi put u svibnju; poslije maltretiranja bio je pušten iz zatvora, a drugi put u listopadu, uhićen je na ilegalnom radu. Tada ga je spasilo to što je, prema otisku zatvorskog ključa — u zgnječenom testu kruha — od komada plosnatog željeza izradio ključ, kojim su zatvorenici otvorili vrata. Poslije toga je, listopada 1941. godine, pobjegao iz ustaškog zatvora i prebacio se na slobodan teritorij. Od tada, pa do završetka Narodnooslobodilačkog rata, Petar Car je kao borac i vojno-politički rukovoditelj sudjelovao u mnogim borbama. Bio je komesar čete, komesar bataljona, zamjenik političkog komesara 12. slavonske brigade i zamjenik političkog komesara divizije. U borbama se isticao smjelošću i hrabrošću. Jednom, 1943. godine, 12. slavonska brigada, opkoljena je brojno nadmoćnijim njemačkim i ustaškim snagama. Kao član štaba brigade, bio je u bataljonu koji je dobio zadatak da probije neprijateljski obruč preko jednog visa. S brigadom je bilo dosta ranjenika, žena, iznemoglih staraca i djece. Nijemci su držali sve okolne dominantne položaje i zasipali bataljon vatrom. Pero Car je tada dohvatio mitraljez, i s šestinom boraca neopaženo zašao neprijatelju za leđa i otvorio vatru iz neposredne blizine. Bataljon je tada u jurišu potpuno pregazio njemačku obranu. Brigadi je bio otvoren put, ranjenici su spašeni. Tijekom 1943. godine sudjelovao je u svim borbama i akcijama 12. proleterske slavonske brigade: dva puta u napadu i prilikom oslobođenja Voćina, u borbama za oslobođenje Našica, Podravske Slatine, Virovitice i drugih mjesta. Sudjelovao je i u akcijama na rušenju željezničke pruge Zagreb-Beograd, na području između Banove Jaruge i Vinkovaca, kao i u borbama 12. proleterske brigade u Hrvatskom zagorju, za oslobođenje Lepoglave. Prelaskom 12. proleterske brigade u Bosnu, sudjelovao je u borbama protiv četnika i drugih neprijatelja za oslobođenje Prnjavora i Banja Luke.
Godine 1944. Petar Car je u Osječkoj brigadi, koja u sastavu 12. divizije sudjeluje u borbama oko Đakova, Našica, za oslobođenje Podgorača i drugim borbama. Jedan od najodgovornijih zadataka izvršio je u travnju 1945. u Slavoniji, kada je bio na dužnosti sekretara Okružnog komiteta KP Nova Gradiška. Sa svega petnaest naoružanih stražara trebalo je između neprijateljskih jedinica sprovesti 5 000 do 6 000 žena, djece i staraca, kao i bolnicu iz Pakraca s ranjenicima i bolesnicima. Neprijatelj se povlačio pred snagama JA sa Srijemskog fronta prema zapadu; zaprijetila je opasnost da zbjeg bude otkriven. Nijedan ranjenik, niti bolesnik, žena, dijete, starac, nisu pali u ruke neprijatelju.
Poslije oslobođenja zemlje, Petar Car je obavljao mnoge političke i druge dužnosti. Bio je sekretar Gradskog komiteta KPH Zagreb, član CK SKH i CK SKJ, član Glavnog odbora SSRN, a biran je nekoliko puta za saveznog narodnog poslanika. Bio je predsjednik SUBNOR-a Hrvatske na IX. plenarnoj sjednici Predsjedništva održanoj 1969. godine. Bio je Član Savjeta Republike i aktivan društveno-politički radnik.
Narodnim herojem proglašen je 23. srpnja 1953. godine.
Umro je u Zagrebu 15. studenog 1985. godine.
