Kad se ciljano ubije medijsko-politička alternativa kvarnome mainstreamu, kao što su to bili neprofitni mediji, ostaju samo alternativci koji drže više do paralelne stvarnosti, pa onda Index i zaista ostaje pojam kvalitete
Alternativni mediji u digitalnom prostoru, odnosno model njihove poslovne održivosti, predmet su istraživanja čije rezultate je u utorak predstavio Gong. Točnije, puni naslov rada koji autorski potpisuje Matej Mikašinović-Komšo glasi: “Jesu li dezinformacije isplative: Analiza financijskih modela alternativnih medija koji šire dezinformacije”. Ukratko, jesu. Po svemu sudeći, takva se glasila, inače mahom digitalna tj. portali, održavaju na površini tržišta premda ne uspijevaju naplatiti značajnija sredstva od reklame putem Google-oglasa. Izuzetak je portal Logično, koji bilježi 7167 eura od te vrste prihoda mjesečno. Za usporedbu, Indexov utržak iznosi 489,1 tisuću eura po mjesecu. Da ne bi bilo zabune, moramo napomenuti da Index ovdje nije promatran kao alternativni medij koji širi (i) dezinformacije, nego kao mainstream.
Glavni kriterij za alternativnost ispada tako čitanost iliti klikanost, dok je pitanje kako bi izgledao popis alternativaca kad bi se u obzir uzimala informativna kvaliteta, političko pozicioniranje, uredničke prakse, tretman komentara publike, itd.
No, bilo kako bilo, Gongovom analizom praćeno je ukupno 13 portala koji su se istaknuli značajnijim širenjem dezinformacija i teorija zavjere, naročito u vrijeme protekle globalne pandemije. Do podataka o prometu i pregledu oglasa autor istraživanja došao je s pomoću digitalnih alata CrowdTangle i SimilarWeb, uz ogradu kako je riječ o nepotpunoj statistici, uslijed nedostupnosti integralne slike.
Izdvojeni portali s većim dezinformacijskim sklonostima opstaju, međutim, uglavnom zahvaljujući predanoj svojoj publici, volonterskom radu i donacijama podržavatelja. “Takvi mediji koji šire dezinformacije”, zaključak je Gonga, “odvlače građane i građanke iz svjetla pluralističke javne rasprave u tamu osamljenih i zabačenih internetskih kutaka, u kojima nerijetko kruže dezinformacije i teorije zavjera. Umjesto doprinosa raspravi s drugačijim uvidima, dolazi do gubitka povjerenja u druge građane i građanke, institucije i medije; odbija se dijalog i rasprave s drugom stranom”.
I mogli bismo se složiti s tezom, osim što joj nedostaje dio s preporukama za bolje stanje stvari, naspram onoga što se u ovom studiji naziva “digitalni dezinformacijski ekosustav”.
Rješenje, ako još treba napominjati, očito nije u tržištu. Portali kao što je Logično mogli bi se jednog skorog dana po oglasima i približiti Indexu, bez ikakvih korekcija u smjeru pouzdanijeg informiranja.
No bolje pogledajmo kakav odnos ima naša medijska scena prema temi vantržišnog, ustvari javnog financiranja novinarstva. Nedavno su se o tome izjašnjavali svi, nakon istrčavanja Ministarstva kulture i medija RH s nacrtom budućeg Zakona o medijima. Glavninu diskusije zauzelo je tada pitanje zašto poslušniji komercijalni mediji dobivaju više proračunskog novca negoli oni koji se drže kritički prema vladi.
Tek u tami osamljenih i zabačenih kutaka, internetskih i drugih, naglašena je činjenica da neprofitni mediji ponovo dobivaju malo ili ništa, a bolji odgovor na dezinformiranje i tendenciozne podvale, jednako iz alternative i mainstreama, od njih nismo imali.
Stoga nema mjesta čuđenju nad oglašivačkim prihodima i općoj financijskoj snalažljivosti dezinformatora svake fele. Bar ne onda kad se ciljano ubije jedna postojeća medijsko-politička alternativa dotad uvjerljivo kvarnome mainstreamu. Poslije toga alternativci postaju oni koji drže više do paralelne stvarnosti, a Index ostaje pojam kvalitete.
Rezultate istraživanja pročitajte ovdje.
(Novosti/I. Lasić)