Savez antifašističkih boraca
i antifašista Republike Hrvatske

Država u kontejneru za otpad?

Foto: screenshot Slovarica

Treći tjedan štrajka u pravosuđu i vladajuće sljepoće zvučna je pljuska premijeru Andreju Plenkoviću i – samo kolateralno – resornomu ministru Ivanku Malenici budući da u ovlasti njegove malenkosti nije čak ni pustiti glasniji vjetar bez izričita premijerova dopuštenja. Plenković, slijep i gluh za razložan zahtjev pravosudnog osoblja za, je li, subito povećanje plaća za 400 eura – što ih inflacijske ralje EU-zapadnih tzv. sankcija Rusiji i ubitačna poskupljenja života progutaju u prvih tjedan dana od isplate – ni da trepne na enormne štete građanima i gospodarstvu zbog kolapsa na sudovima i djelatnostima ovisnim o urednom funkcioniranju pravosuđa. U državnom poduzeću HEP-u do egzosfere vrišteći skandal: „nepoznati“, je li, dugoprstići na plinskom ventilu otpustili „nepoznate“ količine navodno „viška“ plina „nepoznatom“ kupcu po cijeni od jednog eurocenta za MWh, pazi – jednog eurocenta ili bivše 7,53 lipe! Badava u odnosu na 47 eura za MWh po kojoj je cijeni HEP novcem poreznih obveznika kupio taj plin od Ine u vlasništvu mađarskog MOL-a. Pljačka! Premijer Plenković i resorni mu ministar gospodarstva i održivog razvoja (sic transit) Davor Filipović „ne znaju“ objasniti skandal novinarima, jer „moramo istražiti o čemu se radi, analizirati nalaze, pa kad budemo imali sve podatke…“

Tjednima prije plinskog skandala nad skandalima – a još se nije stišala milijardu i kusur bivših kuna vrijedna plinska pljačka u Ini, sic transit – na medijskom se raspelu u javnosti razvlači HEP-ovog predsjednika Uprave Franu Barbarića zbog bespravne gradnje raskošne vile s bazenom na atraktivnomu mjestu na otoku Hvaru, a HEP-ova dalmatinska filijala mu je čak badava asfaltirala cestu do gradilišta. Slučajno, je li, baš slučajno je taj Barbarić zamjenik predsjednika zagrebačkog HDZ-a, a stranački mu gazda i premijer – opet slučajno!? – ne samo ne želi smijeniti Franu Barbarića s čelnog mjesta u HEP-u zbog protuzakonite gradnje i laganja javnosti nego uporno na presici ne dâ novinarima povezati odgovornost tog lika za oba skandala: „Prodaja plina i bespravna gradnja nemaju veze jedno s drugim“. U skandal s plinom se, silom javnog pritiska, ne po službenoj dužnosti kao što bi bio red – navodno umiješao i DORH, pa… Je li to ljudima kadroviranim Plenkovićevim „osjetljivim senzorom“ sve dopušteno u skladu s onom Juvenalovom o Jupiteru i volu (Quod licet Iovi, non licet bovi) u Bijednoj Našoj izjedenoj korupcijom i klimninalom i  na samomu političkom/društvenom sljemenu!?

Plati, pa se liječi

Neki dan je na saborskom zasjedanju zastupnica Stranke s imenom i prezimenom Dalija Orešković javno prozvala „vječnog“ šefa Hvidre i HDZ-ovoga saborskog zastupnika Josipa Đakića (kontroverznoga Jopu u Virovitici i okolici) zbog enormne imovine „za koju neka kaže kako ju je stekao na osnovi braniteljskog statusa“. Tog lika – znanca pravosudnog i policijskog sustava, pisali mediji naširoko, a sugrađani zaziru od njega – Plenković također ne želi ničim uznemiravati čak ni kada najmlađi među četvoricom sinova, golobradi vlasnik hotela u Pitomači, čestita Božić na FB-u pravoslavnim „prijateljima“ pod fotkom nekog mutavog ustaše što u rukama drži odrubljenu srpsku glavu. Ili kad podmaliganjeni mu stariji brat fizički nasrće na policajce i divlja automobilom… Quod licet Iovi, non licet bovi!? Čija je ovo država, ako je ipak nekakva država, pa makar i slučajna, za koju Plenković o 10. obljetnici članstva u Uniji tvrdi da je „povijesno“ uspješna, međunarodno pozicionirana, utjecajna, ugledna…? U kojoj HDZ-Plenkovićeva vlast drži pola milijuna penzića ispod razine preživljavanja, na mirovinama između 270 i 400 eura na mjesec, a tzv. obični/mali ljudi nemaju šanse liječiti se u Beroševu nakaradnom sustavu ne posegnu li u džep i potraže privatnu ordinaciju. Otežan pristup liječenju jamačno jest neizravan državni pritisak na privatizaciju javne zdravstvene usluge.

À propos, kad smo već spomenuli Viroviticu i Virovitičane – koji u njoj i okolici vedre i oblače u ime HDZ-a, odlučuju tko će se ili neće zaposliti,  vuku ljude iz kreveta na birališta s direktivom čije ime/stranku zaokružiti, dodijavaju im telefonom, SMS-ovima, e-poštom i na milijun inih načina i stalno isti klan drže na lokalnoj/regionalnoj vlasti – tragičan je slučaj siromašnog penzića kojemu obiteljska ordinacija dijagnosticira tumorsku izraslinu na oku i traži hitan termin za specijalistički pregled u Osijeku. Prolaze tjedni, čovjek boli, oko ujutro zatvoreno, a odgovora nema. Pa se ista uputnica šalje u Zagreb i opet prolazi vrijeme, a odgovora nema. Baš koji dan prije kontaktiranja s bolnicom u Osijeku, solidno preplanulo lice ministra Beroša se samohvalno oglašava na režimskoj dalekovidnici: „Uveli smo obavezu u zdravstvu da se sve pacijente sa sumnjom na tumore mora odmah primiti i obraditi u najviše tjedan dana“. Brus. Ne primaju ih ni tjednima, mjesecima, ljudi se mogu žaliti upravi vodovoda ili uzeti kredit u banci pa otići privatno. Nerijetko istom doktoru što za isti posao prima državnu plaću u nekoj od Beroševih bolnica.

Drugi slučaj, zagrebački. Žena dugo pati od nesnosnih glavobolja, pa ju obiteljska liječnica šalje u bolnicu Merkur snimiti vratni dio kralježnice. Za tjedan dana stiže nalaz (s CD snimkom), pa pacijentica dobiva termin za fizioterapeutski tretman za mjesec i pol u domu zdravlja u zapadnom dijelu Zagreba. U zakazanom terminu kod fizioterapeuta pak opet ništa: pacijentica ima ugrađeni pacemaker (što je znala i obiteljska liječnica), pa ne smije biti ni u blizini elektrouređaja koje oni imaju sve u jednoj prostoriji… Fizioterapeutkinja ju ljubazno upućuje u bolnicu Sveti duh, gdje takve aparate imaju odvojeno. Šalteri za upis bolesnika na Svetom duhu otvaraju se za prijave tek u 12 sati, a ženi je dva sata ranije već zlo, hvata ju nesvjestica, vani je zvizdan s nekih 30º C, drži u ruci broj 27 za fizioterapeutski odjel, gdje tek treba dobiti termin za svoj tretman koji može biti tek za nekolikomjeseci, ako ne i više. Petak je. Obiteljska ordinacija je na godišnjem odmoru, pa moli supruga da ju odveze zamjenskoj liječnici ne bi li ju ona naručila na Svetom duhu. Opet ništa. Neljbazna postarija medicinska sestra ju povišenim glasom otpravlja kući, jer da se u određenomu polusatnom terminu mora telefonom, SMS-om ili e-mailom naručiti za posjed liječnici kako bi ova zatražila termin za fizioterapeutski tretman u bolnici Sveti duh. Žena je razočarana, trpeći boli i nakon izgubljenih pola dana otišla kući neobavljena posla. Je li to u redu? Nije. Redovno plaća dopunsko zdravstveno osiguranje HZZO-u i participaciju za lijekove kojih u ljekarnama ili ima ili nema. I nikom ništa.

Lijekovi na kapaljku

Susjed dijabetičar na terapiji tabletama i inzulinom već nekoliko mjeseci ne može dobiti Plivine tablete Pioglitazona 15 mg, nego svaki mjesec zamjenske. Zadnje su Novapio 15 mg proizvođača s Malte. Navodno više nema ni nekih važnih antibiotika za koje pak – nema zamjene. Kakva smo mi to država, pitao bi Vinko Brešan, gdje neki premijer Plenković drži, pa ne dâ smijeniti nekog Vilija Beroša u raspadajućem sustavu u kojemu vlada neki red što možda funkcionira na papiru, uz kavu i kiselu vodu, ali jezivo škripi i još jezivije iritira u – praksi. A tzv. Samostalna je, Nerovisna i Suverena već 10 godina u biranu društvu naprednog EU-a? Gdje se god okreneš, nešto ne valja, nešto ne funkcionira, nešto nije u redu i ne odgovara zakonu i propisima, nešto ljuti savjesne i odgovorne, nešto treba iz temelja mijenjati obrascem da riba uvijek smrdi od glave.

Saborska zastupnica Dalija Orešković je neki dan postala hit u medijima i na društvenim mrežama, jer je bez dlake na jeziku uprla prstom upravo u tu – riblju glavu: „U ovakvoj situaciji kada državu potresa ovako velika korupcijska afera (krčmljenje državnog plina „nepoznatima“ za jedan cent po MWh, op. a.), koja je zaista dokaz da imamo mafiju na vlasti, vi ćete raditi točno – što? Slati poruke da institucije rade svoj posao. Ove koje ste razrušili? Gdje nam je DORH? Gdje nam je USKOK? USKOK, u kojem imamo tridesetak pravosudnih djelatnika (a ovi štrajkaju, op. a.). Recite mi s kojim to resursima, s kojom će to snagom oni sada udariti na Andreja Plenkovića i reći, evo, činjenica je da je on potpisnik ključnih uredbi o plinskom poslovanju, što ga čini glavnom metom i jednim od glavnih osumnjičenika? Spomenite mi još jednom da mrzim sve hrvatsko i – časna riječ – proganjat ću vas jednog po jednog i u sabornici i izvan nje nakon ovog mandata! I vi ćete meni danas govoriti o domoljublju? E pa nećete! I ponovit ću ono što sam rekla za ovom saborskom govornicom dok me štiti saborski imunitet zbog svega što ste u Hrvatskoj napravili u prošlih 30 godina. Još jednom vam poručujem – bando prokleta!“

Država u kojoj se zaista može na prste jedne ruke nabrojiti što u njoj valja – osim vrhunskih znanstvenika što su se porazmjestili po svjetskim istraživačkim središtima u razvijenim zemljama te nogometa – neće baš biti neumjesno upitati se jesu li Hrvati, „napokon svoji na svomu“, sic transit, uistinu zreli, sposobni, voljni ili što već upravljati sami sobom? Ili, milenijski naučeni na pokornost tuđem gazdi, opet traže nekoga gazdu u tzv. Samostalnoj, Neovisnoj i Suverenoj, jer drukčije je teško objasniti taj rusvaj u politici, društvu, gospodarstvu, podjele, podmetanja, neslogu na samomu državnom vrhu gdje predsjednik i premijer vlastitim egom ruše i ono malo vjerodostojnosti međunarodne licencije RH državnosti. Što je RH: ono što tvrdi predsjednik Republike ili ono što tvrdi premijer?

Ćup i voda

Oporbeni pak rogovi u političkoj vreći su pojedinačno preslabi promijeniti stanje stvari u Bijednoj Našoj, a koalicijski također nesposobni učinkovito  eutanazirati HDZ-ovu korupcijsko-klijentelističku vlast koja uglavnom radi za materijalni boljitak, utjecaj i političke probitke svoje sektaške skupine, građana tzv. prvog reda, pod egidom „sve za narod i u korist naroda“ (sic transit), a narod voajerski trpi slandal za skandalom, aferu za aferom u državi, nered od vrha upravljačke piramide do nekog mjesnog odbora u provincijskoj zabiti, gdje lokalni šerifi provode svoju divljezapanu volju. I tu nema pomoći do li javne intervencije kritične mase obespravljenih s društveno-političkog dna, sirotinje koja više ne uspijeva spojiti kraj s krajem, penzića koje državna vlast desetljećima ponižava, mladih kojima vlada ne kreira uvjete za pristojno plaćen posao, krov nad glavom ni sigurnost za prirodnu demografsku reprodukciju… Unatoč očitom neredu u tzv. Samostalnoj, Neovisnoj i Suverenoj što traje i traje, a krivac je pod javni  reflektorima, politička alternativa sa svojom upravljačkom ponudom uredno fasuje odbijenice tzv. stabilne saborske većine što čuva leđa  HDZ-u i drži glavu iznad vode premijeru Plenkoviću. Redom propadaju oporbeni pokušaji u tzv. Visokom domu za premijerovim opozivom.

„Plenković je na čelu sustava koji ne funkcionira“, kazao je predsjednik SDP-a Peđa Grbin za neuspjelog pokušaja premijerove smjene u ožujku. „Vidimo kako izgledaju inflacija, obnova nakon potresa… A zašto je tako? Hrvatska je zbog famoznog AP-a okovana korupcijom. Sve stoji zbog AP-a i, naravno, zato treba otići.“ Grbin je to argumntiro nizom skandala samo u posljednje vrijeme, a Mostov saborski zastupnik je dodao kako je „jutros osuđen važan hadezeovac, Novica Erlić. Važno je tko je osuđen i kime je zamijenjen ministar koji je morao otići zbog korupcije. Razmislite još jednom, imena će vam ostati zabilježena. Sjetite se Ive Sanadera“. Ni saborska zastupnica platforme Možemo! Sandra Benčić ne štedi HDZ-ovu vlast: „Mit je da je Plenković demokrat i europejac. On je godinama podržavao Orbána koji mu je energetski zarobio državu. Demokrat je koji bi novinarima određivao što su teme“. Za šeficu GLAS-a Anku Mrak-Taritaš pak, „Plenković je trgovac iluzijama koji želi ostaviti dojam da se nešto napravilo. Pogledajte gdje su reforme. Hrvatska je jedna od najsiromašnijih zemalja i to je rezultat vlade Andreja Plenkovića“.

Kaže mudar pûk: ćup ide na vodu dok se ne razbije. Znači, HDZ-Plenkovićev će se također razbiti? Kad-tad. Doduše, to nije nikakav solomonski zaključak, jer svemu jednom dođe kraj, međutim, zabrinuti skeptici postavljaju si retoričko pitanje: neće li tomu kumovati upravo ta činjenica što je prethodno „dopušteni nered“ otpravio tzv. Samostalnu, Neovisnu i Suverenu (sic transit) u vražju mater!? Pa, ako država mic po mic pluta prema kontejneru za kućno smeće…

Marijan Vogrinec

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav Uredništva portala sabh.hr

Facebook
E-mail