Umjesto da se bavi molitvenikom, jer mu politika i politikantstvo nisu u opisu radnog mjesta – osobito ne šovinističko-mrzilačko „domoljublje“, sic transit! – imotski fratar Ivo Tica Rastočić se neki dan bio na svom FB profilu okomio na balkansku estradnu legendu, beogradsku pjevačicu Fahretu Živojinović (rođ. Jahić) alias Lepu Brenu zbog prednovogodišnjih koncerata Zagrebu. „Objavio je staru Breninu fotografiju na kojoj pozira u maskirnoj vojnoj uniformi, a desnom rukom drži pušku, te screenshot jednog članka čiji je naslov ‘Trans u Zagrebu! Cijela Arena pjevala Jugoslavenku s Brenom’“, izvijestila je Slobodna Dalmacija. Korpulentnom pojavom „zastrašujući“, tzv. bogobojazan fratar Tica Rastočić mokri uz vjetar.

Nikakve „domoljubne“ objede i licemjerno povezivanje balkanske ikone s prošlim ratovima u RH i BiH, pa „domoljubno-vjersko“ prenemaganje tzv. Hrvata s dna nacionalne kace ne može nauditi činjenici da Lepa Brena desetljećima – bez obzira na bilo koja/kakva hrvatsko-srpsko-bošnjačka „neprijateljstva“ – dupkom puni dan za danom svaku dvoranu bilo kada i bilo gdje se pojavi na prostorima bivše 24-milijunske države tzv. bratskih jugolavenskih naroda i narodnosti. Estradna pjevačica zavidnog stasa i u zrelijim godinama ima svoju odanu multinacionalnu i multikonfesionalnu publiku na cijelom zapadnom Balkanu i šire, koju nikakvi Tice Rastočići s buljukom „domoljubnih“ istomišljenika ne samo nisu u stanju rastjerati ni da na trepavicama hodaju, nego to nemaju pravo činiti.

Gdje je tu pamet?

Imotski svećenik – zajedno s buljukom istomošljenika iza leđa što bi, je li, zabranjivali srbijanskim/srpskim pjevačima/icama nastupati na hrvatskim pozornicama – nije ni domoljubna niti vjerska vertikala u višenacionalnoj i višekonfesionalnoj tzv. Samostalnoj, Neovisnoj i Suverenoj, čiji estradni ukus ima biti službeno, oktroirano mjerilo ponašanja svima u zemlji. Nitko pri zdravoj pameti nije niti će – po istom Tica Rastočićevu kriteriju – braniti imotskom svećeniku da „domoljubno“ svršava (pjevač s pozornice: „Za dom…“; publika: „…spremni!“) na koncertu Marka Perkovića Thompsona i nemoćno vrti u glavi čuđenje što neminovno tone u zaborav (!?) mladeži ono „šta je bilo“. Zašto si onda imotski fratar s buljukom istomišljenika tzv. Crkve u Hrvata, na društvenim mrežama, među vjerničkim „stadom“ (osobito „gena kamenih“), dijelu medija i tzv. desnijih od radikalno desnih politikanata samozvano dopušta anatemizirati Lepu Brenu i njezinu, je li, nevjerojatno brojnu CRO publiku!?

Gdje je tu pamet, diktirati nekom estradni ili bilo koji ukus!? Nedajbože, što bi rekli vjernici, samo zato što pjevačica dolazi iz Beograda. Što je supruga srbijanskoga teniskog velikana Slobodana „Bobe“ Živojinovića (1981.-1991. godine osvajao trofeje za SFR Jugoslaviju, a 1992. pak za srbijansko-crnogorsku federaciju), što je punica regionalne megazvijezde Aleksandre Prijović-Prije (nedavno je cijeli tjedan zaredom punila Arenu u Zagrebu) i što u zrelijim godinama izgleda kao milijun dolara… Neće biti slučajno da je Lepa Brena – ponovno nakon kraćeg vremena u najvećemu, reprezentativnom prostoru zagrebačke Arene – već prvi svoj koncert neki dan rasprodala za manje od 24 sata. I nastavila prodavati svoje trosatne spektakle sljedećih četiri dana u prosincu 2024. godine.

Na užas, je li, fratra iz Imotskoga, krajinskoga gradića u kojem se nije čulo njegov glas kada su pripadnici katoličkog „stada“ spaljivali fašnički gay par s djetetom u naručju ili izvodili druge „domoljubne“ performanse od kojih je mučno u želucu svakom pri zdravoj pameti. Bez obzira na etničku, rodnu, vjersku ili koju već pripadnost. Država koja nakon tzv. preokreta 1990./91. godine i bratoubilačkog rata 1991.-1995. sotonizira antinacifašistički pokret, pobjednički u Drugomu svjetskom ratu, najveći i najorganiziraniji u okupiranoj Europi, partizane pod vodstvom komunista, Maršala i njegovu Jugoslaviju kojoj RH nije dorastao ni ekonomski, ni stanjem ljudskih prava niti međunarodnim ugledom, dakle, takva država ne može opstati u civiliziranom svijetu na bildanju mržnje, nacionalizma i šovinizma, ksenofobije, diskriminira hrvatske Srbe (najveću narodnu manjinu) i Rome, revidira svoju nacifašističku epizodu tzv. NDH, kuje u zvijezde pjevača kojem zbog proustaštva (npr. „Jasenovac i Gradiška Stara“, etc.) zabranjuju koncerte i kod kuće i u Europi….

Imotski je fratar ponad „opružujuće/kompromitirajuće“ (sic transit) fotke Lepe Brene u maskirnoj vojnoj uniformi citirao stih iz nove Thompsonove velikohrvatske pjesme „Ako ne znaš šta je bilo“ – kao i „Lijepa li si“, gdje je tzv. Herceg-Bosna tek pokrajina RH, ne sastavni dio međunarodno priznate države BiH – koji glasi: „Je l’ moguće da ste zavezali oči i ne čujete tuđe korake u noći?“ Deseci su tisuća Zagrepčana, pa Breninih fanova iz cijele Hrvatske, susjednih država i dalje iz Europe i inozemstva „zavezali oči“ (sic transit), tvrdi korpulentni fratar, kojega je teško zamisliti fotografiranog uz pjevačicu lika milijun dolara!? „Ne čuju tuđe korake u noći“!? Sic transit. Brenine!? „Tuđe“!? Pjevačice koja već desetljećima ni u Zagrebu niti šire u RH i vani nikad nije bila niti je danas – tuđa.

Bez obzira na uniformu i induciranu međuetničku mržnju koja je, je li, 1990-ih godina (s)rušila bivšu zajedničku 24-milijunsku državu tzv. bratskih jugoslavenskih naroda i narodnosti. Toj mržnji koja – uključivo tzv. Crkvu u Hrvata imotskog fratra – tusto živi na razdorima tipa divide et impera (je li, podijeli pa vladaj) nikako ne ide pod kapu da netko stasa od milijun dolara i stihova koji slave ljubav, zajedništvo svih ljudi, dobrotu i tako neke općeljudske, čovječne i mirotvorne vrijednosti puni Arenu u ‘rvackoj metropoli i osjeća se među Hrvatima kao kod kuće. Da je taj provincijski „pastir“ – koji bi korpulencijom stasa i FB-glasa isprepadao svakog vuka – anketirao makar samo imotsko „stado“ ili samo one što su po kukluxklanovskom obrascu spaljivali gay par s djetetom u naručju, pao bi na tustu stražnjicu od zaprepaštenja koliko ih sluša i Lepu Brenu i Thompsona, i Priju i Matu Bulića, čak i Arkanovu Cecu i Meri Cetinić…

I zašto ne bi slušali i kupovali karte za njihove koncerte!? Kakve veze imaju domoljublje i „domoljublje“ s nečijim glazbenim/estradnim ukusom ili s tim tko je koje etničke, polit-ideološke, rodne ili vjerske pripadnosti!? Hrvatskom metropolom dnevno tutnje tzv. cajke iz automobila, je li, CRO registracijskih tablica: od Vukovara do Prevlake, od Drave do Jadrana, narodnjački klubovi su puni… Srbijanski, BiH, crnogorski… pjevači/čice zavidnog stasa i glasa, čak i poznijih godina (Neda Ukraden, Miroslav Ilić, Zdravko Čolić, Bajaga…) dnevna su CRO pojava od seoskih birtija i provincijskih gradića do megadvorana od Splita i Rijeke do Osijeka. Isto se događa u suprotnom smjeru i najrazvikanijim CRO pjevačima/čicama (Petar Grašo, Tonči Huljić, Baby Lasagna, Jelena Rozga, Severina, Nina Badrić, Alka Vujica, Maja Šuput…), koji inkasiraju lijepi novac na pozornicama i čak privatnim feštama u Srbiji.

Ako je suprug zločinac, supruga nije

I nikom ništa, estradnjaci imaju svoju publiku koja napamet znâ njihove pjesme. Dovoljno je da, poput Mate „Miše“ Kovača samo dignu tuke u zrak i – dvorana pjeva! I zapadni je Balkan, bivša zajednička Juga samo tzv. globalno selo, a business je business. Na suhoj kešovini ne piše, je li, nacionalnost, rod, dob, vjera, ratna „krivnja“… I dobro je da je tako, da se ljudi susreću, druže, čine dobro jedni drugima, dijele nostalgiju kad je to korisno, pronalaze zajedničko u svojim interesima i sinergijski grade bolju, snošljiviju i izgledniju zajedničku budućnost. Ti što neki zločesto tjeraju „domoljubni“ mak na konac sotoniziranjem drugih i drukčijih – u regiji je ipak više sličnosti i povijesno zajedničkog među skupinama, no razlika i nepomirljivosti – nije obrazac ni za osobnu, niti za održivu etničku slobodu. To nikako ne ide u glavu likovima poput fra Ive Tice Rastočića, a takvih nije malo u nagnutom naopako CRO društvu.

„Svećenikovi pratitelji na društvenoj mreži navlas su se složili s njim“, izvijestila je Slobodna Dalmacija, „a komentari se nižu: ‘Žalosno, ali istinito’, ‘Ne znam tko odgaja tu mladost?“, Bože sačuvaj’, ‘Namjerno pokazuju da mogu… Vrhunac će biti kada Ceca dođe u Arenu, a ni to me ne bi čudilo više’, ‘Prestrašno’…“ Pola Zagreba odlazi na Cecine koncerte u Sloveniji i što bi to, zašto (!?) bilo „prestrašno“ da Svetlana Ražnatović-Ceca (rođ. Veličković), podjednako regionalna estradna megazvijezda lika od milijun dolara (garant) desetak dana zaredom puni zagrebačku Arenu!? Ako može. A može. Ako ima publiku. A ima, jer je, što bi kazao sarajevski freelancer Adis Nadarević, „prva apsolutna zvijezda turbofilka“ na ovim prostorima. Zagreb i RH nisu iznimka. „Turbofolk je odavno postao dominantan muzički pravac u regiji koja se sada popularno naziva zapadnim Balkanom“, napisao je Nadarević na portalu Tačno.netu, „a turbofolk kultura koja se oko njega razvila je ušla u sve segmente društva.“ To nikakvi fratri i šovinisti ne mogu zaustaviti. Ratovi na Balkanu nemaju veze s estradnom zabavom.

Cecin suprug Željko Ražnatović-Arkan, ubijen 2000. godine u atentatu, jest bio međunarodni kriminalac s europskih potjernica te ratni i zločinac protiv čovječnosti za velikosrpske agresije na RH i BiH, ali ona svojim estradnim djelovanjem ili drukčije nije naudila nikomu. Ni u ratovima u RH i BiH niti poslije. Zašto bi njezine pjesme i pojava morali dijeliti ratnu krivnju paravojnog zločinca!? Svatko imenom i prezimenom odgovara – što bi se reklo, pred bogom i ljudima – za svoja (ne)djela. Ne postoji tzv. kolektivna krivnja, nekakav tzv. istočni grijeh cijeloga srpskog naroda, pa ni supruge za suprugove zločine. Osim u RH gdje hrvatsko „domoljublje“, na odobravajući mig HDZ-ove vlasti, tjera mak na konac kao nitko na prostoru bivše Juge.

Dok se „domoljubi“ iz obora fra Tice Rastočića, je li, skupno zgražaju nad činjenicom da Lepa Brena danima puni zagrebačku Arenu, mediji pišu da je beogradska pjevačica „dočekana gromoglasnim aplauzom i već je na prve taktove hita ‘Uđi slobodno’ podigla publiku na noge“. Brena je potom kazala novinarima da joj je „zaista teško objasniti sve ove emocije, kako se osjećam uopće u poljednjih nekoliko mjeseci. Ne volim se ponavljati, ali moram reći da riječi nisu dovoljne za objasniti tu sreću i radost što ćemo se u ovoj predivnoj Areni vidjeti čak pet puta. Doživjeti to poslije četiri desetljeća karijere, imati toliko ljudi koji vas vole i prate, za mene je najveća čast i zadovoljstvo. To je za mene najveća životna nagrada, pored moje obitelji“. Što u svemu tomu i komu ima biti neprihvatljivo!?

Tko tu ima „zavezane oči“, pa ne „čuje tuđe korake u noći“!? Glupost na entu ili urođena zloća, pa baš u tih što navodno napamet poznaju Božju Riječ i nauk o tomu kako su svi ljudi – jednako Božja djeca. Sic transit.

Neće valjda biti da su „domoljubne“ fetve imotskog fratra i mrzilačkih mu istomišljenika prizvale Božji „protusrpski“ gnjev, pa je tehničkim nemarom u Areni, usred trećega spektakularnog nastupa, Breni slomnjen nožni zglob te je hitno hitno operirana u zagrebačkoj Traumatološkoj bolnici. Unatoč boli i slomnjenom zglobu, pjevačica je odradila svoj program do kraja, višekratno je na poziv oduševljene publike izlazila na pozornicu i pjevala bis. Preostala dva Brenina spektakla u Areni održat će se tjedan kasnije za istu publiku. Zagreb voli Lepu Brenu i ona voli Zagreb.

Baš kao što i Beograd voli Jelenu Rozgu, svoju čestu hrvatsku gošću, a ona Beograd, gdje je upravo rasprodala deset uzastopnih koncerata u reprezentativnomu Sava centru. Kao što, je li, Novi Sad beskrajno voli eurovizijskog idola iz Umaga Marka Purišića alias Baby Lasagna, a on Novi Sad. O čijoj publici i gostoprimstvu oduševljeno medijima svjedoči u superlativima. A takvih je ljudi puno s obiju strana i ne samo na estradi. I dobro je da se ljudi vole uzajamno, ugošćuju jedni druge, razumiju se, podalje od politike i ideologa netrpeljivosti bez razloga. Nema tu nikakve politike, međuetničke mržnje, nastranih hrvatovanja i srbovanja…

Ili, primjerice, HDZ-ov je gradonačelnik Dubrovnika i fan proustaškog pokliča „Za dom spremni“ (nedavno i u Cisti Velikoj) Mato Franković platio boli glava honorar Marku Perkoviću Thompsonu za adventski koncert na Stradunu. Na taj je koncert prispjelo čak šest autobusa krcatih – Crnogorcima. A zna se što je 1991. godine bilo s Dubrovnikom i oko njega. Crnogorski je pak književnik Nikola Čelebić objavio na društvenim mrežama izmijenjene stihove nove Thompsonove pjesme „Ako ne znaš šta je bilo“, pa kaže: „I meni dođe nakon čaše rakije,/ da ti kažem što je bilo prije./ Ako ne znaš reći će/ Dubrovčanin i Dubrovkinja/ s kojom pjesmom branili smo/ Stradun s Cetinja./ Sa Lovćena vila kliče -/ oprosti nam, Dubrovniče!/ A sa Srđa Gospa zbori -/ oprostimo Crnoj Gori!“

Za razliku, npr. od Breninih spektakakularnih koncerata, gdje i mlado i staro masovno svršava i na stihove pjesme „Jugoslavenka“ – koja tzv. jugonostalgija za jednim boljim vremenom, ljudima i državom gadno „domoljubima“ sjeda na jetra – Thompsonovi su koncerti nabijeni velikohrvatskim politikantstvom i tzv. endehazijskom nostalgijom. Čak je i gradonačelnik Franković, valjda ne bez veze, poručio uoči koncerta da ne dolaze na Stradun svi što na bilo koji način kane promovirati ustaštvo. Naravno da ga neki nisu poslušali i naravno da HDZ-Božinovićevi plavci nisu ništa od proustaštva na Stradunu ni vidjeli niti čuli. Kao ni nedavno u Cisti Velikoj ili na inim Thompsonovim koncertima po domaji.

Cijela Arena pjeva „Jugoslavenku“

Fra Ivi Tici Rastočiću nema ništa zazornoga u Thompsona i publike koja ga slavi ustaškom simbolikom nacifašistički podrepaške paradržave tzv. NDH, ali Lepa Brena…!? Pa još u Areni, u hrvatskoj metropoli…!? E, to ne može! A velikosrpska agresija na Hrvatsku, zar se to smije zaboraviti?  A Brena u maskirnoj vojnoj uniformi s puškom u ruci!? „Je l’ moguće da ste zavezali oči i ne čujete tuđe korake u noći?“ Pazi: Brena ante portas! U noći! Hrvatska je u smrtnoj opasnosti! – bijesno poručuje imotski fratar, dovoljno anoniman i čak lokalno beznačajan u uporedbi s likom i djelom estradne pjevačice javnog statusa milijun dolara. Fra Tica Rastočić staroj fotki i screenshotu „Trans u Zagrebu! Cijela Arena pjevala ‘Jugoslavenku’  s Brenom“, opetovano, pridaje opetovano značenje nekakve fetve, što je notorna glupost.

Pjevati s Brenom „Jugoslavenku“ (feat. Danijel Popović, Vlado Kalember i Alen Islamović), o ljepotici što se s razlogom ponosi svojom domovinom (refren: „Oči su mi more jadransko/ kose su mi klasje panonsko/ setna mi je duša slovenska/ ja sam Jugoslovenka“), neusporedivo je čovječnije no s Thompsonom: „Jasenovac i Gradiška Stara,/ to je kuća Maksovih (Vjekoslav Maks Luburić, kapo konc-stratišta Jasenovca, op. a.) mesara./ Kroz Imotski kamioni žure,/ voze crnce Francetića Jure./ U Čapljini, klaonica bila,/ puno Srba Neretva nosila. (‘ajmo ruke)/ Oj Neretvo teci niza stranu,/ nosi Srbe plavome Jadranu./ Ko je moga zamisliti lani,/ da će Božić slavit partizani./ Tko je reka, jeba li ga ćaća,/ da se Crna Legija ne vraća./ Gospe sinjska ako si u stanju,/ uzmi Stipu (tada predsjednika RH Stjepana Mesića, op. a.), a vrati nam Franju (Tuđmana, op. a.)./ Oj Račane jeba ti pas mater,/ i onome tkoje glasa za te./ Sjajna zvijezdo iznad Metkovića,/ pozdravi nam Antu Pavelića.“

I pritom, je li, u mjicama Crne legije i ušatim U na kapama (prije koju su  godinu taj „modni stil“ propagirali i maturanti Nadbiskupske gimnazije u Zagrebu na Norijadi, sic transit) raspomamljeno mjeriti visinu kukuruza desnicom te urlikom „…spremni!“ odgovarati na njegovo „Za dom…!“ s početka koncerta pjesmom „Bojna Čavoglave“. Te stvari nisu iste niti će ikad biti. Lepa milijun dolara Brena i fra Tica Rastočićev, je li, „slavljeni“ Thompson – nadimak po tipu automatske puške, sic transit; u tv-sapunici „Kumovi“ Nove TV ironično preimenovan u Šmajser – dva su nasuprotna pola. Baš kao i ustaše i partizani. Nemoguće ih je izjednačiti. To su dva nepomirljiva svijeta u svakom smislu. Nikakvo „domoljublje“ iz molitvenika tu ne samo ne može arbitrirati nego ni ne smije. Grijeh je prema povijesti i ljudima.

Marijan Vogrinec

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav Uredništva portala sabh.hr