Savez antifašističkih boraca
i antifašista Republike Hrvatske

Dario Kordić mamuza crvenog konja Apokalipse

(Foto: Wikipedia) Četiri jahača Apokalipse/Ilustracija

O hrvatskomu ratnom zločincu par excellence Dariju Kordiću, na čijim je rukama i savjesti neisperiva krv stotina nedužnih bošnjačkih civila u genocidno poklanim Ahmićima i Lašvanskoj dolini – djece, žena, staraca, nemoćnih… –  nije vrijedno trošiti riječi budući da je Haaški sud za ratne zločine u bivšoj SFR Jugoslaviji i Ruandi sve rekao o nečovjeku osudom na 25 godina iza rešetaka. Od kojih je u „odradio“ dvije trećine, je li, u vrlo komotnim zapadnim uvjetima, pa pušten na slobodu da bi se potom kvarne savjesti proseravao među istomišljenicima, po župnim dvorima, na kojekakvim tribinama, etc. „otkrićem Boga“ u haaškoj ćeliji, vjerničkom „poniznošću“ na razini barem blaženika, ako ne i sveca, hrvatstvom od stoljeća sedmog, „domoljubljem“ i predanošću „našoj svetoj stvari“… Tom naftalinski pljesnivom fatamorganom o (ustaškoj) „Hrvatskoj do Drine“. Etnički očišćenoj od Srba i Bošnjaka. Kakvu se još može – uz fotografiju ustaškoga ratnog i zločinca protiv čovječnosti poglavnika tzv. NDH Ante Pavelića i popratnu endehazijsku simboliku – vidjeti na zemljovidima u tzv. hrvatskim klubovima po Australiji, Kanadi, SAD-u, Argentini…

Valjda se osjećajući „zaboravljenim“ – a sebe drži povijesno važnom i zaslužnom osobom, sic transit – Dario je Kordić, ta „sramota hrvatskog naroda“ (kako ga nazivaju, ne samo udruge civilnog društva u BiH i RH)  zgrozila javnost zdrave pameti snimkom na kojoj se vidi kako zapjenjeno među masom zvjerla nekamo u visine i govori da bi i sada ponovio sve što je 1991.-1995. bio (po)činio u srpsko-hrvatsko-bošnjačkom ratu u BiH. „Rekao sam, sve bih ponovio!“ – „junačio“ se odgovorom na pitanje je li vrijedilo zatvora i rata. „Sekunde ne bih zamijenio. Svaka sekunda je vrijedila!“ A je li vrijedilo Haaškom sudu i tzv. međunarodnoj zajednici, sunarodnjacima u BiH i obiteljima žrtava politike udruženoga zločinačkog pothvata u kojoj je Kordić među četiri tzv. HZ/HR Herceg-Bosnina jahača Apokalipse do krvi mamuzao drugoga, crvenog konja te fasovao puno manju kaznu no što je zaslužio? Je li vrijedilo što taj ratnozločinački kompleksaš nije do kraja odslužio kaznu 25-godišnju kaznu? Nije! Ni slučajno. Bi li – s obzirom na to kako se ponašao po izlasku na slobodu, s kime se družio i što je govorio – vrijedilo vratiti Darija Kordića iza rešetaka!? Dakako, ne samo da „odradi“ 25-godišnju kaznu do posljednje stotinke sekunde već da mu ona božica povezanih očiju, s mačem u desnoj i kantarom u lijevoj ruci podeblja kaznu i pospremi ga tamo gdje mu je, zapravo, doživotno –  prirodno prebivalište. Bez mogućnosti pomilovanja. Vrijedilo bi. Itekako bi vrijedilo! Bilo bi pedagoški/poučno svima koji ga, dozlaboga bolesno, još drže nacionalnim junakom pravomoćno u Haagu proglašena udruženoga zločinačkog pothvata tzv. HZ/HR Herceg-Bosne.

Masakr u Ahmićima

Bio Kordić i nabolji „prijatelj Boga“, što svjedoče sisački biskup Vlado Košić i ratni zločinac osobno, i miliji Mu od najmilijeg apostola, je li, zbog ljudskom umu nedokučiva razloga, taj je i takav lik na slobodi hodajuća opomena ljudskom rodu. Zločinac koji je „otkrio Boga“, s Njim se u ćeliji „dnevno družio i danju i noću“, kojemu je najintimniji prijatelj – do prije koju godinu vidljivo politikantski angažiran na rigidno-konzervativnoj tzv. desnici – sisački biskup Vlado Košić (navodno ga je posjećivao u uzama, ali i dočekao u zagrebačkoj Zračnoj luci po izdržanih dvije trećine kazne, sic transit), „sve bi ponovio, sekunde ne bi zamijenio, svaka sekunda je vrijedila“ i rata i zatvora!? Opet bi dopustio koljačkoj postrojbi Hrvatskog vijeća obrane (HVO), sic transit, u Ahmićima zaklati u kolijevci bošnjačku tromjesečnu bebu, pobiti joj roditelje i inih stotinu golorukih sumještana, srušiti džamiju s minaretom te protivno svim ljudskim i božjim zakonima grubo etnički očistiti zapadnu Hercegovinu od Bošnjaka i b-h Srba…

Zamišljenu, a neostvarenu, novu pokrajinu Lijepe Naše o kojoj – kao velikohrvatskoj „do Drine“! – u nacionalističko-šovinističkoj ekstazi pjesme „Lijepa li si“ pjeva Marko Perković Thompson, a na nju bez pardona i javnog obzira svršavaju ne samo urednici radijskih i tv-programa, neki „veliki Hrvati“ na narodnim dernecima i obiteljskim feštama već i likovi poput Zlatka Dalića, Luke Modrića, Marcela Brozovića, Dejana Lovrena i ostatka „vatrenih“ nogoloptaša… „Herceg-Bosno, srce ponosno…!“ Haag je pravomoćno presudio – ističu u povodu Kordićevoga opet odvratnog ekstremizma Centar za žene žrtve rata (ROSA) iz Zagreba, Centar za građansku hrabrost Zagreb, Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK) iz Sarajeva i Ženska mreža Hrvatske – da je upravo  Hrvatska pod vodstvom tzv. prvoga hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana „rukovodila u planiranju, koordinaciji i organizaciji HVO-a te da je postojao međunarodni oružani sukob između Hrvatske i BiH“. Haaški je tribunal također pravomoćno presudio da su „zločini u Ahmićima bili zločini protiv čovječnosti“. HVO je 16. travnja 1993. na svirep naćin ubio 116 osoba od kojih 32 žene i 11 djece mlađe od 18 godina, srušio dvije džamije, spalio žrtve među kojima su cijele bošnjačke obitelji. Mnoga tijela nestalih ljudi još nisu pronađena.

Gazda života i smrti ne-Hrvata na područjima pod kontrolom HVO-a u to je doba bio i Dario Kordić, tada predsjednik HDZ-a BiH i jedan od prvaka u zajednici b-h Hrvata od 1991. do 1995. godine. Godine 2020. je stekao teološku diplomu na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Ratni i zločini protiv čovječnosti, strava u Ahmićima, užasi etničkog čišćenja u Lašvanskoj dolini i stratišta u samomu Mostaru, konc-logorima HVO-a Dretelj i Heliodrom, robovski rad bošnjačkih logoraša u mostarskom Sokolu kojim je tada upravljao današnji Plenkovićev gazda HDZ-a BiH Dragan Čović, itsl. – Kordić bi ponovio bez imalo grizodušja! Kaže da je „vrijedilo do zadnje sekunde“. Takvo što čovjek s makar dva zrna soli u glavi, elementarne savjesti i „najbolji prijatelj“ samog Isusa Krista, čak s diplomom magistra teologije, jednostavno ne bi bio u stanju pomisliti za najgore noćne more, kamoli izreći urbi et orbi. Bubnuti i ostati živ!? Na tu nevjerojatno gadljivu kompleksaševu izjavu, Udruženje je žrtava i svjedoka genocida u BiH službeno zatražilo da se Darija Kordića vrati na izdržavanje zatvorske kazne. Sve udruge civilnog društva i u RH i u BiH suglasne su u jednom: „Neprihvatljivo je rehabilitiranje ratnih zločinaca. Apeliramo prema vlastima BiH i RH: ratni i zločinci protiv čovječnosti nisu heroji. Osuđivanje njihovih nedjela naša je civilizacijska obaveza. Ne samo kao izraz poštovanja prema žrtvama iz prošlosti nego i zbog našeg odnosa prema budućnosti“. Četiri udruge civilnog društva još su u travnju 2023. predložile Odboru Gradske skupštine Zagreba za imenovanja, naselja, ulica i trgova da jedan trg u metropoli imenuju ahmićkim žrtvama no do danas nisu dobile odgovor.

Ubojice „naše“ gore lišće

„Gestama osuđenoga ratnog zločinca Darija Kordića naša inicijativa postaje još relevantnija“, tvrde te udruge civilnog društva. „Samo trgom, gdje će se mladi naraštaji moći educirati o našoj tragičnoj prošlosti, BiH i RH mogu kročiti zajedno prema svjetlijoj budućnosti.“ Kordićeva izjava o tomu kako bi ponovio sav užas iz srpsko-hrvatsko-bošnjačkog rata u BiH 1991.-1995. godine, za koji je fasovao haaških 25 godina zatvora, jednu od najvećih kazni, potvrda je da s tim kompleksašem nije sve u redu i da u njega nema ni pokajanja niti katarze. Rat u kojemu je Kordić ne samo sudjelovao već i izdavao naredbe duboko je bio neprihvatljiv, zločinački sa svih triju sukobljenih strana i nije na čast nikomu ma kako se svaka od tih strana posipala pepelom i za vrijeme sukoba i osobito nakon njih. Nije slučajno da, nažalost, samo mali dio ratnih zločinaca i Srba, i Hrvata i Bošnjaka još sjedi po zatvorskim ćelijama, a velik dio operativaca koji su ubijali, pljačkali, palili, silovali, raseljavali nedužne drugih nacionalnosti i vjera, nakrcani kao brod tuđom imovinom, i dalje slobodno prodaje polit-ideološka muda pod bubrege i svaki svom Dariju Kordiću odaju počast. Sic transit. Žrtve se okreću u znanim i neznanim grobovima. Zločin bez kazne vječno će ostati mlinski kamen na pravosudnoj savjesti.

„To nisu neka sitna kaznena nedjela za koja je Kordić osuđen“, kazao je Radiju Slobodnoj Europi predsjednik Bošnjačke nacionalne zajednice u RH Armin Hodžić, „nego monstruoznia ratni zločini. Očito je da se Dario Kordić nije ni pokajao niti promijenio. Ratne zločince se još vrednuje ne po njihovim nedjelima, već po tomu kojoj naciji pripadaju, pa ako je netko ‘naš’, onda nije ratni zločinac (bivši predsjednik Vrhovnog suda RH Milan Vuković je svojedobno mrtav-hladan tvrdio da ‘Hrvati u obrambenom ratu ne mogu počiniti ratni zločin,op. a.). I zato je u društvu izostala katarza. Takav čovjek zato ni ne osjeća kajanje. Jer, zašto bi, zaboga, osjećao kajanje kad ga slave zbog ratnih zločina što ih je počinio? On je u svojim i očima istomišljenika heroj, ne ratni zločinac. To mu godi te vjerojatno pumpa ego, pa nema ni potrebe osjetiti katarzu. To je loše i pogrešno. Društvo se treba založiti za to da se takve pojave preveniraju, da se ljude, pogotovo mlade, educira da nečemu takvom ne može biti mjesta u društvu. “ Inicijativa mladih pak s razlogom kritizira ustupanje javnog prostora zločincu Dariju Kordiću, a aktivisti šibenske Antife su još rujna 2016. prosvjedno bili prikucali na vrata crkve Župe pohođenja blažene djevice Marije u Njivicama popis sa  116 imena žitelja Ahmića koje su zvjerski pobili pripadnici hrvatske 4. bojne VP HVO-a i postrojbe „Jokeri“… Kordić bi ponovio taj masakr!? I ne samo taj. Je li, „do zadnje sekunde“, jer je „vrijedilo“! Da čovjek ne vjeruje kako je moguće da ti i takvi „naši“ kordići žive tu među nama, krvavih ruku i mračne savjesti!?

„Kordićeva je izjava rezultat institucionalizirane u RH legende o ‘dignitetu Domovinskog rata’“, kazao je politički analitičar Žarko Puhovski Radiju Slobodna Europa. „Ključna stvar je u sučeljavanju dviju izjava. Jedna je Kordićeva, a druga ona koja se vjerojatno pogrešno pripisuje bivšoj izraelskoj premijerki Goldi Meir kad govori o Palestincima, ali nije važno jer je odlična, koja glasi: ‘Jednog dana ćemo vam oprostiti to što ste ubijali našu djecu, ali vam nikad nećemo oprostiti to što ste našu djecu natjerali da ubijaju vas’. I to je pravo stajalište o ratu. Međutim, takvo stajalište na području bivše SFR Jugoslavije ne možemo čuti. I zato rat ne završava, i zato se pojavljuju, recimo tako, nadrisvećenici koji će biti skloni Kordića proglasiti svetačkom osobom zato što je, kaže biskup Košić, spasio Tuđmana i Šuška od osude u Haagu, a to nije točno (smrt je bila brža od pravde, op. a.). Taj atribut svetosti je ono što pokazuje potpunu nesposobnost za vidjeti što se zapravo događalo, a to znači da se ne vidi ni što se događa danas.“

Zločini na duši

Puno je toga „trulo u državi Hrvatskoj“ ne samo glede&unatoč vjerskomu, bratoubilačkom i velikoetničkom ratu Srba, Hrvata i Bošnjaka u olovnom razdoblju 1991.-1995. nego i u aktualnim politikama svih triju strana, jer neodgovorno nastavljaju taj rat – drugim sredstvima. U etničkom korpusu b-h Hrvata, uz svestranu potporu obaju državnih brda u Zagrebu, ali i separatističkih b-h Srba (npr. srpski jastreb „referendumskog odcjepljenja BiH entiteta Republike Srpske Milorad Dodik svojim helikopterom slijeće HDZ-ovom bossu Draganu Čoviću u dvorište raskošne vile proslaviti mu rođendan, sic transit), tzv. trećeentitetska politika, alter ego politike tzv.   HZ/HR Herceg-Bosne, nedirnuta živi u Mostaru i zapadnoj Hercegovini punim životom. I, dakako, koči uzbrdo u svim pokušajima međunarodne zajednice da disfunkcionalni čardak ni na nebu niti na zemlji privede svrsi i razlogu. Npr. normalnoj građanskoj državi modernoga europskog tipa u kojoj konstitutivnost nije povlastica isključivo Bošnjaka, Srba i Hrvata već i inih žitelja kojima je BiH domovina. Kordić i toliki još nesankcionirani kordići s ratnim i zločinima protiv čovječnosti na duši, koje prestankom rada Haaškog tribunala više nitko niti traži niti pita za zdravlje – unatoč, je li, preuzetoj obavezi nacionalnih sudišta – opet dolaze na svoje. I Dario Kordić ante portas!? Na crvenom konju, drugi među četirima tzv. HZ/HR Herceg-Bosninim jahačima Apokalipse – uz pajdaše zla na bijelomu i crnom konju te osobno Smrt na četvrtom konju – opet bi da „hrabro“ jezdi javnim prostorom Antemurale Christianitatis (papa Lav X.) zatrti i samo bošnjačko i srpsko sjeme.

Neće ići, ma kakvu mu biskup Košić aureolu naticao na usijanu velikohrvatsku glavu i upravo da ga Onaj pohodi 24 sata na dan sa svom svojom anđeoskom ergelom. A neće. Bog ne voli ratne i zločince protiv čovječnosti, iako će, a božemoj, plan Svevišnjega ostati smrtnom stvoru zauvijek nedohvatljiv?  

Marijan Vogrinec

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav Uredništva portala sabh.hr

Facebook
E-mail