Na današnji dan 5.6.1848. godine najslavniji hrvatski ban Josip Jelačić (1801.-1859.) ustoličen je za bana u Srpskoj pravoslavnoj crkvi Preobraženja Gospodnjeg. Danas je to Saborna crkva u samom središtu glavnog grada Zagreba na Trgu Petra Preradovića, kojeg inače svi u Zagrebu zovu Cvijetnim trgom.
Taj svečani čin ustoličenja obavljen je pred presvetlim patrijarhom i Karlovačkim metropolitom Josifom Rajačićem (1785.-1861.). Zagrebački biskup Juraj Haulik je na Saboru u Bratislavi te se stoga Josip Jelačić obraća patrijarhu Rajačiću zamolivši ga da u njegovoj nazočnosti bude obavljeno bansko ustoličenje.
Najvećem i najslavnijem hrvatskom banu u našoj povijesti bilo je gotovo pa sve jedno da li će se njegovo ustoličenje obaviti u katoličkoj ili pravoslavnoj crkvi. Iz današnje perspektive gledano to zvuči gotovo pa nestvarno. No u ovih posljednjih 200 godina toliko se toga promijenilo.
Na dan ustoličenja Zagreb je bio posebno svečano urešen i raspoložen, a Josip Jelačić ulazi u Zagreb u pratnji husarske lake konjice i serežana, graničara i carinika uglavnom Srba iz Krajine. Nezaboravna je slika njihova ulaska u Zagreb zaogrnutih žarko crvenim kabanicama predvodeći 93 kočije uzvanika za svečanost ustoličenja.
Kada se Zagrebom pronio glas da u grad ulaze Josip Jelačić i srpski patrijarh Josif Rajačić, zazvoniti će sva zvona zagrebačkih crkava njima u čast. No, najdojmljivija slika će biti ona sa Trga sv. Marka nakon što je Hrvatski Sabor izglasao Deklaraciju u kojoj se kaže:
“Hrvati i Srbi, istorodna braća, imaju u Hrvatskoj ista prava imati”.
Narod će oduševljeno na rukama nositi od Sabora do crkve sv. Marka srpskog patrijarha Rajačića i hrvatskog bana Jelačića.
Interesantno je napomenuti da je Josip Jelačić pozivnice za svečanost dao tiskati na latinici i ćirilici starocrkvenim jezikom. Na to ga nije obvezivao ni jedan zakon ili akt, no Jelačić koji je rođen u Petrovaradinu, danas dijelu Novog Sada, želio je ojačati veze Srba i Hrvata kako bi zajedno bili jači i sposobniji oduprijeti se mađarskim i talijanskim prijetnjama. S tim jasnim političkim ciljem obratiti će se pismom Pravitelstvu srpskom u Beogradu i naglasiti:
“Srbi i Hrvati jesu jedan narod i jedna braća od prastarih vremena, jedan drugoga trebaju u svakoj navali braniti i potpomagati”.
Svog slavom ovjenčanog i velikog bana Jelačića narod je i u pjesmi opjevao. Uvijek kada nam je bilo teško u izazovnim prilikama i vunenim vremenima, pjesmom “Ustani bane Hrvatska te zove”, prizivali smo našeg dobrog bana. Davao nam je snagu vjeru i nadu da izdržimo sve povijesne nedaće i iskušenja kroz koja smo kao narod prolazili. Na tu se pjesmu u socijalizmu nije gledalo sa simpatijama. Ona formalno nikada nije bila zabranjena ali se znalo dogoditi u nekim krajevima, primjerice u Bosni i Hercegovini, gdje je režim bio kruči, da se zbog njena pjevanja i prekršajno odgovara. U nekim se pak krajevima njeno pjevanje toleriralo. Kod nas u Kominu i Neretvi nije bilo svadbe a da se nije zapjevalo “Ustani bane”. Kada se moj prijatelj pok. Jozo Delija sin Petra iz Komina ženio, pjesma o banu se čula do Metkovića, a s nama su je pjevali skupa i naši profesori iz pločanske Gimnazije. Nije mi poznato da je zbog pjevanja te pjesme netko u Pločama ikada odgovarao, iako će vam danas reći, uglavnom oni koji je u socijalizmu pjevali nisu, kako se zbog toga moglo i na Golom otoku završiti.
Danas se ta pjesma ne čuje, a razloga za nju je više nego ikada prije.
Mađari su preuzeli slavonska polja i PIK-ove, energetski sektor i sirovine, hotelske komplekse i banke. Hrvatska suverenost je mizerna, svela se na mahanje zastavama i protjerivanje ćirilice. Korupcija je učinila svoje. Orban dijeli karte Kossuthove Velike Mađarske sa Rijekom, Velike Mađarske koju je upravo Jelačić ban obuzdao i skršio.
I poslije svega naši desničari slave takvog Orbana i udaraju na Josipa Broza iako smo u tisućugodišnjoj povijesti bili nad Mađarima jedino u vremenu socijalističke i samoupravne Hrvatske.
I ne samo nad Mađarima ….
(Vedran Sršen / Facebook)
Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav Uredništva portala sabh.hr
