Savez antifašističkih boraca
i antifašista Republike Hrvatske

Antifašizam je živ i ne predaje se

(Foto: Patrik Macek/PIXSELL)

U Spomen-parku Brezovica, nedaleko od grada Siska obilježen je danas, 22. juna, Dan antifašističke borbe. Na tom mjestu je formiran prvi partizanski odred u Hrvatskoj.

Tim povodom prisutnima se obratio Franjo Habulin, predsjednik Saveza antifašističkih boraca i antifašista Hrvatske. Njegov govor prenosimo u cijelosti:

“Kraj je lipnja i opet smo ovdje, u Brezovici, na mjestu gdje je formiran prvi partizanski odred u Hrvatskoj.

Što da kažem, a da već nije rečeno, da i ja nisam rekao u proteklim godinama?

Ima li smisla ponavljati? Ima li potrebe upozoravati? Treba li dići glas prosvjeda?

Na sva tri pitanja odgovor je: DA!

Itekako ima smisla ponavljati. Revidirana je povijest, dakle falsificirana povijest, u proteklih 30 godina potisnula, pa čak bi se usudio i reći u svijesti mladih naraštaja potpuno istisnula istinu o danima Drugoga svjetskog rata, o Narodno-oslobodilačkoj borbi. Mladi jedva da i znaju tko je stajao na kojoj strani i koja je strana bila prava, ona jedina moguća za svakoga tko je htio sačuvati čast i dostojanstvo.

Upravo zato treba i upozoravati, da budem precizniji: nastavljati upozoravati, jer to činimo već godinama, možda ne dovoljno glasno i uporno. Treba upozoravati na činjenicu da nam mlade generacije, čast iznimkama, stasaju u neznanju, odnosno oboružane onim ‘znanjem’ što im ga nude i obrazovni sustav, i mediji, i publicistika, i politika, ali i Crkva.

I zbog svega toga moramo prosvjedovati, glasnije, energičnije i agresivnije, no što smo to činili do sada. Od nas se očekuje da se antifašističke borbe i žrtava fašizma sjetimo samo nekoliko puta godišnje. Očekuje se da šutimo suočeni s najgrubljim falsificiranjem povijesti, ali i da se pridružimo aktualnom trendu istraživanja i osuđivanje onoga što se naziva komunističkim zločinima.

Neće ići!

Mi nikada nećemo pljunuti na uspomenu na one kojima – u krajnjoj liniji – zahvaljujemo što današnja Hrvatska postoji i što postoji u sadašnjim granicama. Mi smo, i ja osobno, ne jednom rekli da je bilo zločina i na strani pobjednika u Drugom svjetskom ratu, ne samo na području Jugoslavije, i da te zločine osuđujemo.

Ali, vara se svatko tko misli da bismo ikada pristali da utemeljena osuda tih zločina, kakvih je – ponavljam i ovom prilikom – bilo širom do tada okupirane Evrope, baci u drugi plan, da zasjeni veličanstvenu borbu za slobodu što su je vodili antifašistički borci pod vodstvom maršala Tita.

I upravo zato smo i danas ovdje, kao što smo bili i svih proteklih godina i kao što ćemo biti u godinama što dolaze. Da podsjetimo kako je ovdje u Brezovici formiran prvi partizanski odred u Hrvatskoj, kako je formiranje toga odreda nagovijestilo opći ustanak naroda Hrvatske, i Hrvata, i Srba i drugih, što ga obilježavamo potkraj srpnja u Srbu.

Ovdje smo da ponovimo, po ne znam koji puta, da to nije bio ustanak protiv hrvatske države, kako neki i danas još zovu onu terorističku ustašku tvorevinu, nego da je to bio ustanak protiv naci-fašističkih okupatora i svih koji su pristali da okupatorima pomažu u porobljavanju vlastitog naroda.

Ovdje smo da zatražimo od aktualnih vlasti, glasnije i jasnije nego ikada, da učini kraj neoustaškom, odnosno neofašističkom divljanju na javnoj sceni.

I, da se razumijemo: kada kažem: da učini kraj, ja ne zazivam nikakvu represiju. Ja samo pozivam demokratsku državu da se demokratskim sredstvima obrani od onih koji su, a to nas povijest uči, zakleti neprijatelji demokracije.

Ako hoćemo imati demokratsku, civiliziranu Hrvatsku 21. stoljeća, onda u toj Hrvatskoj nema i ne smije biti mjesta na javnoj sceni za one koji svojim bilo pisanjem, bilo govorenjem, bilo akcijama, nezadrživo vuku prema mračnim stranicama naše povijesti, prema onome razdoblju za koje će ti isti u određenim prilikama licemjerno reći: da se nikada ne ponovi.

Još jednom: ne zazivam represiju, ali odlučno se protivim pasivnosti države, a suzdržat ću se od toga da kažem: i državnom poticanju, kada su u pitanju manifestacije neofašizma, odnosno neoustaštva.

Nema te slobode riječi, nema toga prava na iznošenje vlastitog mišljenja, kojima bi se moglo opravdati rehabilitiranje tzv. Nezavisne Države Hrvatske, tvorevine koja ni pravno, ni stvarno nije bila ni nezavisna, ni država, a najmanje – hrvatska.

Porušeni i minirani spomenici borcima Narodno-oslobodilačkog rata i žrtvama fašizma i dalje su neobnovljeni. U susjednoj Bosni i Hercegovini divljački je i vrlo sustavno devastirano – opet jednom, ali nikada kao do sada – čuveno partizansko groblje u Mostaru. Spominjem to zato, jer se i na tome području u vrijeme Drugog svjetskog rata prostirala tzv. NDH i jer se upravo tamo imenima ulica slave brojni ustaški prvaci, uglavnom notorni ratni zločinci.

Uz najoštriju osudu onoga što se desilo u Mostaru moram reći, mada mislim da je to zaista svakome dobro poznato, da utjecaj Hrvatske, pogotovo u tome dijelu Bosne i Hercegovine, nije zanemariv. I ništa dalje o tome neću reći!

Živimo u svjetu koji je u previranju. Ako se ne uspijemo izboriti za čvrstu i nepromjenjivu afirmaciju antifašizma i svih onih vrijednosti što ih taj pojam podrazumijava, ako to ne uspijemo upravo sada – napravit ćemo sudbonosni propust s dalekosežnim i kobnim posljedicama.

Zaboraviti danas borce iz Brezovice, one iz Srba, heroje s Kozare, Neretve, Sutjeske i Tjentišta, zaboraviti njih, odreći se antifašizma kao nečega što pripada prošlosti, značilo bi ne samo izdati one koji se danas ovdje sjećamo. To bi značilo izdati i sve one koji dolaze, izdati vlastitu budućnost.

A to ne smijemo, ne možemo i nećemo učiniti.

Antifašizam je trajna vrijedost, to nije političko, već ljudsko opredjeljenje, borimo se i borit ćemo se za to da antifašizam ne bude samo mrtvo slovo na papiru u preambuli hrvatskoga ustava, nego jedan od temeljnih kamena na kojemu mora počivati naše društvo, ideja za koju će i mladi shvatiti kako su bez nje i sloboda i demokracija tek prazne fraze.

Neka je slava i hvala svim antifašističkim borcima i žrtvama fašizma!

Zahvajujući njima tu smo, gdje jesmo. Nema te cijene zbog koje bismo to pristali zaboraviti.

I neka to bude ključna poruka iz šume Brezovica godine 2022. Antifašizam je živ i ne predaje se!

Nikada!”

tacno.net

Facebook
E-mail

Kategorije

Najave