Fotografija Alojzija Stepinca pokazuje mladog čovjeka blagih očiju i pomalo sarkastičnog osmjeha, no tko je on zapravo bio ??
Na to pitanje najbolje je odgovorio sam kardinal govoreći o ženama što su i kakve bi trebale biti.
Tako on kaže da se od žene traži iskrena pobožnost, neumorna radinost i naravno zauzdanost jezika …
U ono vrijeme gotovo stopostotne nepismenosti bilo je lako udovoljiti na prva dva uvjeta jer žene su i onako mukotrpno radile, održavale kuću, brinule o djeci i nije slučajno poznata uzrečica da žene drže tri kuta kuće, a ja se usudim reći da, u mnogim obiteljima, drže i onaj četvrti…
No presvijetlom kardinalu počeše narušavati mir one, rekla bih “nove ” žene… one koje su stasale s novim vremenima – vremenima revolucije, NOB-a i osvješćivanja.
Te i takve žene samosvjesne, opismenjene i odlučne da se obrazovanjem izdignu iz sredine u kojoj se rođenjem nađoše, nisu bile po volji kasnijem blaženiku…
Jer s takvim ženama nema manipulacije… One biraju i budu birane i njihov glas je jednako vrijedan kao i njihovih suradnika, muževa i šire…
A i sam Tito, otac revolucije, ih je lijepo uputio kazavši: “Evo vam pravo glasa, a koliko će te ostvariti od svojih prava to ovisi koliko ćete sudjelovati u procesima razvoja društva i društvene zajednice.”
Na muku Alojzija žene poslušaše Maršala.
Žena koja je prezrela Boga i svoju stidljivost i pošten rad teško da se može nazvati domaćicom, razmišljao je na glas mladi Alojzije pa ju odmah i definirao kao tip komunističke žene, tipa nakaznosti i odvratnosti jer, iako to nema veze s Bogom, on ju upravo s božje strane tako gleda…
Bludnica je to zaključuje i bit će zgažena kao smeće na cesti.
Ne vidi on njih 100 000 borkinja NOB-a koje svoju mladost, radišnost i sve svoje dadoše za SLOBODU…
U novoj NRJ žene daju veliki doprinos društvu i porodici, gdje rame uz rame s bračnim drugom odlaze u tvornice, ne zanemarujući niti malo i domaćinske poslove…
I umjesto da im se kardinal divi on ih u svojoj uskogrudnoj duši prezire.
A samo je trebao uložiti mrvu truda da poduči i osvijesti te tzv. muževne muškarce da se nađu pri ruci svojim drugaricama…
To je gospodin kardinal, blaženik s ovih prostora, propustio…
I s toga se te muškarčine nalaze po trgovima, sada već u više gradova, kako bi okajali te grijehe propusta…
Kleče i mole… jer ako stvari nazovemo pravim imenom… to im je i opet najlakše.
Jer treba moći i treba znati biti žena o kojoj su stihovi pisani i pjesme ispjevane. biti drugarica, dama, majka i vidarica i sve to satkati u tu nježnost koju svaka žena posjeduje…
I s toga neka kleče i neka mole Svevišnjeg da im podari razum da progledaju, u ženi vide ono što trebaju vidjeti, prepoznaju snagu vođe koji će ih odvesti na put, daleko od Kaptola, u neko bolje sutra… bar zbog potomaka u koje se zaklinju…
Maja Jelinčić
