Na 9. Konferenciji organizacija Saveza boraca i Udruga antifašista glavnih gradova bivše Jugoslavije u Ljubljani, 11.listopada 2025.okupili su se predstavnici svih bivših republika izuzev Makedonije i raspravljali o brojnim bitnim pitanjima uloge i pozicije udruga i saveza, u kojima su bivši borci NOB-a (vrlo malo njih) i nastavljači emancipatorskih i oslobodilačkih ideja, koje su vodile partizane i antifašiste u brobi protiv nacifašizma u godinama 1941-1945.
Većina tih udruga/saveza bavi se komemorativnim aktivnostima održavanja sjećanja na te dane i te borce odupirući se zaboravu, a osobito revizionizmu i falsificiranju povijesnih događanja kojim se obezvređuje rezultate Narodnooslobodilačke borbe, sve do krajnje besmislenih optužbi i izvrtanja smisla antifašističkog pokreta i ideja, primjerice da se antifašizam izjednačava s fašizmom kao jednako politički štetan. Prema toj tvrdnji nema fašizma, te se jedan od najgorih zala čovječanstva nije ni pojavio.
Na temelju zapisnika izlaganja predstavnika država ex Jugoslavije i dostupnih podataka na Internetu, dat ćemo skraćeni prikaz specifičnosti stanja njihovih organizacija i bitnih poruka sa tog svečanog skupa u Ljubljani.
Prvi je nastupio predstavnik Crne Gore. Predsjednik SOBNOR-a Crne Gore Radojica Radojević koji je u svojem izlaganju ostaknuo da se u Crnoj Gori poštuju tradicije i sjećanja iz slavnih dana bitaka, kao što je Pljevaljska bitkA , kao i Sutjeska, Neretva i druge u kojima su sudjelovali crnogorski borci i komandanti npr. Veljko Vlahović, Svetozar Vukmanović Tempo, Peko Dapčević, Sava Kovačević.. . U tome ih ne podržavaju baš sve stranke, te se i tamo neke ponašaju ignorantski prema NOB-i . Predsjednik Radojica Radojević je u svom izlaganju istaknuo ono što će i drugi govornici:potrebu povezivanja SUBNOR-a s omladinom i obrazovnim sustavom. Ovdje moramo istaknuti pozitivan primjer okupljanja mladih u poznatom crnogorskom zboru KIC POP HOR koji u svom repertoaru njeguje, uz ostale i poznate partizanske pjesme, a ima moto „BEZ DILEME –ANTIFAŠIZAM“. Taj Zbor je u nekoliko navrata proglašen nepoželjnim u RH, ne samo zbog repertoara, nego i zbog ikonografije koja ga prati: crvene marame i petokraka.
Drugi predstavnik Crne Gore je bio Zoran Bobo Raičević. Počeo je konstatacijom da se u Europi, koja se inače posvetila razvoju ljudskih prava i sloboda u periodu poslije 2.WW, velikom brzinom stvaraju i rastu u popularnosti ekstremne desne stranke. U pokušajima revizije historije one nastoje oživjeti ideje vođa nacifašističkih režima. U nastavku je govorio o izazovima Crne Gore kao države u konstituiranju njene državnosti, koji proces otežavaju stranke proruske i prosrpske orjentacije, naročito SPC. Upravo te stranke djeluju na jačanju srpskog nacionalizma u Crnoj Gori, ali i revizionizma vrijednosti NOB-e.
Idući govornik je bila Vesna Bojić Rovčanin, predsjednica Saveza boraca u Beogradu. Dala je naglasak na činjenicu da nakon svih dosadašnjih 8 konferencija antifašista bivših republika nije postignut značajan napredak u ostvarenju ciljeva na praktičnom planu.Znamo da je jedan od uzroka starenje članstva i to dovodi do pasivnosti u radu, te padanju u beznačajnost i gubitak mogućnosti djelovanja na okolinu. Međutim, još su važniji uzroci na strani aktuelnih nacionalističkih i populističkih vlasti kojima je najlakše održati svoju vladavinu na način da sve režime prije njih proglase neuspješnima i protunarodnim.
Od iste je govornice došao prijedlog (u pismu jednog od pokretača okupljanja na ovom nivou tj. 1.konferencije u Beogradu) da se iduća 10. jubilarna konferencija održi isto u Beogradu. Pozivaju se i na najveći broj članova, prema dostupnim podacima je oko 17000, te se smatra najjačom antifašističkom organzacijom u ovom sastavu delegacija. Prijedlog je prihvaćen, uz određene primjedbe delegata iz Zagreba i Sarajeva.
Predstavnik iz Hrvatske je bio Vilim Matula, novoizabrani predsjednik ZUABA Grada Zagreba i Zagrebačke županije, inače poznati glumac i politčki aktivist. On je obavijestio skup da je gradskim vlastima poslan zahtjev za povratak imena Trgu Maršala Tita i ulice 8.maja. Dalje se u svom govoru dotakao teme iz kulture i obrazovanja, važnih za antifašistički pokret, i nekada i sada. Tu je temu povezao s tzv.“sukobom na ljevici“ pred 2.WW između Krleže i ostalih komunista, čiju je suštinu činilo zalaganje za neovisnost umjetnosti od politike, tim više jer su staljinistički logori bili već poznati. Isti taj konflikt se i danas događa u RH i ostalim državama, a ispoljava se kroz zabrane i progone umjetnika i umjetničkih sloboda. Vilim Matula u svom govoru iznosi i neka pozitivna iskustva suradnje antifašističkih udruga osobito s mladima u MAZ-u (jednim od suorganizatora uspjelog Marša protiv fašizma u Zagrebu 30.11.o.g.) Također je citirao na kraju govora poznatu rečenicu TKO NE ŽELI O KAPITALIZMU, NEKA ŠUTI O FAŠIZMU. Ista je rečenica citirana još jednom, ne slučajno.
Slijedeća je govornica bila Ljubica Tadić, predsjednica Gradskog SUBNOR-a Banja Luke. Ona je podsjetila da je ove godine 80.godišnjica pobjede nad nacifašizmom, ne samo vojne nego i one koja je donjela vrijednosti jednakosti i pravde te napredak svima. Dalje traži da se čuvaju te vrijednosti i odlučno suprostavimo različitim oblicima i simbolima veličanja fašistićkih tvorevina i likova. Inače iz entiteta RS iz kojeg dolazi , imamo saznanja da se relativno primjerno održavaju spomenici NOB-a i to je osobno moje iskustvo iz posjete spomeniku na Kozari, Drvaru, Jajcu…U tom je govoru nedostajao osvrt na novije pojave agresije na matičnu državu, BIH, premda je moto ove Konferencije bio suočavanje s novim pojavama fašizma.
Na redu je bila delegacija iz Bosne i Hercegovine i njen predsjednik SABNOR-a Kantona Sarajevo : Mirsad Čatić. Čovjek je to koji je na vlastitoj koži kao branitelj osjetio kada fašizam dobije aktivnu, miltantnu formu i vojnim aktivnostima krene na goloruke građane, ovaj puta Sarajeva, i koji je branio ne samo slobode i prava, nego i vlastiti život i živote drugih, bez obzira na vjeru i naciju. Očekivano su poruke ovog govornika bile oštre, usmjerene na fundamentalno značenje simbolike i ciljeva partizanske, antifašističke borbe, te na tendencije da se te ciljeve poništi upravo ovim političkim sustavima koje nazivamo demokratskim. Kazao je da je u rukama malog broja ljudi koncentriran kapital i politička moć, te se od vrha prema dolje kapilarno širi fašizam u različitim pojavnim oblicima.
U istoj toj delegaciji, iz Kantona Sarajevo, došlo je nekoliko mladih osoba i istaknule se prijedlozima i suvremenim pristupima, osobito informiranju i marketingu antifašističkih udruga. ( šteta je da se ne možemo nadati primjeni tih prijedloga u svim udrugama buduči da trebaju prije svega novac i stručnost koja ne dolazi u obzir za većinu udruga)
Moramo spomenuti također zanimljive istupe Damira Nikšića i Vesne Šunje, prvog kao zastupnika u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije BIH i novinarku s dobrim poznavanjem medija. Ukupno je cijela ta delegacija imala jedan vrlo šarolik , jasan i vehementan pogled na prošlost , od ZAVNOBIH do suvremenih ideološko-političkih sporova u kojima sudjeluju antifašisti, a koji će odrediti našu budućnost, za sada , ne baš ružičastu.
Slovenija je imala, logično, najviše predstavnika. Zbog kratkoće navest ćemo samo nekolicinu, no valja istaknuti da su nama učesnicima Konferencije , ne govori samo, nego njihova praksa i rezultati u očuvanju antifašističkih vrijednosti, osobito onih POVIJESNIH , iz NOB-a, izazvali divljenje i poštovanje. To se vidjelo iz svega što nam je bilo prezentirano tijekom posjete Ljubljani tj. mnoštva različitih oblika memorabilija posvećenih 80-toj godišnjici pobjede nad fašizmom : značke, spomenice,brošure i monografije, posjete spomenicima i grobnici narodnih heroja, knjige s osvrtom na Marš oko Ljubljane, kao sjećanje kada je taj grad bio ograđen 30 km dugim obručem i sustavom bunkera i bodljikavom žicom od 1942. do 1945.
Prva je govorila Meta Verbič o tome da je Zveza združenj borcev za vrednote NOB-a uspjela formirati jezgro omladinske organizacije, te da dobro surađuje s upravama škola, posebno osnovnih ( U Hrvatskoj je to nemoguća misija, niti i u primisli, a kamoli da se u najjednostavnijim oblicima postigne suradnja , jer apsolutnu prednost ima Domovinski rat). Predstavnica iz Ljubljane nadalje ističe podršku koju imaju od strane Gradonačelnika Ljubljane i Odjela za kulturu Gradske skupštine (ovdje je bolje da odustanemo od usporedbi sa situacijom u Hrvatskoj). To nam je potvrdio i osobno Gradonačelnik Ljubljane Janković Zoran svojim prisustvom zajedničkom ručku. Slijedeći je delegat bio potpredsjednik GOZZB NOB Slovenije dr. Ivan Svetlik, bivši rektor Univerziteta u Ljubljani. On je dao vrlo detaljnu analizu društvenih razloga koji omogućavaju profašističke tendencije i uspon autoritarnih vođa. To su: visok stupanj autoritarne vlasti, nacionalizam, ksenofobije, netrpeljivosti prema manjinskim skupinama, rastuća socijalna nejednakost, nepovjerenje u demokraciju zbog zloporaba vlasti i osjećaj nesigurnosti zbog naglog tehnološkog razvoja. Izlaganje je dr.Svetlik završio upozorenjem da društvo i civilne organizacije moraju biti budne i aktivno se zalagati za riješavanje društvenih nejednakosti i nesigurnosti, jer je tu korijen fašizacije društva.
Naredni je govornik bio Jože Hartman, 94.godišnji učesnik NOB-a kao kurir i svjedok nacističke okupacije Ljubljane, koja je kao i čitava Slovenija preživjela strahote poput: raseljavanja, zatvaranja u logore, izolacije i opkoljavanja gradova, ubijanja i sveopći teror njemačke agresije s ciljem da se stanovništvo većeg dijela Slovenije iseli na istok. Jože Hartman je ukazao na moralnu snagu koju imaju organizacije poput Saveza boraca NOB-a ( ne svuda na Balkanu, naravno) i na negativnosti u današnjem društvu gdje prevladavaju nesposobnost za dijalog i stalno proizvode nove podjele umjesto suradnje. On je istaknuo značaj tih moralnih vrijednosti koje se gube u kapitalističkom društvu konflikata i pohlepe temeljenom na moćnim globalnim snagama, kao npr. industrija oružja, prerade nafte i osobito centri financija.
U nastavku je osobito snažan i uvjerljiv govornik bio potomak žrtve koncentracijskog logora Matjaž Špat. On je svedok transgeneracijskog prijenosa traume i gubitaka koje su imali zarobljenici i logoraši, bez obzira u kojem su bili fašističkom logoru, radnom na prisilnom radu ili koncentracijskom, na liniji za ubijanje. Problematika očuvanja sjećanja na žrtve fašističkih logora sadržana je u činjenici da se time mogu baviti oni koji imaju novaca, prije svega Židovi, a tek potom i ostali, makar su njihovi ljudski gubici u logorima u vrijeme 2 WW isto ogromni.Jedan od govornika je bio Milan Gorjanc. On je istaknuo jednu nadasve važnu činjenicu: državnost Slovenije započela je u tijeku borbi za oslobođenje i pobjedom 1945. Niti jedna od današnjih država bivše Jugoslavije NE BI OPSTALA u sadašnjim granicama da nije bilo te pobjede 1945. koju su ostvarili partizani i antifašisti: JA tj. NOV pod vodstvom JB Tita , odnosno u Sloveniji OF i suradnika . Slovenija bi bila podjeljena između Mađarske, Njemačke Austrije i Hrvatske.
Zaključci 9. Konferencije (skraćeno) sadrže nekoliko važnih orjentira za budući rad: zauzimanje za mir, za historijsku istinu o 2.WW , za antifašizam i demokraciju, protiv govora mržnje, za pijetet prema mrtvima, a protiv veličanja izdajnika i za socijalno i pravedno društvo.
Ostaje činenica da su situacije u raznim sredinama posve drugačije, te se u nekima više drži do nabrojenih ciljeva, a u nekima manje. To nalaže da se u buduće posvetimo povezivanju i suradnji svih Udruga i Saveza boraca, ali i vrlo važne promjene u radu, počev od promjene u nazivima do više posvećenosti onome što je bio glavni moto Konferencije: razotkrivanju suvremenog neofašizma, dakle realiziranju parole ove Konferencije : zajedno u borbi protiv novog fašizma i nacizma. U tom zadatku ove organizacije neće uspjeti bez suradnje međusobno i među generacijama. Ali , sve više nam se čini da je u pitanju budućnost sviju,pa i cijele Evrope i da će se probuditi mnoge uspavane glave oduševljene konstituiranjem nacionalnih država na Balkanu.
Marija Peuc
Potpredsjednica ZUABA Grada Zagreba i Zagrebačke županije
