UMRO JE MARŠAL TITO bile su riječi koje su kao bomba odjeknule s malih ekrana i radio aparata.
Znali smo da je naš voljeni Tito teško bolestan, no ipak sama smrt kao neumoljiva činjenica sve nas je zatekla i ožalostila.
Milijuni građana tadašnje Jugoslavije sigurna sam da se sjećaju što su u tom trenutku radili i gdje su se nalazili, no za sve nas vrijeme je stalo.
Tuga i žalost ovladala je narodima i u toj tuzi bili smo jedno. Jedan narod, jedna nacija – Jugoslaveni – plamteće baklje…
Plavi vlak s posmrtnim ostacima voljenog Maršala ispraćale su tisuće građana uz prugu od Ljubljane preko Zagreba do Beograda gdje će Predsjednik SFRJ u Kući cvijeća naći svoj počinak…
200 stranih delegacija stiglo je da se 7. maja poklone kovčegu Maršala Tita, a Nizozemska objavljuje i petodnevne dane žalosti.
8. maja na Dedinju u Kući cvijeća uz prisutnost 200 stranih delegacija iz 127 zemalja svijeta, 4 kralja, 5 prinčeva, 6 predsjednika Parlamenata, 31 predsjednika država, 22 premijera i 47 ministara i 700 tisuća prisutnih građana bijaše ispraćen… a uz male ekrane sav ostali svijet.
Zapravo cijeli svijet nam je i pokazao koga smo za vođu imali, možda toga sami i nismo bili svjesni jer nekako nam je bilo normalno da dobro živimo, a taj i takav život upravo nam je pod njegovim vodstvom osiguran, a koji je kasnije nestao jer su stasale neke druge na žalost loše politike od još lošijih ljudi, a sve potpomognuto silama kojima je jedini cilj bio srušiti Jugoslaviju i njezin samoupravni socijalizam…
Sa svih strana orilo se “Nitko ne sme da vas bije”… “Što mi preostaje još da vam obećam” … Obećaše puno, a ne dadoše ništa osim u pljačkaškoj pretvorbi i privatizaciji otete industrije, uništenog gospodarstva, opustošenih polja na kojima cvijeta ambrozija, a selima pa i gradovima caruje bijela kuga….
Politike proizvodnog gospodarstva niti danas nemamo, BDP ovisi o milosti Europske Unije, a u Saboru raspravljamo o Programu EU tzv. ZAŽELI prema kojem već iscrpljene bivše radnice “bedinaju” žitelj treće dobi, a da i same već trebaju pomoć.
Sav javni prostor zagađen je pustim obećanjima, a jedina konstanta jest kriminal, korupcija, nepotizam, nasilje koje se s ulica seli već u učionice osnovnih škola. Pri tome Crkva obavlja svoju misiju da nas baci više od 100 godina unazad.
A ministar vanjskih poslova poručuje nam da Hrvati mogu biti sretni da im je i tako…
A to i je zapravo jedina istina s kojom moramo računati kada se “velikom bossu”, tj., Europskoj Uniji prohtije da nam zavrne pipu.
Danas u Saboru reče jedan zastupnik kao repliku na izlaganje kako smo najsiromašnija država članica EU, sav ponosan da je iza nas Bugarska… !Dakle nismo zadnji!!, konstatirao je…
To i kritika o nedostatku asortimana jogurta i slično, u našoj Jugi, stepenice su kojima uzurpatori vlasti uz lažne diplome grade svoje karijere…
Zato se i čude neki marginalci otkud toliki svijet hrli u Kumrovec slaveći Titov rođendan kao Dan mladosti i radosti.
Prisjećam se Titovih riječi: “Blago zemlji koja ima takvu omladinu kao što je naša…”
Dragi Stari i Ti si tomu doprinijeo, hvaleći nas željeli smo biti još bolji.
I svake godine ima nas sve više i više. Dolazimo slaveći tvoje ime, prisjećajući se vremena kada se živjelo i slavio rad.
Dolazimo zahvalni što si postojao, što smo te imali najveći sine naše povijesti…
SLAVA TI I HVALA!
SF/SN!
Maja Jelinčić, predsjednica AFŽ pri SABA RH
