Savez antifašističkih boraca
i antifašista Republike Hrvatske

1943: Slobodna republika Opatija

(Foto: privatna zbirka) dr. Ante Mandić

1943. godine cijela je Evropa čamila pod Njemačkom okupacijom. I onda, 9. rujna, se u srcu te porobljene Evrope pojavila Opatija, koja je neposredno po kapitulaciji Italije putem svojih predstavnika, do tada u ilegali, preuzela vlast u Gradu. Bio je to Narodno Oslobodilački Odbor (NOO) Opatije na čelu s dr. Antom Mandićem. Svojevrsna Slobodna Republika Opatija, poput mnogih drugih sličnih, spominjanih mnogo ranije u povijesti.

Uloga novonastale tvorevine bila je humanitarna i rodoljubna. Humanitarna, da bi se izbjegla nasilja, pljačke i sl., što je česta pojava pri rušenju/padu vlasti. Rodoljubna, jer je cjelokupno mnoštvo zaplijenjenog oružja odvoženo kamionima na Učku i Klanu partizanima. Skladište na Voloskom iza zgrade suda pucalo je po šavovima, pa se oružje moralo svakog dana odvoziti.

Organiziran je bio uz zgradu suda i osebujan punkt. Talijanska je vojska bila u rasulu. Sve od Albanije i Dalmacije vojnici su, najviše pješice, hrlili kući u Italiju. Pod parolom: „La guerra é finita“. Svi su morali na svom putu proći kraj Voloskog. I upravo tamo je opatijski NOO organizirao modernu trampu: vojnik nama oružje, a mi njemu hranu za daljnji put.

Sve je to trajalo kratko. Malo pa desetak dana. Ali povijest je bila napisana.

Kasnih rujanskih dana preko Matulja su sišli na Volosko njemački tenkovi, a dr. Ante Mandić sa svojim suradnicima, sada već definitivno „na čistini“, preko Lipovice su otišli u partizane.

O toj „Opatijskoj slobodnoj republici“ u srcu porobljene Evrope sredinom 2. svjetskog rata nisam pročitao ni u jednoj povijesnoj knjizi.  I mislim da nam je ovo zadnja prilika da to bude zabilježeno: ja neću više dugo, a vjerojatno sam posljednji klinac koji je eksplozivnim napravama „nađenim“ rujna 1943 na skladištu iza opatijskog suda, lovio ribe u vološćanskoj luci!

Oleg Mandić

Facebook
E-mail