Žene – kičma otpora: ovom parolom pozivamo vas na 10. Noćni marš.
★ 8. mart radnički je praznik. Dugujemo ga ženama koje su lomile ruke u tvorničkim halama, umarale oči pod tvorničkim svjetlima, koje su vlasnici tvornica na sve načine pokušavali pokoriti. Ali nisu uspjeli, radnice nisu povile kičmu. Za njih nije bilo drugog izlaza osim štrajka, osim borbe za bolje uvjete rada i jednake plaće. Danas slavimo 8. mart jer žene desetljećima štrajkaju, izlaze na ulice, marširaju – solidarno podmeću leđa i uče nas što znači biti kičma otpora.
★ 8. mart radnički je praznik, što uključuje i neplaćeni kućanski rad. Žene su uvijek u smjeni, ali smjenu kućanskog rada plaćaju samo naša tijela. Rađanje i održavanje ljudskih bića na životu, cjeloživotnu brigu i njegu, žene plaćaju podočnjacima, bolnim zglobovima, proširenim venama i ukradenim vremenom. Kapitalizam krade vrijeme pod krinkom ljubavi jer ljubav ne treba platiti; ali kuhanje, pranje, podsjetnici i popisi na frižideru nisu samo ljubav, nego i rad. Ne pristajemo na laž da smo u tome “prirodno bolje”, da je to naša “prirodna uloga”. Na ženskim leđima dvostruki je teret, ali naša kičma nije pognuta. Ekonomiji koja se hrani prekovremenim i besplatnim radom odgovaramo – štrajk u kuhinji, štrajk na ulici!
★ 8. mart naš je dan, dan kada zauzimamo ulice. Dan kada marširamo i poručujemo da je ženska svakodnevica razlog za glasan otpor. Ostatak godine ulice nisu saveznice žena; sinonim su za nelagodu dok noću hodamo same, za dobacivanje i uznemiravanje. Puno puta ponovile smo “odmor je otpor”, pozvale na predah – ali jesmo li sigurne dok odmaramo? U teretanama nam dobacuju, u tramvaju nas fotografiraju, u klubu priječe put. Iz nelagode i opasnosti izvlače nas prijateljice, reagiraju žene koje nikad prije i poslije nismo srele. Nekad je to ruka na ramenu, pitanje “jesi dobro”, rečenica “idem s tobom”, ali ti mali znakovi velika su podrška. Sve do jedne prisiljene smo uspraviti kičmu nakon uznemiravanja jer znamo da za žene nema sigurne zabave ni bezbrižnog izlaska. U tome nismo usamljene, na meti nasilnika su kvir osobe, strani radnici i radnice, nacionalne manjine. Ono što je počelo kao antimigrantske poruke s političke margine, u kratkom periodu preraslo je u rasno motivirano nasilje, u napade na strane radnike i radnice dok obavljaju svoje slabo plaćene poslove. Antisrpske poruke s pozornica diljem zemlje više nisu samo riječi, prerasle su u prijetnje i maltretiranje s dozvolom vladajućih. Ali iz straha se razvio otpor. Prije par mjeseci marširale smo ujedinjene protiv fašizma. Naše prijateljice, kolegice i drugarice su se organizirale, sabile redove i glasno poručile da ne pristajemo na zastrašivanje, da nećemo saviti kičmu ni pred momcima u crnom niti pred vlasti koja nasilje normalizira.
★ 8. mart međunarodni je dan žena, ali naša borba traje cijele godine, kako smo poručile na prvom Noćnom maršu prije punih 10 godina. Žene su tu kad nasilje treba imenovati. Tu smo kad preko usta treba prevaliti riječ genocid. Tu smo kad odgovorne treba prozvati. Tu smo kad treba stati uz radnice kojima poslodavci i država desetljećima duguju plaće. Tu smo kad prijateljicu treba odvesti na pobačaj u susjednu Sloveniju. Tu smo kad susjedu treba zaštititi od nasilnika. Tu smo kad treba obraniti prirodu od investitora i uništenja. Mi žene smo kičma društva i kičma otpora.
Zato marširajmo: za radnice, za besplatan i dostupan pobačaj, za sigurne ulice i domove, za solidarnost. Živio feminizam! Živio 8. mart!
—
Ruta: HNK (okupljanje u 18:00) – Frankopanska – Ilica – Praška – Zrinjevac
Poveznica na event: https://www.facebook.com/events/s/nocni-mars-8-mart/1239589408271449/?rdid=z1GhowjA5BjXIgO4&share_url=https%3A%2F%2Fwww.facebook.com%2Fshare%2F17Y9ZoZdWF%2F#
(Faktiv)
Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav Uredništva portala sabh.hr
