Biti na braniku ljudskih prava u Osijeku devedesetih značilo je držati glavu u torbi. Među rijetkim glasovima razuma i ljudskosti u najtežim ratnim danima bio je i glas profesora Jaroslava Pecnika, novinara, borca za ljudska prava, kritičara osječkih gospodara rata. Početkom devedesetih osnivao je SDP, da bi iz njega istupio nezadovoljan politikom i neodlučnošću Ivice Račana, naročito kad je bio u pitanju odnos prema srpskom stanovništvu u Hrvatskoj u osvit rata. U nemirnim političkim vodama plivao je i s Hrvatskim laburistima, stranci iz koje je također istupio. Naprosto, profesor Pecnik nije bio napravljen od materijala koji se u politici cijeni. Možda je tako i bolje, jer da je u politici uspio pogoditi centar mete, sigurno je da bi promašio sve ostalo. Ovako, Jaroslav Pecnik ostao je jedan je od časnih ljudi našeg vremena, čovjek s margine koji se ne boji stati na crtu niti najmoćnijima.