Okružnicom MUP-a NDH i odredbom Ustaške nadzorne službe, uz podršku Ravnateljstva za javni red i sigurnost, Ustaške nadzorne službe i Vrhovnog oružničkog zapovjedništva, propisano je prikupljanje svih Roma u NDH i njihova sustavna deportacija u logor Jasenovac čime je započelo tzv. “konačno rješenje ciganskog pitanja”
Iako su u posljednjih desetak godina zabilježeni značajni pomaci nabolje, historija stradanja Roma na području NDH još uvijek je slabo istražena tema, kako zbog pomanjkanja dokumentacije i sistemskih arhivskih istraživanja, tako i zbog zaborava i revizionizma u zadnjih 30 godina.
– Zbog svega toga 19. svibnja 1942., dan kad su ustaške vlasti donijele odluku o sakupljanju i slanju Roma u logor Jasenovac, trebao bi biti važan dan za komemoracije romskih žrtava u Hrvatskoj, BiH, pa i Srbiji, jer je Srijem tada bio u sastavu NDH – rekao je historičar Danijel Vojak iz Instituta Ivo Pilar na tribini “Stradanje Roma u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj”, koju su baš na taj dan organizirali Savez Roma RH “Kali Sara” i Romski memorijalni centar Uštica.
– Koncentracijski logori nisu bili ustaški ekskluzivitet. U Njemačkoj su već od 30-ih godina postojali logori za prikupljanje nepodobnih skupina stanovništva koji su prerastali u radne, pa u logore smrti. Međutim, odluka o deportaciji Roma u NDH donijeta je sedam mjeseci prije slične takve odluke u Trećem Rajhu – rekao je Vojak i objasnio da su Romi, osim što su bili žrtva velikog broja pokolja, u logore upućivani i 1941., ali da je tek. 1942. godine, nakon poplava, Jasenovac postao dovoljno velik da prihvati mnogo logoraša – od Roma do svih civila koje su ustaše uhvatili tokom i nakon ofenzive na Kozaru.
– Sistem je manje-više sličan: ustaše bi opkolile neko selo u kojem su živjeli i Romi te uz pomoć domaćeg stanovništva saznali koje romske obitelji žive na tom području. Njih bi naredno jutro pokupili obećavajući im zemlju i kuće, s tim da su privremeno izuzeli obitelji u mješovitim brakovima. Naravno, nisu ih svi poslušali, pa su mnogi bježali, a dio ih se priključio antifašističkom pokretu – rekao je Vojak.
– Iako su vlasti NDH prepisivale nacistički model likvidacije nepodobnih naroda, nema mjesta izgovoru da je genocid počinjen zbog pritisaka iz Berlina. NDH je samostalno ubijala i Srbe i Rome i Židove bez ikakvih pritisaka i nagovora – ističe povjesničar Hrvoje Klasić s Filozofskog fakulteta.
Podsjetio je da u svojim počecima iz ustaškog programa nije bilo jasno što će biti s nehrvatima.
– U programu su se najviše bavili antiboljševizmom, a Srbi, Romi i Židovi se nisu spominjali. Promjena nastaje nakon preuzimanja vlasti. Osim toga, do danas se stradanja svode na Jasenovac, iako je na području NDH bilo još nekoliko desetina ustaških logora, a teror se zbivao i drugdje – ukazao je Klasić.
– Rasni zakoni stupili su na snagu već 30. travnja 1941. a osim na Židove i Rome, pod udarom ustaške ideologije diskriminirani su i likvidirani Srbi. U direktivi koja je poslana po županijama stajalo je da treba prikupiti Rome i deportirati ih u Jasenovac. Njihovo hapšenje bilo je prvi korak prema masovnim zločinima i genocidu – naglašava ravnatelj Javne ustanove spomen područje Jasenovac Ivo Pejaković.
– Ne zna se koliko je Roma živjelo u NDH. Po popisu iz 1931. godine, na području koje je kasnije obuhvaćeno NDH, za 14.000 ljudi romski je bio materinji jezik, ali to ne znači konačni broj jer su se mnogi izjašnjavali i drugačije. U selima Jasenovac i Uštica 8. svibnja 1942. ustaše su pokupile tamošnje Srbe i otpremili ih u logore. Iako se govori da dokumenata nema, postoje zapisi o deportaciji 2.000 Roma iz Županje i 400 Roma iz Zemuna. U optužnici za ustaškog ministra unutrašnjih poslova Andriju Artukovića, rađenoj 50-ih godina, nalaze se i brojna svjedočanstva Roma. Objavljuju se i brojne knjige, najnovija je ona o stradanju Roma iz Tešnja u BiH. Sjećanje na romske žrtve pokrenuto je relativno kasno. Učinili su to romski aktivisti 70-ih i 80-ih godina. Zabilježen je i štrajk glađu u nekadašnjem njemačkom logoru Dachau, jer su htjeli da se to mjesto obilježi. Stvari se kreću u boljem smjeru i ljudi više znaju o genocidu nad Romima – zaključio je Pejaković.
Po riječima povjesničarke i kustosice Romskog memorijalnog centra Uštica Dunje Jakopović, progon romskog stanovništva u NDH sastojao se od nekoliko faza – popisivanja ubrzo nakon osnutka NDH, zabrane kretanja, a na kraju i deportacije u Jasenovac.
– Okružnicom MUP-a NDH i odredbom Ustaške nadzorne službe, uz podršku Ravnateljstva za javni red i sigurnost, Ustaške nadzorne službe i Vrhovnog oružničkog zapovjedništva, propisano je prikupljanje svih Roma u NDH i njihova sustavna deportacija u logor Jasenovac čime je započelo tzv. “konačno rješenje ciganskog pitanja”. Iako je i ranije bilo likvidacija u kojima su stradavala desetine Roma, kao i deportacija, za njih nije postojala uputa vojnih ili civilnih vlasti NDH – rekla je.
– Romsko stanovništvo u NDH gotovo je uništeno, a demografske posljedice tog rata nadoknađene su tek 60-ak godina poslije. Poslijeratna politika marginalizacije romskog stradanja u NDH uklopila se u sličan odnos većine europskih zemalja, pa se genocid nad Romima i danas naziva “zaboravljeni holokaust”. Skoro 80 godina od kraja Drugoga svjetskog rata, njihovo stradanje je dalje nedovoljno istražena tema, kako u evropskoj tako i hrvatskoj historiografiji. Štoviše, može se reći kako je marginalizirana. Skoro nitko nije pisao o romskim žrtvama, o njima kontinuirano javno govorio ili ih istraživao. Imajući na umu kako su ustaške vlasti nad romskom zajednicom u NDH počinile genocid i gotovo je potpuno demografski uništile, to veća je obveza znanstveno proučiti ovu tematiku i približiti je stručnoj, ali i široj javnosti – kazala je Jakopović, ističući da zajedničke komemorativne prakse ne bi smjele biti uvjetovane dnevno-političkim ideologijama.
Veliki pomak
Osim ukazivanja na tragično značenje i posljedice 19. maja 1942. stručna tribina “Stradanje Roma u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj” koju su baš na taj dan organizirali Savez Roma RH “Kali Sara” i Romski memorijalni centar Uštica, bavila se i kulturom sjećanja.
Ističući da Hrvatska 30 godina živi u revizionizmu, Vesna Teršelič iz Documente naglasila je da su gradske vlasti Zagreba obećale na nekadašnjem stratištu Dotrščini vratiti kamenu ploču te postaviti info ploče s opisom onoga što se tamo zbilo. Pohvalila je javne pozive na umjetničke intervencije, koje se provode u suradnji sa SNV-om.
Zastupnik Roma Veljko Kajtazi podsjetio je da se pomak u kulturi sjećanja odvija zadnjih desetak godina, od kada se 2. kolovoza komemorira Međunarodni dan sjećanja na romske žrtve genocida.
– Čekali smo da prođe 70 godina da bi mogli pričati o romskim žrtvama. Dobro je da smo mi u ovih deset godina uspjeli izgraditi Romski memorijalni centar, Zid boli i obnoviti Romsko groblje s 21 masovnom grobnicom. To što smo sagradili je ogledalo Hrvatske – rekao je i najavio mogućnost stipendiranja studenata povijesti na Filozofskom fakultetu iz redova Roma.
(Novosti/Nenad Jovanović)