Koja je razlika između splitskih „navijača“ koji i dalje arlauču „Šugava Rijeko, puna si Srba, ne brini, Rijeko, ima još vrba“ i zagrebačkih koji su prestali to arlaukati jer im je odjednom iz guzice u glavu došlo da je „Rijeka dala ogroman broj branitelja“ te NN vandala koji su usred Rijeke šutke uništili izložbu posvećenu partizankama. Nema razlike. Svi su moronske nasilničke kukavice u čijim glavama ima svega, osim pameti. Stoga nisu u stanju dokučiti da je u devedesetima, oružjem na oružje, branjeno ono čega ne bi bilo bez partizana. Pa im, na ravnoj crti moždane neaktivnosti, u savršenom skladu stoje Republika Hrvatska, pozivanje na branitelje iz ’91. i mržnja prema braniteljima iz ’41. te „šugava Rijeka“ i „Srbe na vrbe“.

I proteklog vikenda u Hrvatskoj su igrane prvenstvene utakmice prve nogometne lige.

Koja se ne zove prva nego SUPER SPORT.

Nogomet odavno nije (samo) sport.

A financijski sponzori su postali važniji od igre.

Pa se njihovim imenima ne nazivaju samo klubovi, nego i čitava natjecanja.

Nerijetko prema kladionicama.

Kao naprimjer Hrvatska nogometna liga.

Ali ispada da je to još i najmanji problem.

U izvještajima s utakmica odigranih ove subote i nedjelje mediji su zabilježili da je atmosfera na stadionima bila odlična.

Ili barem nije bilo velikih bakljada, trganja stolica i bacanja predmeta na travnjake.

Samo su rijetki zabilježili kako je na poljudskom stadionu Torcida proslavila pobjedu nad Goricom.

Koja je Hajduku donijela prednost na vrhu prvenstvene ljestvice pred Rijekom.

Najvjerniji navijači, kako sportski reporteri uobičajeno tepaju najbučnijima, najnekulturnijima i najagresivnijima na tribinama, proslavili su pobjedu – pjesmom.

Možda zaista ima nešto u tome da tko pjeva zlo ne misli.

Ali svaka poslovica, baš kao i svaki vic, u biti je stereotip.

Neselektivno poopćavanje.

Pa se ponekad i poslovica može preobratiti u vic.

Ali obično u ne baš naročito smiješan.

Kao što je, nakon nedjeljne utakmice s Goricom, bilo s pjevanjem Torcide – Rijeci.

Pjevanje koje bi bilo poštenije nazvati neartikuliranim arlaukanjem.

Koliko je branitelja morao dati neki grad da ne bi bio „šugav“?

Evo i „stihova“…

„Šugava Rijeko, smrdljivi grade, pobit ću pola tvoje Armade / Šugava Rijeko, puna si Srba, ne brini, Rijeko, ima još vrba / Od Vežice do Lovrana sve je puno muslimana / od Kantride do Turnića sve su djeca poturica.“

Mediji koji su uopće spomenuli tu činjenicu „odradili“ su je kao potpuno neutralnu činjenicu.

Samo vijest.

Kao da su izvijestili koliki je rezultat.

Bez ikakvog komentara.

Po čemu su ti mediji profesionalnije odradili svoj posao od onih koji su odvratno urlanje prešutjeli?

Što (bi) najjasnije treba(lo) dijeliti novinare čiji je posao u medijima od ostalih ljudi koji se javno oglašavaju?

Što definitivno razlikuje novinarstvo od objava na društvenim mrežama?

Kontekst.

Dinamovi Bad Blue Boys također su dugo, hm…, pjevali tu odvratnu svinjariju, ali su od te navike odustali, barem zasad, u svibnju prošle godine.

Objasnili su tada to ovako…

„Odlukom vodstva grupe BBB-a više neće pjevati ‘Šugava Rijeko, smrdljivi grade…’ U prošlosti je napravljena greška, Rijeka je dala ogroman broj hrvatskih branitelja i pjevanje te pjesme nema smisla.“

Na prvu, netko bi mogao zapljeskati BBB-ima.

Što su, u prenesenom značenju, ali vrlo jasno, učinili mediji koji su o toj odluci BBB-a izvijestili.

I kojima je i to, tada kad se dogodilo, bilo samo neutralna vijest.

Vidiš kako su zločesti dečki shvatili da to što su činili nije u redu.

Pa su čak i javno priznali pogrešku.

Ali nećeš, vraže.

Jer… koji je kontekst?

Iz tadašnjeg, i još uvijek važećeg, obrazloženja BBB-a bjelodano je jasno, pače izrijekom je izneseno, zbog čega oni na stadionima prestaju s odvratnim vrijeđanjem i šovinističkim dernjanjem.

Protiv čitavog grada i pripadnika nekoliko nacija.

„Začinjenih“ nedvojbeno pozitivnom asocijacijom na ratne zločine.

I najavom ubijanja.

Stadionsko pražnjenje verbalnih kloaka

Nemojte mi samo, molim vas, reći da nema veze.

Da je to nevino.

Jer je riječ tek o navijačkoj pjesmi.

I da dečki zapravo ne misle ozbiljno.

Prije će biti da ne misle uopće.

Ni ovi koji tu verbalnu kloaku i dalje prazne na stadionima.

A niti oni koji su se javno pohvalili kako to više neće činiti.

Jer, podsjetimo se što je bit priopćenja BBB-a…

„Rijeka je dala ogroman broj hrvatskih branitelja i pjevanje te pjesme nema smisla.“

Majku mu, pa kako su to uspjeli shvatiti da je Rijeka dala ogroman broj hrvatskih branitelja – tek lani?

Je l’ nepoznat netko taj podatak krio od tih sirotana čitava dva desetljeća?

Pa su lupetali o „šugavoj Rijeci“ dok ih napokon nije prosvijetlilo.

Ako im je trebalo 20 godina da saznaju to o Rijeci i braniteljima, koliko će im tek trebati da shvate koliku su budalaštinu napisali.

Pokušavajući se pohvaliti kako više nisu budale.

U kojem svemiru bilo kakve veze ima broj onih koji su ratovali za bilo što i bilo koga sa stupnjem poštovanja elementarnih ljudskih prava u nekoj državi?

Zajamčenih svima ustavom, zakonima i Općom deklaracijom o ljudskim pravima.

Svaka šuša poteže branitelje kao alibi za svoja sranja

Gdje je, po BBB-ima, granica koja je „kvalificirala“ Rijeku da više nije „šugava“?

Pa za nju više ne važi „Srbe na vrbe“.

I može biti dom neograničenom broju muslimana?

I Riječani ne moraju više strepjeti od prijetnji ubijanjem?

Kako stojimo s drugim gradovima?

Zna li se išta?

Kako izračunati tko je „šugav“, pa je u redu vrijeđati ga i prijetiti mu?

Možda po broju branitelja na broj stanovnika?

Računaju li se tu i lažni branitelji?

Ulaze li u formulu i prigradska naselja?

Računaju li se i branitelji iz ’41. ili samo oni iz ’91.?

Postoji li neki izračun koji pokazuje koliko branitelja je potrebno da stanovnici nekoga grada imaju barem elementarna prava a da mi neupućeni nekim čudom to ne znamo?

Ili je sve to „odokativno“, pa Torcida i Bad Blue Boys samo imaju različit pristup rješavanju te jednadžbe s bezbroj nepoznanica?

I zbog toga jedni više neće (barem što se Rijeke tiče), a drugi i dalje hoće.

Na stadionima vrijeđati, prijetiti i širiti mržnju bolesnim šovinističkim ispadima.

Svaka šuša posljednjih trideset godina kao alibi za svoja sranja poteže branitelje.

Kako za svoje lopovluke tako iza svoje idiotluke.

Nekako baš u vrijeme kad se u Splitu arlaukalo o „šugavoj Rijeci“ u toj istoj Rijeci nepoznat netko uništio je izložbu „Partizanke“.

Postavljenu u povodu Međunarodnog dana žena na postamentima na Korzu.

Dakle, izložbu posvećenu ženama koje su sudjelovale u borbi što je u četrdesetima  omogućila da i mamlazi koji su izložbu vandalizirali žive u Hrvatskoj s današnjim granicama.

A ne u „prcmoljku“ koji bi preostao nakon Pavelićevog poklona Italiji.

I u kojoj Rijeke (i ne samo Rijeke) ne bi bilo.

To vrijedi i za mamlaze koji arlauču o „šugavoj Rijeci“, kao i one koji si dopuštaju određivati koji su kriteriji te „šugavosti“.

Pa što su, majku mu, zapravo činili oni koji su devedesetih, oružjem na oružje, branili političku odluku da Hrvatska u tim, partizanskim granicama postane država?

Ako je suditi po nogometnim „navijačima“  i uličnim vandalima, borili su se da bi na kraju postali alibi svakoj budali.

Svakoj moronskoj nasilničkoj kukavici u čijoj glavi ima svega osim pameti.

Pa joj na ravnoj crti moždane neaktivnosti u savršenom skladu stoje Republika Hrvatska, pozivanje na branitelje iz ’91. i mržnja prema braniteljima iz ’41. te „šugava Rijeka“ i „Srbe na vrbe“.

(Tacno.net/Saša Leković)

Poveznica na članak: https://tacno.net/pogled-izbliza-je-li-hrvatska-obranjena-da-bi-je-mogli-sramotiti-militantni-sovinisticki-idioti/