Hrvatska se može pokriti ušima po glavi kad je riječ o poštivanju ljudskih prava i diskriminaciji na osnovi etničke, rodne, vjerske, polit-ideološke i ine pripadnosti. To potvrđuju brojni izvještaji međunarodnih institucija – čak i redovne godišnje analize američkoga State Departmenta u dijelu koji se odnosi na Lijepu Našu – a neki dan i niz sudionika konferencije o ljudskim pravima „Implementacija međunarodnih preporuka upućenih RH“ što su je u zagrebačkomu Novinarskom domu bile upriličile pučka pravobraniteljica Tena Šimonović-Einwalter i Kuća ljudskih prava. Kako se vladajući odnose prema preporukama UN-ovih odbora Hrvatskoj iz listopada 2023. i rujna 2024. godine glede&unatoč globalno važnoga Međunarodnog pakta o građanskim i ljudskim pravima te Konvencije o eliminaciji rasne diskriminacije. Preporuke UN-ovih odbora, koji se bave upravo tim temama, iznimno su važne radi primjene u područjima borbe protiv korupcije, suzbijanja govora i zločina iz mržnje te suočavanja s prošlošću, pojave koje u Lijepoj Našoj izrazito kontaminiraju društvenu zbilju, izazivaju duboke podjele među ljudima, polit-ideološkim opcijama, šire netrpeljivost i kriminalno revidiraju noviju nacionalnu prošlost.

„U Hrvatskoj se ne znâ i ne govori dovoljno o tim UN-ovim preporukama (što je manje važno od činjenice da se ne primjenjuju kako je zamišljeno, op. a.) kao ni o ljudskim pravima općenito“, izvijestio je HRT da je rekla pučka pravobraniteljica Šimonović-Einwalter. „Jedan je od učinkovitih načina borbe protiv krize ljudskih prava (diskriminaciji su najizloženiji pripadnici romske i srpske narodne manjine, op. a.) taj da se više govori o tomu zašto je osobito važno poštivanje ljudskih prava. To nisu neke vrijednosti o kojima možemo raspravljati na način „ja mislim ovako, a ti misliš onako“, pa je sve relativno. Pravo ljudskih prava je pravo. Međunarodno pravo ljudskih prava je pravo; europsko pravo kad regulira pitanje temeljnih prava na razini Europske unije (EU) je pravo i čini mi se da i u našem pravnom sustavu i politici nedostaje tog shvaćanja da je riječ o pravu i obavezama RH.“

Rasprava u Novinarskom domu

Politički diskurs na samomu državnom sljemenu – npr. među dvama, je li, državnim brdima, gdje stoluju predsjednik RH Zoran Milanović i premijer Andrej Plenković, ali i u saborskomu i medijskom političkom oktogonu – obrazac je kardinalnog nepoštivanja ne samo temeljnih ljudskih prava i sloboda nego i krajnje formaliziranog tretmana vrlo razgranate korupcije, bagateliziranja, pojava međunacionalne i vjerske mržnje, diskriminacije, rehabilitacije nacifašističke ideologije i bezvrijednosti veleizdajničkog tzv. NDH, spolnog uznemiravanja i katolibanske penetracije u sve pore javnog života… Nikakve preporuke UN-ovih specijaliziranih odbora ili slovo i duh Međunarodnog pakta o građanskim i ljudskim pravima te Konvencije o eliminaciji rasne diskriminacije nisu shvaćeni ozbiljno ni na samomu državnom sljemenu, a pogotovo na nižim razinama vlasti, pa… Istodobno s raspravom u Novinarskom domu o ljudskim pravima i diskriminaciji u – ne samo moralno! – jako posrnuloj Lijepoj Našoj, javnost je zaprepašteno gledala neukusno verbalno-pravno šaketanje CRO vlade, DORH-a i USKOK-a s neovisnim europskim tužiteljstvom (EPPO) o nadležnosti u progonu zaprepašćujuće koruptivne tzv. afere mikroskopi u kojoj je brzinski uhićen, pa smijenjen još jedan HDZ-ov (zdravstveni) ministar, Vili Beroš. U navodnoj koruptivnoj hobotnici su registrirana još trojica HDZ-ovaca, odreda liječnici na upravljačkim poslovima, jedan kontroverzni srbijanski i trojica domaćih „poduzetnika“. Zašto je HDZ-Plenkovićevoj vlasti „životno važno“ da tu navodno vrlo škakljivu koruptivnu aferu – spregu politike i kriminalnog podzemlja!? – nikako ne istražuje/progoni neovisno europsko tužiteljstvo?

Nije tajna da je iz HDZ-Plenkovićevih triju vlada u nešto više od osam godina izletjelo 30 ministara zbog raznih dovođenja u vezu s korupcijom, što će reći da proklamirana politika tzv. nulte stope tolerancije vlasti na tu koroziju u tkivu temeljnih ljudskih prava vrijedi samo kao larpurlartistički ukras prigodnih politikantskih fraza. Ništa više. Pravosudno suzbijanje korupcije, ali i pojava diskriminacije, svakovrsnog nasilja i mržnje nema učinak kakav bi morao imati da nikomu više takvo što ne bi palo na um. Na skupu je u Novinarskom domu istaknuto da bi „procesuiranje svih slučajeva korupcije trebalo uroditi sudskim presudama, ako je riječ o krivnji“, što bi utjecalo na podizanje svijesti o borbi protiv korupcije ne samo u odnosu na kaznena djela nego i na provođenje zakona.

To je obaveza koju se ne smije zanemariti baš kao ni prijeku potrebu da UN-ove preporuke i međunarodni dokumenti budu vidljivi kad je posrijedi „obrazovanje za ljudska prava, suzbijanje stigmatizacije i diskriminacije manjinskih skupina u društvu, osoba bez državljanstva, govora i zločina iz mržnje, ali i javnoga govora političara“ što raspiruju razdore i podjele. „UN-ove preporuke su međunarodna pravna obaveza za državu i ona ih ne smije ignorirati“, primijetio je na skupu programski direktor Kuće ljudskih prava Zagreb Ivan Novosel, iako je valjda i sâm svjestan toga da ova konferencija ipak neće imati snagu „prvog koraka u razgovoru s državom kako bi se krenulo u implementaciju“, jer je neophodan smislen i sinergijski napor svih zainteresiranih aktera u društvu države.

UN-ov odbor za ljudska prava je odredio petogodišnje razdoblje za primjenu međunarodnih preporuka, a RH bi ga već 2027. godine imao izvijestiti o poduzetom u posebno detektiranim područjima. Hoće li HDZ-Plenkovićeva vlada to ozbiljno shvatiti i donijeti u tim područjima javne politike, odnosno pravodobno izraditi nacionalne planove za zaštitu i promociju ljudskih prava te za ravnopravnost spolova, ostaje vidjeti. Pravobraniteljica Tena Šimonović-Einwalter ističe međunarodnu pravnu obavezu RH da jasnije javno osuđuje i sankcionira spolnu i etničku diskriminaciju u svom društvu, odnosno da će u ljeto 2027. godine biti pozvana raportirati Odboru za ljudska prava što je hrvatska država bila poduzela/postigla osobito u tri područja: antikorupcija, suzbijanje govora i zločina iz mržnje te suočavanja s prošlošću, uključivo procesuiranje za ratne zločine.

On narcističan, ona opsesivna

Vladin je potpredsjednik i ministar unutarnjih poslova Davor Božinović bio kazao kako je u Hrvatskoj samo u prvih 10 mjeseci 2024. godine počinjen 61 zločin iz mržnje nad 67 žrtava te da je policija „prva linija obrane“, pa se u tom smislu provode ciljane edukacije policijskih službenika. „Posebno me brine utjecaj na mlade, jer djeca nisu rođena s mržnjom, ona se uči. Kad govor mržnje dolazi od javnih osoba, političara ili drugih autoriteta, njegovi učinci prelaze na širu zajednicu i dovode do nasilja. Takvi zločini, stoga, ne ostavljaju posljedice samo na pojedince, nego dugoročno dovode do destabilizacije društva.“ Predstojnik Klinike KBC-a Zagreb za psihijatriju i psihološku medicinu Darko Marčinko pak tvrdi da mladi „vrlo često kažu za nekoga da je „narcističan, ona je opsesivna, on je paranoidan, on je takav naprosto“. Dakle, nije istina da je mržnja autentično obilježje, mržnja je relativno obilježje“.

Prema HRT-ovu izvještaju s konferencije „Implementacija međunarodnih preporuka upućenih RH“, tim se stručnim skupom „pokušava preventivno reagirati kako bi Hrvatska ostala jedna od najsigurnijih zemalja u svijetu – što prema globalnim indeksima sigurnosti i dalje jest“. E sad, je li, i trula jabuka na sobnom ormaru može biti sigurna i od ljudi i od predatora, ali – trula je. Nije onakva kakvom bi morala biti, pa…

Vladin potpredsjednik i ministar unutarnjih poslova Davor Božinović je neki dan i na stručnom skupu „Hrvatska bez mržnje – realnost ili utopija“ na Policijskoj akademiji u Zagrebu ponovo s razlogom akcentirao govor mržnje kao „stalnog pratitelja javnog diskursa u Hrvatskoj“ i zaključio da to nije dobro. E sad, što je on osobno učinio kao glavni i odgovorni baš u resoru najnadležnijeg za primjenu represivnih alata protiv mržnje i svega što ona proizvodi? A što je učinio CRO premijer Andrej Plenković? Npr. nedavno HDZ-ov dubrovački gradonačelnik i saborski zastupnik Mato Franković – u „visokom“, je li, društvu vladina potpredsjednika i ministra hrvatskih branitelja Tome Medveda i buljuka HDZ-ovaca, koji mu plješću – izvikuje na skupu u Cisti Velikoj ustaški poklič „Za dom spremni“, a policija ni trc niti mrc. Plenković također. Stranačka središnjica isto tako.

Genocidan poklič „Za dom spremni“ jedan je od najmasovnijih u Lijepoj Našoj, najneprogonjenijih i najzapaljivijih povoda mržnje i podjela, jer rehabilitira ustaški genocid u tzv. NDH nad Srbima, Romima, Židovima, nepoćudnim Hrvatima i inima, kojemu nema mjesta u tzv. Samostalnoj, Neovisnoj i Suverenoj. To je država utemeljena na antinacifašizmu, na partizanskoj pobjedi u Drugomu svjetskom ratu, i na tim vrijednostima treba odgajati nove naraštaje! Ne na ustaštvu i katolibanstvu. I točka. Zašto se tog postulata – jasno zapisanog već u Izvorišnim osnovama Ustava RH – ne drže Plenković, Božinović, Medved i takvi!? A kao, je li, „žele“ suzbijati govor mržnje i zločine iz mržnje, diskriminaciju, rasnu i rodnu netrpeljivost, korupciju, telale o nekakvim tzv. nultim stopama…!?

Priče za malu djecu u koje ni sami ne vjeruju, jer iza riječi ne slijede djela niti policijska edukacija i preventiva daju primjerne rezultate. Stoga zvuči obeshrabrujuće Božinovićeva tvrdnja: „Ako to (edukaciju i preventivu, op. a.) zanemarimo, bojim se da situacije s kojima se možemo susresti u budućnosti mogu biti gore od ovih koje proživljavamo danas. Sve je rješivo, samo treba snažna suradnja i volja svih aktera“. Pa onda grozna birokratska fraza koja ništa ne znači niti ikoga obavezuje: „Treba poticati sve aktere u društvu da poklone pozornost ovom pitanju“, jer je „svaki zločin iz mržnje previše“. Najbolje da bi trebalo niti – premalo!

Profit na reciklaži mržnje

No, ministar Božinović ne bi bio ponizan i vjeran vojnik ZNA SE opcije i tako dugo Plenkovićev desnorukaš od osobita povjerenja da – na poziciji na kojoj jest – ne bi trbuhozborio njegov logički slijed tipa mi smo bolji od drugih. Pa i kad općinstvo skapava od gladi i neimaštine – svaki peti tzv. običan/mali – a ostale drže prikovane tzv. dužničko ropstvo i dnevna poskupljenja svih troškova života. Jer, zamjena „nacionalne valute“ kune „našom valutom eurom“ u ekonomski neuvjetnoj Lijepoj Našoj preko noći je cca 100 posto doslovno poskupjela sve proizvode i usluge i bacila na koljena najveći dio CRO žitelja, unijela nered i nezadovoljstvo. Nitko ne spominje da je i ta situacija, koju vladajući ne znaju ili ne žele držati na uzdi, znatno utječe na opću lošu krvnu sliku RH na čije se ispravljanje upućuje preporukama iz UN-a.

„Kad uspoređujemo to što radimo u RH i stanje u nekima državama“, posipa Božinović pepelom glave u HDZ-Plenkovićevoj vladi, osobito premijerovu, „mislim da smo proaktivniji, ali se ni u jednom trenutku ne smijemo zadovoljiti postignutim.“ Prema MUP-ovim podacima, u prošlih je pet godina bilo 375 kaznenih djela zločina iz mržnje te 98 kaznenih djela javnog poticanja na nasilje i mržnju. Sociolog Renato Matić je u pravu kad ističe da Lijepa Naša „još nije društvo koje je prevladalo ideološke zombije 20. stoljeća“, jer ima „puno ljudi koji i dalje profitiraju na recikliranju te vrsti govora. Dugoročno je najjače oružje protiv govora mržnje odgoj mladih od vrtića i početka školovanja“. Poslije je već kasno.

Marijan Vogrinec

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav Uredništva portala sabh.hr