Savez antifašističkih boraca
i antifašista Republike Hrvatske

U tri njemačke materine

Odgovarajući zastupnici Daliji Orešković da, ako joj se toliko sviđa u Njemačkoj, tamo i ode i to uz pozdrave: “Sretan put! Gute Reise! Bis bald! Auf Wiedersehen”, Plenković vraća u život Tuđmanovo vrijeme službenog izgona etnički i intelektualno krivovjernih

(Foto: Wikipedia)

Predsjedniče Vlade, nedavno sam bila u studijskom posjetu njemačkom Bundestagu, proučavala sam parlamentarni nadzor nad radom. U slučaju da vlada ne odgovori na zastupničko pitanje, zastupnici se obraćaju ustavnom sudu koji daje nalog da vlada postupi po zahtjevu. Nadalje, vladajući ne opstruiraju istražna povjerenstva. Posebno mi je bila zanimljiva reakcija predsjednika parlamenta na praksu inzistiranja na brzom donošenju zakona o ublažavanju ekonomske krize. Poslao je pismo ministrima iz vlastite stranke navodeći kako takvu praksu ubuduće neće tolerirati jer to narušava demokratičnost procesa i ulogu parlamenta u konstruktivnoj debati. Sad, zamislite da vama Jandroković očita bukvicu. Nisam vam postavila pitanja, jer na njih ionako ne odgovarate – rekla je u Saboru opozicijska Dalija Orešković premijeru Andreju Plenkoviću.

Primjedba je potpuno benigna, a realnost HDZ-ovog silovanja demokracije bitno ublažena i reducirana na vremenske gabarite zastupničkog obraćanja u Saboru.

Da je Orešković htjela i mogla proširiti izlaganje, možda bi se u njemu našlo i to da zakoni koji se donose po redovnoj proceduri ne prolaze obavezni postupak propisan Zakonom o procjeni učinaka propisa, koji služi održavanju kontinuiteta i stabilnosti zakonodavnog okvira, evaluaciji učinaka važećih zakona i obrazloženju predloženih promjena, kao i nadzoru učinaka novog akta.

Taj nadzor ne služi samo tome da vidimo jesu li zakonske promjene imale smisla, nego i važnom demokratskom običaju da se za krive politike snosi odgovornost. Takvo što u Hrvatskoj ne postoji, pa se zakoni mijenjaju svake godine, a ministri odlaze samo ako je u više medija i u dužem razdoblju potvrđeno da krali na veliko.

Čak je i oportunistički nastrojen Ustavni sud nekoliko puta rješavao pitanja o zakonima koji se donose po hitnom postupku, pa u rješenju iz 2013. godine upozorio da je u “novijoj parlamentarnoj praksi postupak donošenja zakona po hitnom postupku postao gotovo pravilo koje zabrinjava”.

– Ustavni sud upozorava da je institut »donošenja zakona po hitnom postupku« uređen Poslovnikom Hrvatskog sabora koji kaže da se zakon može donijeti po hitnom postupku samo kada to zahtijevaju interesi obrane i drugi osobito opravdani državni razlozi, odnosno kada je to nužno radi sprječavanja ili otklanjanja većih poremećaja u gospodarstvu…Prema zapisniku treće sjednice Hrvatskog sabora (Zagreb, siječanj – veljača – ožujak 2012.), Hrvatski sabor donio je na toj sjednici ukupno 38 zakona među kojima 33 po hitnom postupku (86,8 posto) – stoji u tadašnjem Rješenju USUD-a.

Sutkinje i suci bilježe da u zapisniku četvrte sjednice Hrvatskog sabora (Zagreb, travanj – svibanj – lipanj – srpanj 2012. godine) od ukupno 62 zakona, čak 52 doneseno po hitnom postupku (83,9 posto), dok je na petoj sjednici (Zagreb, rujan – listopad 2012. godine) od ukupno 35 zakona 20 prošlo hitnu proceduru (57,1 posto).

Plenković je, međutim, koju minutu svog odgovora zastupnici posvetio nebuloznim opaskama o neprimjerenosti studijskih putovanja u određenoj dobi, da bi je zatim sočno poslao u tri njemačke materine.

– Vama, ako se toliko sviđa u Njemačkoj, sretan put! Gute Reise! Bis bald! Auf Wiedersehen – ispalio je i skandalizirao analitičare koji misle da je ovime iskočio iz korektne šablone briselskog ćate.

Ne računamo li službenu politiku izgona etnički i intelektualno krivovjernih u Tuđmanovo vrijeme, kao i to da se ona automatski prelila na medije, ulice, braniteljske i ostale udruge, tamo pažljivo održavala, da bi opstala i metastazirala sve do hrvatskog zdravstva – sjetimo se nedavne poruke rebarskog onkologa Pleštine Lini Budak – dva se nedavna politička događaja izdvajaju kao vrlo slična premijerovom obraćanju Daliji Orešković.

Prvi je iz 2016. godine kada je tadašnji HDZ-ov “čovjek za posebne operacije” Milijan Brkić protjerivao Milorada Pupovca jer je govorio o ugoženosti srpske manjine u zemlji, a drugim se proslavila tadašnja predsjednica države Kolinda Grabar Kitarović, koja je za austrijski dnevni list Kleine Zeitung ispalila da “u odnosu na prošlu državu ljudi imaju slobodan izbor pa mogu otići ako smatraju da im ovdje nije dovoljno dobro”.

Drugim riječima, u zastrašujućem obraćanju zastupnici, nema društvene ni stranačke devijacije, ni premijerovog psihičkog sloma.

Sve je pod kontrolom; Plenković pokazuje znakove uznapredovalog mentalnog ustrojstva.

(Novosti/Nataša Škaričić)

Facebook
E-mail