*Mirko Mećava ispraćen je 16. rujna 2024. na zagrebačkom Krematoriju uz prigodno slovo bivšeg predsjednika SABA RH Ivana Fumića
Draga obitelji našeg druga Mirka Mećave, dragi prijatelji,
Opraštamo se od našeg iskrenog prijatelja, suradnika i druga, dragog nam Mirke Mećave. Teško je prihvatiti činjenicu da Mirka više nema, da nema više razgovora i druženja s prijateljem i suradnikom otvorenog uma i srca. Ali ostaju sjećanja.
Dozvolite mi samo nekoliko biografskih podataka o našem Mirku.
Rođen je u listopadu 1929 godine u selu Slabinja, današnjoj općini Hrvatska Dubica. Djetinjstvo je proveo s obitelji do 1942. godine u rodnom selu, a potom od 1942. godine do oslobođenja 1945. s majkom u izbjeglištvu u Potkozarju u vrijeme neprijateljske ofenzive na Kozari tijekom ljeta 1942 godine, zatim nekoliko dana u logoru Jasenovac. Kada su mu majku ubili ustaše u prosincu 1943. godine, bio je izbjeglica na partizanskom teritoriju Banije, te potom u Potkozarju.
Nakon 1945. godine završio je učiteljsku školu u Križevcima, višu pedagošku školu u Sarajevu i Visoku školu političkih nauka u Beogradu, te većinu studija na trećem stupnju fakulteta ekonomskih znanosti u Zagrebu.
U svom radnom vijeku Mirko je obavljao niz dužnosti u sustavu odgoja o obrazovanja,među ostalima bio je i direktor osmogodišnje škole u Hrvatskoj Dubici. Bio je vrlo angažiran u tadašnjem društvenom i političkom životu. Od 1973. do 1982. bio je predsjednik Republičkog odbora sindikata za društvene djelatnosti, zatim predsjednik Saveza sindikata Hrvatske i član Vijeća i Predsjedništva vijeća Saveza sindikata Jugoslavije, te potpredsjednik Republičke konferencije SSRN Hrvatske i član Savjeta Sabora SRH za društveno političko uređenje. Od 1982. do 1990. godine bio je Društveni pravobranitelj samoupravljanja SR Hrvatske. I nakon mirovine 1990. angažirao se u političkom životu, posebno u Savezu antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske u kojem je obnašao i dužnost potpredsjednika.
Valja istaknuti da je bio posebno angažiran kao omladinac na omladinskim radnim akcijama.
U Jugoslaviji je za svoj pregalački rad odlikovan nizom visokih državnih odlikovanja, a 2011. godine i visokim priznanjem SABA RH za izvanredne zasluge u njegovanju, razvijanju i jačanju tradicija i tekovina antifašističke borbe naroda Hrvatske.
Mirko je objavio i niz angažiranih tekstova, među ostalima i knjigu „Društveni pravobranilac samoupravljanja“, te brošure: „Delegatski sistem“ i „Zaštita samoupravljanja i sindikat“ .
Dragi Mirko, tvoj život je bio prepun teških trenutaka, ali nadasve ispunjen izuzetnim rezultatima tvoga radnog i profesionalnog angažmana.
Dragi Mirko, tužni smo što odlaziš, ali smo sretni i ponosni što smo te imali. Jer dobri ljudi, poput tebe, i dalje žive, ostaju zauvijek s nama.
Hvala ti za svaki trenutak druženja s tobom. Zauvijek ćeš biti u našim mislima i u našim srcima. Ponosni smo što smo te poznavali, družili se i radili s tobom.
Počivao u miru dragi Naš Mirko.
U Zagrebu, 16. rujna 2024.
