Predsjednik RH Zoran Milanović obrukavši se štiteći prijestupnika na Vruji, te suočen sa rapidnim gubitkom glasova u Hrvatskoj, nastoji taj gubitak kompenzirati u „Herceg-Bosni“.
Oživljavajući Tuđmanovu politiku iz 90-tih te ulazeći u BIH kao u jednu od hrvatskih županija, šalje se nedobrosusjedska poruka.
Ignoriranje institucija susjedne države od strane Zorana Milanovića uvreda je svih građana te zemlje i akt njenog nepriznavanja. To je loše i za Hrvate BIH jer kada „veliki brat“ pokaže prst Zoran Milanović će ih izigrati i trgovati s njima, kao što su to radili Franjo Tuđman i Gojko Šušak.
To je bruka i sramota.
Ne može se doći u Bosnu i Hercegovinu i ne biti u Srebrenici na 11.jula kada se u toj zemlji komemorira najveća tragedija u njenoj prošlosti, kada se tu pored nas u BIH u našem prvom susjedstvu, još i danas 26 godina poslije počinjenog stravičnog zločina genocida nad bošnjačkim muškarcima i dječacima, prethodno uz krike i vapaje nasilno odvojenih od njihovih majki, žena i sestara, tu u Potočarima pokraj Srebrenice pokapaju nevine žrtve.
U ovih 26 godina proteklih od genocida u Srebrenici nikada neki predsjednik bilo koje države, pa makar ona bila i „slučajna“, ili najzabitija i najmanja, ili ona najsiromašnija, nije sebi i svojoj zemlji dozvolio takvu bruku i sramotu kao što je to učinio predsjednik RH Zoran Milanović. I nikada se više neće dogoditi, ne u idućih 26 godina nego niti u idućih 226 godina, da predsjednik neke države dođe na 11.jula u BIH a da ne posjeti Srebrenicu. Jer toga dana 1995. godine Srebrenica se dogodila svima nama, čitavom ljudskom rodu, dogodila se Europi i svijetu. I zato ako se držiš čovjekom, toga dana 11.jula osjećaš sram i poniženje zbog svega što se time dogodilo čovječanstvu tu pokraj nas u našoj blizini. A ako si k tome još i predsjednik države najbližeg BIH susjeda, toga dana u Bosnu ne ideš ako ne ideš i u Srebrenicu. Zbog pijeteta prema žrtvi genocida predsjedniče, zbog poštovanja tuge koja u te dane vlada, zbog majki koje pokapaju svoju braću, sinove i muževe, zbog majčinskih suza i otvorenih rana za prekinutim životima nevinih dječaka.
Zbog svih tih rana biraš drugi datum i dan svojih putovanja. Jer te su rane i danas bolne, predsjedniče. Kosti tih muževa i dječaka su razbacane po cijeloj Bosni, možda i Srbiji. Njihove su ruke slomljene a noge nisu ni pronađene. Te su rane otvorene i krvave „ta slana kerv, slepa i rdeča“. I zato nemoj na otvorene rane sol bacati.
„Karv, ta čarna, čerlena,
Vonjhava gosta karv,
Zakaj curi ta gluha, masna, slepa, strahotno mlačna karv?
Kmična, gliboka, čemerna, kam,
Zakaj kaple kri ? Miroslav Krleža „Na mukah“
Biraj predsjedniče, koji hoćeš od ona 364 dana u godini, ali 11.jula ne diraj. Toga dana se čitav civilizirani svijet sa sjetom sjeća i obilježava sa pijetetom srebreničke žrtve genocida, a Europski Parlament ga je proglasio „Danom sjećanja na zločin u Srebrenici“.
Gledam prijenos iz Srebrenice i plač majki nad sudbinom sina, mladića iz Vlasenice koji je strijeljan u 22. godini u Krvavici, sahranjen u primarnoj grobnici Glogova. Od 207 kostiju ljudskog skeleta kod mladića iz Vlasenice pronađeno je njih 7, a tih 7 kostiju sina iz Vlasenice je pronađeno u 5 različitih grobnica, udaljene jedna od druge 30 kilometara. Srebrenica je pogodila u srce sve nas. To je velika tragedija i najveći zločin poslije 2. svjetskog rata u Europi. Zato predsjedniče Milanoviću, u Bosnu i Hercegovinu se 11. jula ne odlazi ako nisi nakan ići u Srebrenicu i suosjećati s majkama, sestrama i kćerima u velikoj tuzi, bolu i patnji.
I zapamti predsjedniče, kada ideš susjedu u posjetu, tvoj susjed u svojoj kući ima ima i primaću sobu, tinel. I on će te tu i primiti ako mu se pristojno najaviš. A ta primaća soba našeg susjeda se zove Sarajevo.
Tu u Sarajevu ćeš moći ohanuti, predsjedniče.
Prošla su vremena 90 tih kada su nepozvani gosti upadali sa obje strane u Bosnu i Hercegovinu.
U Sarajevo, predsjedniče!
VEDRAN SRŠEN
Ploče,12.7.2021.
