Savez antifašističkih boraca
i antifašista Republike Hrvatske

Trebamo graditi tolerantniju Hrvatsku

Došlo je vrijeme da kao društvo trezvenije sagledamo zbivanja iz Drugog svjetskog rata i bolje vrednujemo otpor hrvatskog antifašizma prema nacizmu. Samo ćemo tako zatvoriti još žive podjele u hrvatskom društvu i graditi nikad potrebnije jedinstvo, rekao je premijer Andrej Plenković u Brezovici.

z prisustvo najvišeg državnog vrha u šumi Brezovici, kraj Siska, svečano je obilježena 80. obljetnica formiranja Prvog partizanskog odreda i Dana antifašističke borbe. Premijer Andrej Plenković, koji je prvi put otkad je predsjednik Vlade došao u Brezovicu, kazao je da je praznik uspostavljen 1991. na inicijativu Franje Tuđmana te da je od ove godine Vlada nositelj njegove organizacije te da će tako biti i u budućnosti.

– Na početku ljeta 1941. Hitlerova Njemačka ovladala je većinom Europe i započela zločinačku politiku Holokausta u kojem je pobijeno 6 milijuna Židova. U Hrvatskoj je uspostavljen kvislinški režim NDH pod vodstvom Ante Pavelića. U stvarnosti je Hrvatska bila podijeljena na njemačku i talijansku okupacijsku zonu, a veliki dijelovi Dalmacije i Gorskog kotara su bili pod Italijom. Doneseni su rasni zakoni protiv Židova, Roma i Srba. U takvim okolnostima je skupina od 70-ak osoba, uglavnom Hrvata, osnovala Prvi sisački partizanski odred i krenula u oružani otpor. Među njima je bio i Janko Bobetko koji će 90- ih postati general Hrvatske vojske. Do kraja 1941., partizanski pokret u Hrvatskoj, kojem su se priključili i brojni hrvatski Srbi, dosegao je 7000 pripadnika. Partizani su postupno oslobodili dijelove Hrvatske što je dovelo do ZAVNOH-a koji je kasnije omogućio da 1990. bude potvrđena suverenost Hrvatske koja je obranjena u Domovinskom ratu. ZAVNOH je omogućio raskidanje ugovora s Italijom i povratak Istre i Dalmacije u Hrvatsku – istaknuo je Plenković, istaknuvši da su u partizanskom pokretu bile zastupljene sve manjine, pa čak i folksdojčeri te da je od 26 partizanskih divizija, čak njih 11 bila na teritoriju Hrvatske.

Stvaranje demokratske Hrvatske u obruču ratne Europe je jedinstven i nedovoljno priznat događaj. Hrvatska je imala najmasovniji partizanski pokret u Europi zbog čeka joj je osigurano istaknuto mjesto među pobjednicima Drugog svjetskog rata, poručio je.

– Prošle godine obilježili smo 25. obljetnicu pobjede u Oluji. Tada sam, uz veliki ponos, rekao da žalimo i za žrtvama zločina počinjenih i s hrvatske strane kojih je nažalost bilo, jer legitimno pravo na obranu ne može i ne smije biti pravo na nedjelo. Svaki takav čin je bolan za obitelji žrtava. Isto tako, neovisno o spomenutim zaslugama partizana, vrijeme je da i ta burna vremena sagledamo u svoj njihovoj složenosti. To se osobito odnosi na ona bolna povijesna zbivanja kojima se sigurno nijedan istinski antifašist ne ponosi. Prije svega mislim na poslijeratne zločine na Bleiburgu što je produbilo pogubne podjele u poratnoj Hrvatskoj. Tu mislim i na uspostavu totalitarnog jugoslavenskog režima kojima su iznevjereni ideali brojnih hrvatskih antifašista kao i na poslijeratne čiste političkih neistomišljenika, poput progona kardinala Alojzija Stepinca, koji je bio jedan od najhrabrijih pastira Katoličke crkve i koji se u propovijedima javno usprotivio progonima Srba i Židova te mnoge od njih spasio od smrti – rekao je Plenković, što je dio okupljenih popratio zvižducima.

Istaknuo je i da je došlo vrijeme da kao društvo trezvenije sagledamo tadašnja zbivanja i bolje vrednujemo otpor hrvatskog antifašizma prema nacizmu. Samo ćemo tako zatvoriti još žive podjele u hrvatskom društvu i graditi nikad potrebnije jedinstvo, rekao je premijer, pozivajući na gradnju tolerantne i uključive Hrvatske.

Predsjednik Zoran Milanović dočekan je pljeskom i ovacijama okupljenih.

– Istina je voda duboka i nikoga ne bi trebala uvrijediti, ali može zaboljeti. Međutim, u ovoj našoj istini nema ničega bolnog, ona je u stvari lijepa. Teška, krvava, ali lijepa – rekao je Milanović i upozorio da se prvi partizanski pokret nije 0kupio u Brezovici, nego desetak kilometara udaljenoj Žabinskoj šumi.

Kazao je kako su sisački komunisti koji su pokrenuli ustanak bili borci za revoluciju i bolji poredak, ali i sovjetsku Hrvatsku, a ne demokraciju.

– Ne činimo im uslugu ako stalno govorimo da su svi oni bili Hrvati i da je to bila hrvatska borba. Da, oni su svi osim Nade Dimić bili Hrvati, ali su bili prije svega komunisti koji su se borili za sovjetsku Hrvatsku. Drugo, Janko Bobetko nije bio ovdje. Bila su njegova braća Mijo i Dragan, što ne znači da ne bi bio ovdje da je mogao biti. Bili su neki drugi ljudi – Mika Špiljak, Marijan Cvetković, slavni komandant Vlado Janjć Capo, sve Hrvati ako nekome to nešto znači. Meni znači, ali stalno ih dijeliti i isticati tko je bio Hrvat, a tko Židov, nema smisla, jer oni sami tako nisu razmišljali. Danas ne možemo razumjeti porive tih heroja od kalibra. Sve je to naša povijest koja nikoga ne vrijeđa – rekao je Milanović.

Naglasio je da to nije bio prvi takav pokret u Europi, ali ovdje je došlo do simbioze i zajedničke borbe.

– Nakon što su ih opkolile ustaške snage, otišli su na Baniju da bi s našom srpskom braćom i sestrama podigli oružani ustanak u očuvanju ljudskosti što nije bilo lako – kazao je Milanović i zaradio pljesak okupljenih.

Rekao je da su hrvatski komesari dolazili među narod koji je bio “devastiran, pobijen, kao da je netko krenuo u lov bez ikakve lovačke dozvole, na ljude, na muškarce, žene djecu, tu po selima i varošima Banije i Korduna”.

– Nije glinska crkva bila prva. Pokolj u Prekopi, gdje je stradalo 350 ljudi, dogodio se dva mjeseca ranije. Već početkom lipnja broj ubijenih civila bio je zastrašujuć. S jedne strane komunistička agitacija, spremnost, organizacijske sposobnosti, i s druge strane, jer hrvatski narod kao takav u tom trenutku nije bio zreo za ustanak, jer je živio u iluziji da je dobio nekakvu svoju državu koja ga je prodala za sitnu banku, i srpski narod Hrvatske, naša braća po oružju u tom ratu – nažalost, ne više u ovom zadnjem ratu, ali u tom ratu naša braća po oružju – zajedno su s hrvatskim komesarima dizali taj narodni ustanak – rekao je Milanović, podsjećajući na početak ustanka i u Dalmaciji.

Istaknuo je kako je iz današnje perspektive neshvatljivo da je mali Sisak u to vrijeme imao 77 komunista, pripadnika tajne, prema vlastima terorističke organizacije, ljudi spremnih na sve. Prva dva mjeseca oni su koegzistirali s ustaškom vlašću jednom metodom toplo-hladnog odnosa u kojemu ih ustaše nisu dirali, i to je istina, zbog pakta Hitlera sa Staljinom, rekao je predsjednik Milanović.

– Onog dana kada je Hitler napao Sovjetski Savez, to je važno reći, komunistička glava više nije vrijedila ni prebijene pare. I to je isto jedan od razloga za bijeg komunista u Žabinsku šumu – dodao je.

– Hrvatska nije bila na strani pobjednika. Hrvatska je bila na strani istine i dobra. Većina hrvatskog naroda, većina ljudi u Hrvatskoj, i Srba u tom ratu. Velika većina. Jer isticati cijelo vrijeme da smo bili winneri, pobjednici, a ne loseri, je lutrijski pogled na život i sudbinu. To znači da smo mogli izgubiti, da je, recimo, Osovina dobila rat. Bi li to naš otpor činilo manje vrijednim? Je li otpor republikanaca u Španjolskom građanskom ratu, u kojem su se kalili neki od ovih koji su bili u Sisačkoj šumi, manje vrijedan jer su izgubili rat. Nisu, to su hrabri ljudi. Hrvatska je bila na strani rizika, pogibelji i hrabrosti. Još nešto o Hrvatima u Drugom svjetskom ratu. Ići u partizane 1941. godine bio je čin nevjerojatne hrabrosti, avanturizma, nečega što je teško opisati riječima. Hrvati nisu bili proganjani na način kao što su to bili Židovi i Srbi. Dana 24. lipnja 1941. osnovan je logor, odnosno stratište, Jadovno. Tamo je ubijeno 10.000, neka je 5.000, uglavnom civila Srba i Židova, da bi se nakon dva mjeseca logor zatvorio. S ustankom se i previše čekalo u to vrijeme. Koji mozgovi su to osmišljali? U takvoj situaciji, s relativnim komforom, ustati s oružjem nije bilo lako. Nisu Istra i Primorje oslobođeni deklaracijom ZAVNOH-a, nego hrvatskim oružjem dalmatinskih partizana koji su ušli u Rijeku i Istru. Mnogi od naših didova, stričeva, ujaka, ljudi koji su imali sve za izgubiti, borci za slobodu, koji su se borili da ih se ne terorizira poput profesora Ćire Gamulina kojeg su fašisti zatukli jer je govorio da je okupacija privremena. Danas ti ljudi nemaju ulicu. Istina ne mora boljeti i nikoga vrijeđati. Hrvatska može biti bolja. Brezovica nikada nije bila ružno pače. Danas sjaji, ali ima ljudi koji na ovaj dan gledaju s neodobravanjem, ali i to je odlika svake političke nacije – zaključio je Milanović.

Predsjednik Saveza antifašističkih boraca i antifašista Franjo Habulin pohvalio je činjenicu da se od ove godine manifestacija u Brezovici održava u organizaciji Vlade, ali i kritizirao da je trebalo proteći 30 godina da bi tako nešto bilo moguće.

– Povijest se nemilice revidira i prekraja. Odgajali smo mlade u neznanju i usađivali im krive vrijednosti. Kao jedan od sudionika Domovinskog rata imam puno pravo reći da je Hrvatska u svojim granicama stvorena kao federalna jedinica Jugoslavije na zasjedanju ZAVNOH-a u Topuskom. Predugo smo zaboravljali antifašističke temelje Hrvatske, osim prigodničarski na obljetnicama. Dozvolili smo da temelji Hrvatske dođu u pitanje. Gotovo bez otpora prihvatili smo činjenicu da zločini, nedvojbeno počinjeni na samom kraju Drugog svjetskog rata, bace ljagu na cijelu epopeju Narodnooslobodilačke borbe i njene sudionike na čelu s vrhovnim komandantom Josipom Brozom Titom. Ispod glasa smo govorili kad su mijenjana imena ulica i razarani spomenici antifašističkim borcima i kada su neke jedinice Hrvatske vojske dobivale imena po notornim ustaškim zločincima. Najprije nismo vjerovali svojim ušima, a onda smo se navikli da dio mladih upotrebljava ustaški pozdrav. Svega toga ne bi bilo da vlasti nisu šutjele – kazao je Habulin, naglasivši da da slobode i demokracije ne bi bilo bez pobjede nad fašizmom te da Hrvatska ne smije biti zagledana u najmračniji dio svoje povijesti i tamo tražiti put u budućnost. Bez suočavanja s prošlošću onakvom kakva je bila, kao i s osudom zločinaca koji su to nedvojbeno bili, te s koketiranjem s ustašstvom za ovu zemlju nema budućnosti, zaključio je predsjednik SABA-e.

Tomislav Tomašević prvi put je kao gradonačelnik Zagreba bio na na obilježavanju Dana antifašističke borbe u Brezovici kraj Siska. Tom prilikom dao je izjavu za medije, a među ostalim govorio je i o zakonskoj zabrani korištenja pozdrava Za dom spremni. “Mi smo već i ranije najavili da podržavamo tu zabranu i izmjenu Kaznenog zakona. Država se treba jasno odrediti oko tog pitanja i ne smije biti različitih interpretacija kod različitih sudova i da bude jasno kao dan što je dozvoljeno, a što nije”, kazao je Tomašević, prenosi N1.

Radimir Čačić, predsjednik Reformista, također je najavio da će podržati prijedlog izmjene Kaznenog zakona da se zabrani pozdrav Za dom spremni.

Dan antifašističke borbe obilježava se 22. lipnja kao državni blagdan u znak sjećanja na osnivanje Prvog sisačkog partizanskog odreda 1941. godine, koji je ujedno bio i prva antifašistička postrojba u ovom dijelu Europe. Zapovjednici odreda bili su Vlado Janić-Capo i Marijan Cvetković, a među 77 boraca bili su Mika Špiljak, Nada Dimić i drugi. Odred je osnovan nakon napada Njemačke na SSSR. U organiziranoj Narodnooslobodilačkoj borbi u Hrvatskoj aktivno je sudjelovalo više od 500.000 hrvatskih građana.

(G. Borković / Novosti)

Share on facebook
Facebook
Share on email
E-mail

Kategorije

Najave

KOMEMORACIJA U GLINI

Dana 29. srpnja 2021. godine s početkom u 18:00 sati Srpsko narodno vijeće i Antifašistička liga Republike Hrvatske  organiziraju komemoraciju žrtvama jednog od najvećih zloćina

Pročitaj više »