Savez antifašističkih boraca
i antifašista Republike Hrvatske

Terenska nastava osnovnih škola otoka Krka – „Putujem i učim“

(Foto: Darko Fanuko)

U srijedu 10. svibnja 2023. godine predstavnici učenika osmih razreda krčkih osnovnih škola sudjelovali su na terenskoj nastavi pod nazivom Putujem i učim. Ova terenska nastava produkt je dugogodišnje suradnje otočnih osnovnih škola i Udruge antifašističkih boraca i antifašista otoka Krka, na čelu s gospodinom Darkom Fanukom. Odredište naše tematske nastave bila su mjesta sjećanja otoka Raba, Spomen-groblje Kampor i otočić Sv. Grgur.

Na terenskoj nastavi sudjelovalo je 43 učenika i petero učitelja povijesti triju osnovnih škola otoka Krka: OŠ „Fran Krsto Frankopan“ Krk, OŠ Malinska – Dubašnica i OŠ Omišalj.

Rano je jutro, kišica nas lagano mazi, na brodu ničim ometani napuštamo krčke vode i naš zlatni otok. Slijedi skoro dva sata lagane vožnje do otoka Raba, ali za to ne marimo, čeka nas obećavajući dan. Pri tom guštamo u finim sendvičima, veseloj ćakuli i zabavnim igrama.

Oko 9:45 stižemo u Kampor na otoku Rabu.  U sigurne ruke primila nas je vodičkinja Natali. Otok Rab, koji su Rimljani prozvali Felix Arba (sretni otok) se prostire na nešto više od 90 kilometara kvadratnih, a poznat je po velikoj površini prekrivenoj borovom šumom. Otok obiluje bogatstvu flore i faune, kako na kopnu, tako i na moru, prekrasnim plažama i fantastičnim uvalama, brojim zanimljivostima i intrigantnim legendama. Tako saznajemo da na otoku danas nema otrovnih životinja. Otok ima osam naseljenih mjesta, a smanjenjem poljoprivredne djelatnosti i blizinom mora, danas su to sve turistička mjesta.

Dok upijamo dragocjeno zrnje, koračamo poluotokom Kalifront i starim ribarskim naseljem Kamporom. Nakon kratke šetnje stižemo na naše prvo spomen odredište, Spomen – groblje Kampor, nekadašnji talijanski logor. Podno centralnog obeliska delegacija učenika položila je vijenac i zapalila svijeću u spomen svim preminulima. Ovo je bio fašistički koncentracijski logor za vrijeme Drugog svjetskog rata. U ljeto 1942. godine, ubrzo nakon aneksije Raba fašističkoj Italiji, Talijani na kamporskom polju podigli su koncentracijski logor. Taj je logor bio namijenjen dovođenju interniraca s područja Gorskoga Kotara i Slovenije kako bi se ostvarila fašistička ideja etničkog čišćenja sjevernog dijela Kvarnerske i Ljubljanske provincije. Sve do oslobođenja logora u rujnu 1943. kroz njega je prošlo oko 15 tisuća interniraca, Slovenaca, Hrvata i Židova. S obzirom da su Talijani vodili netočnu i nepotpunu logorsku administraciju, precizan broj umrlih i dalje je teško odrediti. Do danas je poznato 1490 imena žrtava. Iako svrha logora nije bila sustavno ubijanje, zatvorenici su ipak morali živjeti u vrlo teškim i surovim uvjetima, koji su uzrokovali do tisuću smrtnih slučajeva , uključujući i smrt djece, Život u logoru uključivao je nestašice hrane i strašne higijenske uvjete, koja su umirala uglavnom od posljedica gladi i bolesti.  Uprava je tvrdila da su uvjeti za život podnošljivi, a za smrt su krivili fizički i psihološki status zatvorenika ili njihovu poodmaklu dob.

(Foto: Darko Fanuko)

Spomen-groblje Kampor je zahvaljujući projektu slovenskog arhitekta Edvarda Ravnikara, 1953. godine pretvoreno u kultno mjesto sjećanja. a potom smo razgledali Mauzolej s velikim mozaikom slikara Marija Pregelja. Mauzolej se nalazi podno velikog kamenog luka koji simbolizira logorski šator u kojem su se odvijale tragedije tisuća zatočenika logora, dok mozaik, uz prizore zlokobne prošlosti, prikazuje i nadu u svjetlu budućnost. I mi, s nadom u budućnost, opraštamo se od ovog spomen mjesta i dolazimo busom prema gradu Rabu.

(Foto: Darko Fanuko)

U Rabu u parku Boškopini nalazi se memorijalni kompleks. Rabljani su u spomen ne svoje pale sumještane podigla dva spomen obilježja, skulpturu palim borcima NOB-a i spomenik poginulim braniteljima Domovinskog rata. Ovdje smo položili cvijeće i svijeću u spomen svim preminulima.

(Foto: Darko Fanuko)

Čudesan Rab sa svoja četiri zvonika (četiri godišnja doba) nalikuje na jedrenjak s 4 jarbola. Tako smo i mi na trenutak uplovili u prošlost. Upoznali smo povijesno-umjetničko putovanje otoka i grada Raba od ilirskog do mletačkog vremena, od romanike do baroka. Šetnjom kroz tri glavne ulice, Gornju, Srednju i Donju ulicu, pozdravljali su nas zvonici, crkve, samostani. Predahnuli smo u zelenom okruženju parka Komrčar.

(Foto: Darko Fanuko)

Vodičkinja nas je još jednom pozvala da posjetimo jedan od festivala otoka, poput Rabske fjere, orijentiranih na hranu i kulturu, stare zanate, praćeni nastupima lokalnih folklornih skupina,

Ovaj pitoreskni primorski gradić, spoj romantične arhitekture i raskošnih parkova, na kraju ćemo začiniti slatkim zalogajem. Posjećujemo Kuću rapske torte, muzej – suvenirnica posvećena čuvenoj rapskoj torti. Tamo možete vidjeti proces izrade, naučiti povijest kolača i naravno, isprobati ga.

(Foto: Darko Fanuko)

Naša posljednja stanica tematske nastave bio je otočić Sv. Grgur, smješten između Raba i Krka. Ondje su nas dočekale zapuštene ruševine nekadašnjeg kazneno – popravnog doma za žene, njih 860. Ova lokacija savršeno je odgovarala zbog izoliranosti i nemogućnost bijega s otoka. Gospodin Darko Fanuko ovdje je učenicima ispričao ponešto o  vremenu rezolucije Informbiroa i sukobu između Tita i Staljina 1948. godine. Na otok su zatvarani bez sudske presude, a duljina boravka ovisila je o uspješnosti preodgoja. Tretman ovih zatvorenica bio je ne samo fizički brutalan, već i moralno degradirajući, jer su bili prisiljeni tući jedni druge. Danas je ova mediteranska oaza postala stanište jelena lopatara. Ovo je mjesto gdje su se spojili raj i pakao. I dok stojimo na ovom kamenom kršu, okruženi mirisima i zvukovima šume, a kiša nas prati i dalje pada; rađa se misao kojom ćemo se svi složiti: Koliko će kiše biti potrebno da se opere ova sramota?

(Foto: Darko Fanuko)

Terenska nastava najvrjedniji je dio nastave i obrazovanja. Učenici spoznaju i uče u neposrednoj životnoj stvarnosti, kritički promišljaju i osuđuju sve oblike nasilja i progona.  Vjerujem, s ove su terenske nastave odlazimo obogaćeni razumijevanjem važnosti mira i empatije te senzibiliteta prema žrtvama. Prošlost je iza nas i nju ne možemo promijeniti, ali učenjem i istraživanjem povijesti, možemo i moramo utjecati na budućnost.

Iva Dujmović, prof.

Facebook
E-mail