IVAN PLETIKOS, BIVŠI POLITIČAR I ODVJETNIK, NAPADA NAŠEG  NOVINARA I UZDIŽE DR. CILIGU “BARDA HRVATSKE EMIGRACIJE”

Potkraj prošlog tjedna na moj Facebook javio se manji broj čitatelja u svezi mog opširnog kritičkog napisa “Zašto neki povjesničari, novinari i skribomani objavljuju povijesne falsifikate o dr. Anti Ciligi i pokušavaju ga rehabilitirati?”, objavljenog  na ovom portalu 3. lipnja ove godine. Riječ je o meni dobro poznatom i nekadašnjem mladom političaru, odvjetniku i direktoru Mirovinskog osiguranju – podružnica Pula Ivanu Pletikosu iz Pule i Mariju Marijanu Bašiću koji su prijatelji, ali ovaj drugi suviše filozofira i ne zna o čemu piše. Bašić je, po onome što piše, očito u oblacima. Međutim, iznenadilo me da se gospodin Pletikos više puta javljao svojim kraćim natuknicama – sve najbolje o Ciligi, a mene pomno kritizira, vrijeđa i kleveće. Mislio sam da smo, nakon većeg spora 1986. godine, zakopali sjekire i pustili svađe i polemike po strani. Jer kad smo se ponekad u gradu Puli sreli, rukovali smo se i popričali. No, čini se, da trideset i šest godina, koliko je prošlo kako sam kritizirao (nisam jedini novinar) pisanje lista mladih Istarski borac (bio je član redakcijskog kolegija) koji je izlazio u Puli, smatrao sam da je među nama zauvijek riješen stari problem. No, rabijatni Pletikos se zakačio s Giuliom Klibom, odgovorivši mu na postavljeno pitanje: “Da Giulio osuđeni smo! Na sramotu tadašnje totalitarne države, na sramotu Partije (općinskog Komiteta i Savez socijalističke omladine), na sramotu nalogodavca i na sramotu Armanda Černjula koji je u tom cijelom slučaju odigrao svoju nečasnu sporednu ulogu. Na sramotu svih onih koji su se toga još danas srame! A sram bi im pomogao, bio bi im ljekovit…”.

Zašto je ostao živjeti u “totalitarnoj državi”?

Prvo, Pletikos je nepismen jer “općinski” se ne piše malim slovom i ne zna naziv te političke stranke. Kako pogrešno objavljuje napisat ću mu točan naziv; Općinski komitet SKJ-SKH Pula. Drugo, on piše “na sramotu tadašnje totalitarne države”, a on je bo sin oficira JNA i kirurga koji je bio veoma dobro plaćen – hranio i oblačio sina i obitelj te živio kao bubreg u loju! Nisam znao da je I.P. pljuvao u pijat iz kojega je jeo hranu u  “totalitarnoj državi…”! Zašto gospodin Pletikos, bivši drug, nije otišao raditi u Italiju, Njemačku, Austriju, Švicarsku ili neku dugu državu? Tamo treba zasukati rukave i zato je nastavio živjeti u “totalitarnoj” Jugoslaviji, koju, nota bene, nije spominjao, ali je na nju mislio.

Kritiku sam objavio u zagrebačkom Večernjem listu, ali Pletikos i još petorica članova redakcijskog kolegija Istarskog borca koji je bio dobro poznat mladima Istre, okomili su na mene i objavili velik broj uvreda i kleveta. Tako npr. za mene su napisali da imam “ždanovsku narav” (Andrej Akeksandrovič Ždanov, zastupnik Vrhovnog sovjeta SSSR-a dao ubiti tisuće književnika, filozofa, slikare, glazbenika, slikara… – op. A.Č), zatim da sam “Press agent u službi sile”, “Filistar”, “Ekcesni novinar”, “Fotogenični lažopisac”, “tračersko piskaralo” i dr.

Kako mlađahni suradnici i urednici nisu htjeli obaviti moj odgovor na njihove izrečene uvrede i klevetu, pa sam ih tužio pulskom Općinskom sudu, koji ih je osudio na uvjetnu zatvorsku kaznu. Neki od njih nisu živi, a ostali ne kontaktiraju sa mnom, ali dvojica su prije dvije godine nastavili s istim uvredama i klevetama, iako ih uopće nisam ni jednom riječju spomenuo u mediju ili na javnom mjestu. Među njima nije bio spomenuti Pletikos, koji je, pročitavši članak o Ciligi, počeo mi slati poruke s kritizerstvom, podsjetivši me na davnu 1979. godinu.

Kulturno sam mu odgovorio da nisam od njega očekivao da će krenuti u napad poslije više od tri desetljeća i da sam u međuvremenu sreo njegova oca, oficira JNA i kirurga u bivšoj Vojnoj bolnici u Puli, koji je k tomu bio vrlo cijenjeni sportski djelatnik u NK Istra 1961 u Puli.

Urednik Spremnosti, glasila Ustaškog pokreta u Zagrebu

Ali Ivan Pletikosa nastavio je svoje pisanije o dr. Ciligi glede mog kritičkog napisa. Moram reći da je dotični – ne znam je li još radi ili je u mirovini – lažljivac i povijesni falsifikator! On, koji se u novinama hvalio da je jedan od osnivača regionalne političke stranke IDS u Puli (bilo je onih koji su govorili i pisali da on nije jedan od osnivača) piše da se Ciliga zaposlio u kulturnom društvu Spremnost, ostao sam zapanjen jer je to povijesna krivotvorina! Pitao sam se što se događa s čovjekom koji je završio Pravni fakultet, a piše floskule…?! Pletikos nema pojma da je Ciliga, nakon što je pušten iz logora Jasenovac u koji je strpan kao član KPJ i jedan od urednika komunističkog lista Borba, u svojstvu urednika radio u Spremnosti, glasila Ustaškog pokreta, u kome je objavljivao članke. Što na to kaže pravnik i politički “mrtvac” Ivan Pletikos?

Pletikos, kojemu je netko napunio glavu od Ciliginih suradnika i prijatelja, hvali ga da je on u Rimu izdao više knjiga i bio urednik časopisa, nazvavši ga “bard hrvatske emigracije”. Naravno, od Pletikosa nijedne rečenice o tomu da je dr. Ciliga, iako je mrzio poglavnika NDH dr. Pavelića jer ga je dao zatvoriti u Jasenovac, primao je često u stan u Rimu ustašoidne elemente iz Hrvatske i BIH te inozemstva. Zato Pletikos piše (citiram): “1991. g. Franjo Tuđman znajući njegov značaj poslao je predsjednički avion u Rim po već slijepog starca, da vječno počine u Hrvatskoj, ali ne i rodnoj grudi jer je onaj stogodišnji uhidbeni nalog, jedino u njegovoj rodnoj Istri, još uvijek je na snazi! Umro je u Zagrebu 21. listopada 1992. godine i pokopan je u Aleji velikana na Mirogoju”.

Velike greške hrvatskog predsjednika dr. Tuđmana

Toliko od Ivana Pletikosa. Ne znam tko mu je napunio glavu, ali pretpostavljam da je taj u Puli, ali neka zna da to nije bila jedina velika greška hrvatskog predsjednika dr. Tuđmana..! Iako je u svom uredu držao bistu svog idola maršala Tita, dr. Tuđman se u inozemstvu, naročito u Kanadi, družio s neprijateljima države, a jedan od najvećih je picajolo Gojko Šušak, koji je kasnije postao ministar obrane RH. U biografijama o njemu nema ni riječi o neprijateljskom djelovanju protiv predsjednika Tita i SFR Jugoslavije, koja je bila priznata država i članica OUN-a. Tako da o greškama dr. Franje Tuđmana treba napisati povijesni životopis, ali ne da autori budu ni ustaše ni partizani! U Hrvatskoj postoje malo takovih povjesničara, među kojima ima mlađih i srednjih godina koji vrlo dobro dobro obraditi ratnu i poslijeratnu biografiju dr. Franje Tuđmana. I još jednu stvar moramo imati na umu da dr. Tuđman, premda je bio historičar, možda nije znao sve o dr. Ciligi i vjerojatno mu je savjetnik ili poznavatelj spomenutog emigrantskog pisca, dao naputak da ga dovede u RH. Vjerojatno nije znao je on stalno pljuvao po Titu u Rimu. Jer, mislim da je hrvatski predsjednik znao podatke o prljavom političkom poslu o Ciligi, ne bi mu sigurno poslao zrakoplov i da ga pokopaju u Aleju velikana na Mirogoju. Poznato je da su mu mnogi sve i svašta predlagali, a on je tim velikim hrvatofilima nadasve vjerovao, a brojni su bili  propalice!!

Što se tiče dr. Ante Cilige treba doista utvrditi istinu kako je dr. Tuđman mogao učiniti dvije velike greške: poslati zrakoplov po Ciligu i pokopati u Aleji velikana na zagrebačkom Mirogoju. On, Ciliga, nije bio nikakav velikan i pozitivna ličnost!! Njegova je jedina pozitivna strana što je bio vođa pobune Proštinskih seljaka protiv fašizma 1921. godine. Inače, zna se da u Puli i dijelu Proštine gdje je rođen dr. Ante Ciliga, ima nekolicina zagriženih njegovim djelima tog političkog prevrtljivca, koji se 1921. borio protiv fašista, a od 1956. otkad se nastanio u Rimu, bijaše njihov prijatelj i suradnik.

Armando Černjul