Savez antifašističkih boraca
i antifašista Republike Hrvatske

STJEPAN FILIPOVIĆ JE PONOS OPUZENA

(Foto: Wikipedia) Stjepan Filipović prije vješanja u Valjevu

Delegacija Saveza antifašista predvođena predsjednikom Franjom Habulinom nedavno je posjetila Opuzen i Neretvu

U povijesti svijeta jedan od najpoznatijih i najupečatljivijih simbola borbe za slobodu svoga naroda bio je bez sumnje indijski državnik Džavaharlal Nehru (1889.-1964.), najbliži suradnik Mahatme Ghandija u pokretu za oslobođenje Indije od britanske kolonijalne vlasti. Našavši se pred fotografijom Stjepana Filipovića snimljenom neposredno pred sam čin vješanja, s omčom oko vrata, stisnutih i visoko uzdignutih pesti, taj bard svjetske povijesti nijemo zastavši pred tim krikom slobode kojeg uzvikuje ponosni Opuzenac i Neretvanin, Džavaharlal Nehru će opčinjen tim predsmrtnim činom hrabrosti iznenađen zastati, pomoliti se i kleknuti pred „razapetim“ Stjepanom Filipovićem.

Vođa druge najmnogoljudnije zemlje na planeti Indije, s milijardu i 400 milijuna stanovnika kojeg su zvali „učitelj“, kleči pred jednim od nas, kleči pred ponosnim Opuzencem simbolom otpora zlu, pred slikom Stjepana Filipovića i izgovara:

„Kakav moral pred omčom. Ovaj čovjek je prekoračio granicu smrti“.

Čuju li se te riječi u njegovom Opuzenu na Neretvi gdje je 27.1.1916. godine rođen i upisan u matične knjige kao Stipan Filipović? Kako se Opuzen miri sa činjenicom da je simbol mira, otpora i borbe protiv zla u cijelom svijetu Stjepan Filipović, čija je fotografija na glavnom ulazu u zgradu Ujedinjenih nacija u New Yorku, ostao bez svoga spomenika u rodnom mjestu Opuzenu, kojeg su neki zli ljudi srušili eksplozivom prije 31 godinu u ratnom vrtlogu pod okriljem noći sa 17. na 18. srpnja 1991. godine? Kako se Opuzen nosi s time da njihove Neretve sin koji je tu rođen i s njima rastao, koji simbolizira slobodu i pravdu diljem svijeta, nije poželjan imati spomen u današnjem Opuzenu? Da li je to Opuzen kakvog smo poznavali?

Kako se Republika Hrvatska nosi sa spoznajom da je pružajući zaštitu počiniteljima tog terorističkog čina, jer policija naravno zna izvršitelje tog kulturocida, postala suučesnik u ovom odvratnom činu? Ubija li time Hrvatska sebe samu?  Smeta li Republiku Hrvatsku stvarnost 3 000 srušenih spomenika, a da za to uništenje hrvatske spomeničke baštine nikada nitko nije odgovarao? Kakva je to država koja sama ne poštuje svoj Ustav i zakone? Zašto su dakle, Opuzen i Hrvatska tako ravnodušni nad rušenjem simbola slobode, spomenika Stjepana Filipovića, te ne pokazuju želju da se taj spomenik vrati u mjesto gdje prirodno pripada – u Opuzen?

Stjepan Filipović je u cijelom svijetu znak, simbol i sinonim slobode, hrabrosti i požrtvovnosti; solidarnosti, drugarstva i vjernosti, pa bi tako trebalo biti i u njegovom rodnom Opuzenu i u Hrvatskoj.  Znači li takav odnos da naše društvo više ne drži do vrijednosti koje sa sobom nosi spomen na Stjepana Filipovića? Je li moguće da su se Opuzenci odricanjem od spomenika čovjeku koji je simbol odvažnosti, smjelosti i srčanosti u zalaganju za pobjedu dobra nad zlom u cijelom svijetu, odrekli tih trajnih vrijednosti koje obilježavaju ono najbolje što nas karakterizira kao ljudska bića?

Naravno, to nije i ne može biti istina, no 30-to godišnje zatomljivanje značaja Stjepana Filipovića u režiji opuzenske političke elite vladajuće stranke učinilo je svoje. O njemu  danas mladost Opuzena zna tek toliko da nije dostojan spomenika u rodnom mjestu niti je poželjno da Osnovna škola nosi njegovo ime koje je izbrisano. No opuzenska mladost ima pravo na istinu o Stjepanu Filipoviću pa bi im ga trebalo približiti kroz prikazivanje dokumentarnog filma o njemu te organiziranjem tribina, kada to već ne rade u školama. Jer taj čovjek koji je „prekoračio granicu smrti“ je čist kao suza i sve što je radio bilo je u opće narodnom interesu. Stoga, univerzalno „pravo na istinu“ treba braniti kako zbog njega samoga tako i zbog generacija koje dolaze. Protivnici njegova povratka u rodni Opuzen nikada to nisu javno rekli niti iznijeli ijedan suvisan razlog protivljenja. To i nije čudno, jer razloga jednostavno nema.

Svjedoci smo da se građane Opuzena nije pitalo za mišljenje o uklanjanju spomenika, već su se otuđene, korumpirane i bahate političke elite na potpuno krivi način obračunale s našom spomeničkom baštinom, suprotstavljajući se lažnim hrvatstvom i kvazi domoljubljem idealima pravde, solidarnosti i požrtvovnosti za opće dobro koje simbolizira Stjepan Filipović, te na taj način obezvrijedili vrijednosti na kojima počiva naša civilizacija. Zajednica koja ne poštuje i ne stremi idealima pravde, jednakosti i solidarnosti je društvo sramote. Opuzen tu ne pripada. Svi pokušaji prethodne vlasti koje su Stjepana Filipovića nastojale izbrisati iz memorije su zaboravljali da je to nemoguće budući da tako jaki i veliki simboli poput Stjepana Filipovića žive vječno.

Opuzenci su vrijedni, požrtvovni i osjetljivi na pravdu, jer da nisu takvi ne bi bilo moguće da ta sredina iznjedri dvojicu velikana, uzora i heroja – Stjepana Filipovića i Stanka Parmaća.

Željeli bi vjerovati da će novoizabrano vodstvo grada Opuzena na čelu s gradonačelnikom Ivanom Matagom vratiti građanima Opuzena i Neretve spomenik koji je terorističkim činom nasilno uklonjen. To bi trebala biti ne samo moralna, ljudska i civilizacijska obveza već i zakonska, jer pristajanjem na stanje srušenog spomenika kao posljedice terorističkog čina mi u stvarnosti odobravamo terorizam kao legitimno sredstvo. O tome bi također trebalo povesti računa, te kakvu poruku time šaljemo zajednici. I stoga je poželjno spomenik koji nema nikakve ideološke konotacije vratiti u mjesto Opuzen. Sve bi drugo bio potpuni poraz ljudskosti i krivi putokaz za budućnost. Pa nećete valjda reći gradonačelniče Mataga da je Stjepan Filipović podoban biti na ulazu u zgradu Ujedinjenih nacija, a da nije podoban biti u svom rodnom Opuzenu?

Spomenik Stjepanu Filipoviću lansira Opuzen na svjetsku pozornicu gradova prepoznatljivih po znamenitim ličnostima poput Smiljana, Korčule ili Kumrovca kod nas, odnosno Alamoa ili Guernice u svijetu. To bi moglo pokrenuti Opuzen s periferije na koju je gurnut nacionalističkim sljepilom i svrstati ga među svjetski poznate turističke destinacije. Ne postoji racionalna sredina koja bi propustila kapitalizirati takovi svjetski poznati brand kao što je Stjepan Filipović.

Jer Stjepan Filipović je ponos svijeta.

Stjepan Filipović je ponos Opuzena.

VEDRAN SRŠEN

Ploče, 15. kolovoza 2022.                                                                  

Facebook
E-mail

Kategorije

Najave