Savez antifašističkih boraca
i antifašista Republike Hrvatske

Sjena nad Jasenovcem

Zamislite da predsjednik Njemačke iskoristi komemoraciju u Dachauu ili Buchenwaldu ili Auschwitzu za vlastite političke obračune. Tako nešto je nezamislivo bilo gdje u državama članicama EU-a, osim u Hrvatskoj, kaže Milan Radanović, koji uz Ivu Pejakovića i Vjerana Pavlakovića za Novosti govori o jasenovačkoj komemoraciji

(Foto: Emica Elveđi/PIXSELL) Predsjednik Zoran Milanović u Jasenovcu

Ovogodišnja komemoracija u Jasenovcu pala je u drugi plan zbog verbalnih dnevno-političkih sukoba između predsjednika Vlade Andreja Plenkovića i predsjednika države Zorana Milanovića, koji su kulminirali nakon pisma nekolicine umirovljenih generala HV-a kojim su se kod predsjednika založili za pomilovanje bivših članova jugoslavenske Službe državne bezbjednosti Josipa Perkovića i Zdravka Mustača zbog njihovih navodnih zasluga u ratu devedesetih. Ne kanimo ovdje trošiti prostor na ponovno ispisivanje priličnog broja replika koje su u privatnom ratu, na veselje dijela građana, razmijenili premijer i predsjednik, a da pritom nisu bili zaokupljeni javnim interesom, nego vlastitom veličinom i rječnikom kakav inače rabe kavanski inventari u kasna nedjeljna poslijepodneva. Tek ćemo zaključiti da je njihov okršaj najviše štete nanio spomenutom komemorativnom događaju, na koji su i ove godine došli odvojeno. U svemu tome izgubilo se sjećanje na patnje logoraša; skliznuo je negdje prema savskim koritima fokus sa iskazivanja pijeteta žrtvama, pa su ponajviše ostali zabilježeni ekscesi predsjednika Milanovića, kojih ni inače ne manjka.

Ovakvo ponašanje na komemoracijama, uključujući vrijeđanje predstavnika nacionalnih manjina koje su masovno stradale na mjestima kao što je Jasenovac, dodatno raspiruje podjele u našem društvu, koje je ionako vrlo polarizirano – ističe Pavlaković

On je, naime, obilježavanje 77. godišnjice proboja logoraša iz nekadašnjeg ustaškog koncentracijskog logora iskoristio za salve uvreda i na račun saborskog zastupnika srpske manjine Milorada Pupovca, kojeg je nazvao lažnim predstavnikom Srba, odnosno “forenzičkim predstavnikom Srba u Hrvatskoj”, uz aluziju da se prodao za pare i izjavu da mu se, kao i udbaši, “isto gadi”, kazavši još koješta i izabravši za takve objede ni manje ni više nego mjesto gdje je izvršen genocid nad Srbima u Drugom svjetskom ratu: poimenični popis JUSP-a Jasenovac sadrži podatke o 83.145 žrtava logora, od kojih je čak 47.627 Srba.

Svašta je, dakle, morao odslušati i ravnatelj JUSP-a Jasenovac Ivo Pejaković, kojeg smo nazvali s pitanjem kako se nakon svega osjeća i kakve komemoracije očekuje u narednim godinama. U izjavi Novostima Pejaković je kazao da mu je žao što dugi niz godina po pitanju obilježavanja stradanja u Jasenovcu postoje podjele, što postoji nekoliko kolona u kojima ljudi dolaze polagati vijence i što se ne može naći konsenzus kako bi se istodobno obilježio Dan sjećanja na žrtve logora. Isto tako naglašava da Spomen područje nije mjesto gdje bi trebalo komentirati aktualna politička zbivanja i sukobe koji postoje na političkoj sceni. Ako ni zbog čega, onda barem zbog važnosti poruka razumijevanja i tolerancije koje bi trebale biti upućene sadašnjim i budućim mladim generacijama, za koje Ministarstvo obrazovanja u školskim programima ima zadatak da ih u puno većem broju na licu mjesta educira o važnosti i tragičnom činu Jasenovca, kako bi učenici stekli uvid u razmjere zločina koji su se ondje u režiji ustaške paradržave dogodili.

Rezimirajući za Novosti minulu komemoraciju, povjesničar Milan Radanović iz Arhiva Srba u Hrvatskoj pedagoški je podvukao da je riječ o mjestu nezamislive patnje, namijenjenom istrebljenju triju naroda, odnosno centralnom mjestu genocida nad Srbima, Romima i Židovima u zločinačkoj NDH i mjestu također najmasovnijeg stradanja Hrvata na tlu Hrvatske u Drugom svjetskom ratu. Nikada u povijesti našeg prostora nismo imali jedno takvo mjesto, niti će, siguran je Radanović, ikada u budućnosti postojati slično. Umjesto da je iznio ovakvu ili sličnu ocjenu, domeće Radanović, ili možebitno ukazao na poteškoće s kojima se suočava JUSP Jasenovac, umjesto da je jasno osudio revizionističke tendencije koje ne jenjavaju u našemu društvu i podržao zalaganje predstavnika naroda žrtava za unapređenje politike sjećanja na žrtve Jasenovca, predsjednik je, slično kao i lani, iskoristio jasenovačku komemoraciju kao političku tribinu za obračun s političkim protivnicima.

– To bi bilo isto kao kada bi Frank-Walter Steinmeier, predsjednik Njemačke, iskoristio komemoraciju u Dachauu ili Buchenwaldu ili Auschwitzu za vlastite političke obračune, gdje bi političke protivnike nazvao agentima tajne policije Stasi. Tako nešto je nezamislivo bilo gdje u državama članicama Europske unije, osim u Hrvatskoj. U tom smislu, istup predsjednika Milanovića predstavlja politički skandal koji nema samo lokalni karakter, osobito u svjetlu korištenja stereotipa o Židovima kao narodu koji “ima novaca”, kako se predsjednik izrazio na mjestu koje je sinonim za holokaust u NDH – ističe Radanović.

Posve je jasno da je Milanovićeva retorika potpuno neprimjerena događaju kojem je prisustvovao kao predsjednik svih građana Hrvatske. Međutim, kako kaže naš sugovornik, svijest da predstavlja građane, a ne vlastitu egocentričnu ličnost, nestala je, ako je uopće postojala tog dana, čim su se uključile kamere. Nadalje, predsjednik je koristio krajnje vulgarnu političku retoriku, karakterističnu za desničarske talk-showove, nižući besmislice. Nazivao je političke protivnike “udbašima” i drugim vrlo prizemnim i uvredljivim terminima, govoreći kako mu se oni “gade”, pokušavajući da ih unizi i osramoti.

– Demonstrirajući verbalno nasilje nad političkim predstavnikom srpske manjine, kao naroda žrtve genocida u Jasenovcu, predsjednik je uvrijedio i potomke i rođake žrtava jasenovačkog logora srpske nacionalnosti. Ovakvim nastupom banalizirao je komemoraciju i obesmislio vlastitu ulogu u sjećanju na žrtve zločina u Jasenovcu. A uloga predsjednika države u kulturi sjećanja na Jasenovac i Drugi svjetski rat nikako se ne bi smjela svesti na trivijalizaciju političkog života i difamiranje političkih protivnika – drži Radanović.

Teškim povijesnim temama neki aktualni političari očito nisu dorasli. Ništa pametnijih ni svrsishodnijih ideja nema ni oporba, uostalom, pamti li tko njihovu poruku s ovogodišnje komemoracije? U toj osobitoj praznini, političkoj i svekolikoj, treba podvući činjenicu da nitko nije upamtio osobito snažnu poruku o vrijednostima društva i odnosu prema prošlosti, posebno o traumatskim epizodama koje potiču stalne ideološke podjele. A te podjele najviše potiču upravo oni iz vrha vlasti.

Kulturolog Vjeran Pavlaković, izvanredni profesor na Odsjeku za kulturalne studije Sveučilišta u Rijeci koji se bavi kulturom sjećanja, uz Davora Paukovića i Nikolinu Židek suurednik je knjige “Uokvirivanje nacije i kolektivnih identiteta: politički rituali i kultura sjećanja na traume 20. stoljeća u Hrvatskoj” (Srednja Europa, 2022.), koja bi u nas uskoro trebala biti objavljena, a koja propituje kako političari “uokviruju” (frame) hrvatsku povijest s različitih ideoloških pozicija. U knjizi se analiziraju komemoracije i komemorativne prakse na sedam mjesta sjećanja vezanih uz Drugi svjetski i Domovinski rat, pri čemu su autori identificirali različite memorijske aktere (mnemonic actors) koji profitiraju korištenjem navedenih mjesta kao političkih pozornica za svoje bitke s ideološkim protivnicima. U knjizi se, kako stoji u uvodu, problematizira pet komemoracija povezanih s Drugim svjetskim ratom: Bleiburg, Brezovica, Jazovka, Jasenovac i Srb, dok preostale dvije – Vukovar i Knin – reflektiraju i narativ žrtve i narativ pobjednika Domovinskog rata.

– U konačnici, dužnost je ne samo političara nego i mnogih društvenih aktera, uključujući novinare, intelektualce i pripadnike različitih vjerskih zajednica, da inzistiraju na objektivnim i otvorenim raspravama o teškoj prošlosti. Također je važno izraziti empatiju prema “drugoj strani”, kao i prepoznati vlastite počinitelje, što bi u idealnom svijetu uključivalo zajedničke komemoracije sa zastupnicima iz drugih država u regiji. To se nekada i pokušavalo, iako smo vidjeli da neke inicijative u to vrijeme nisu imale dovoljnu potporu. I sada, nažalost, u susjednim državama viđamo puno memorijskih aktera koji uspijevaju manipulirati prošlošću umjesto da traže pozitivne pouke iz tragedija kako bi se izbjeglo ponavljanje povijesti, što otežava komemorativne prakse u Hrvatskoj. Ruska agresija u Ukrajini dodatni je primjer kako se prošlost iskrivljuje i manipulira kako bi se opravdalo novo nasilje u sadašnjosti – kaže za Novosti Pavlaković.

Što se tiče jasenovačke komemoracije, dodaje da je apsolutno neprihvatljiva vrsta političkog prepucavanja i korištenja vulgarnog jezika kojemu smo svjedočili i u proteklih nekoliko godina. Razumljivo je da se političari razlikuju, pa i da imaju različita tumačenja pojedinih događaja, bilo iz Drugog svjetskog ili Domovinskog rata ili nekog drugog povijesnog razdoblja, ali obveza naše političke elite je jasno prenijeti vrijednosti na kojima se temelji suvremena Europa, kao i nedvojbeno osuditi fašizam, povijesni revizionizam i manipulaciju povijesnim činjenicama koja promiče netoleranciju i rasizam.

– Odgovorni političari koristili bi ovakve komemorativne događaje kako bi poslali koordinirane i jedinstvene poruke građanima, ostavljajući po strani svoje političke razlike u cilju općeg dobra za koje su izabrani. Ovakvo ponašanje na komemoracijama, uključujući vrijeđanje predstavnika nacionalnih manjina koje su masovno stradale na mjestima kao što je Jasenovac, dodatno raspiruje podjele u našem društvu, koje je ionako vrlo polarizirano oko događaja u 20. stoljeću. To je posebno opasno slanjem mješovitih ili konfuznih poruka mladima koji su podložni utjecaju ekstremističkih ili populističkih ideologija koje cvjetaju na nedostatku povijesnog znanja i relativizaciji ustaških zločina, fašizma i netolerancije prema drugima, bilo etničkim, vjerskim, seksualnim ili drugim manjinama – govori Pavlaković.

Na kraju, što bismo mogli dobiti povedemo li se za zaključkom iz već spomenute knjige da komemoracije predstavljaju izuzetno vidljivu pozornicu na kojoj političke elite i drugi akteri sjećanja “uokviruju” prošlost i definiraju svoje političke ciljeve unutar tog okvira? Možemo li, za početak, dočekati potpunu zabranu ili barem ujednačenu sudsku praksu oko najavljenog pooštrenja kazni za javno korištenje ustaškog pozdrava “Za dom spremni”, zbog čega primjerice Koordinacija židovskih općina odbija biti u istoj koloni sjećanja s predstavnicima vlasti? Možda bi time buduće komemoracije, ne samo jasenovačka, dobile neki drugi, iskonski smisao.

(Novosti/Dragan Grozdanić)

Facebook
E-mail

Kategorije

Najave