Čitam, slušam i gledam po medijima sadržaj raznih propovijedi… i pitam se: kada smo to propovijed pretvorili u breaking news? Koji napad na sekularnost! Zašto napad? Eto, zašto:

„Nije bit u tome da imamo dobrog cara, nego da ga uopće nemamo.” — parafraza Cicerona, vječnog republikanca.

Crkva može i treba imati mišljenje o društvu, zajednici i državi. Radi se o res publicae, o javnoj stvari u kojoj sudjeluju i vjernici i nevjernici. No u sekularnoj državi to mišljenje vrijedi jednako kao i mišljenje svake druge udruge ili vjerske zajednice. Sama brojnost Katoličke crkve u Hrvatskoj ne čini njezin glas društveno relevantnijim niti ga može pretvoriti u političku činjenicu.

Stoga uopće nije važno što misle Uzinić, Hranić, Kutleša ili sinjski gvardijan. I da se razumijemo: nije važno ni što misli Dalić. Na tome bi trebali inzistirati svi koji vjeruju u odvojenost Domovine i “the Crkve”, bili vjernici ili ne. Propovijed, ma čija bila, ne spada u nacionalnu vijest, niti u rubrike društvo ili politika, nego u vjersku rubriku — zajedno s pravoslavcima, židovima, protestantima, kalvinistima, Jehovinim svjedocima, poštovateljima Boga Ra ili izlazećeg Sunca.

Za one koji traže autoritet unutar samoga kršćanstva, podsjetnik: Ivan Zlatousti je još u 4. stoljeću upozoravao da Crkvu najviše kvari kada se kler miješa u poslove koji mu ne pripadaju, a Katarina Sijenska je u pismima papama Grguru XI. i Urbanu VI. naglašavala da se Crkva može obnoviti samo svetošću, a ne silom.

Treba biti posve jasno: ako Zlatousti i Katarina mogu stati na stranu sekularnosti, zašto bismo mi pristajali da homilija — pa makar je držao kardinal, premijer ili izbornik (Bog mu sportsku i financijsku sreću dao) — postane udarna vijest? Svi oni koji staju na stranu “ovog” ili “onog” samo ruše temelje sekularnosti države i odvojenosti res publicae od klerika.

Viktor Gotovac

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav Uredništva portala sabh.hr