Pitanje je za milijun eura: hoće li HDZ-ov ministar znanosti i obrazovanja Radovan Fuchs – nakon što bezuvjetno pita CRO premijera Andreja Plenkovića za dopuštenje – okrenuti palac gore početku rada Rodnih studija za prvih dvadesetak brucoša na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu od sljedeće (2025./2026.) akademske godine ili će inducirana politikantska kamuflaža birokratsko-proceduralnih začkoljica onemogućiti suvremeni studij kakav postoji u nizu zapadnih zemalja ne bi li vladajući nastavili ići niz dlaku tzv. Crkvi u Hrvata!? Crkva se protivi utemeljenju Rodnih studija, jer se, ustvrdio je zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša neki dan u središnjem HTV-ovom Dnevniku, „rodni studiji i u drugim državama pretvaraju u rodne ideologije te ideološki pokret koji ima neke sasvim druge posljedice no što se predstavljaju javnosti“. Kulteša „nema ništa protiv sveučilišne/akademske autonomije“, ali… A HDZ-Plenković?
Sudeći po biblijskoj bajci o Stvoriteljevu kiparskom zauzeću na blatnom poslu što je urodilo glinenim Adamom, pa onda i Evom – da Adamu, je li, ne bude dosadno na svijetu – kojima je potom udahnuo dušu i dopustio množenje, Bog jest na svoju sliku i priliku stvorio muško i žensko. Komplementarna dva roda u živom svijetu, ne samo među ljudima, jedina što ih priznaju (ne samo!) kršćanske crkve. Budući da su prva Božja djeca – valjda ne mimo Stvoriteljeve paske!? – izrodila brojno, tisućljetno potomstvo, pa i ženskih u muškom tijelu i umu te muških u ženskom, muškoženskih, ženskomuških, itsl. po prirodnom osjećanju i ponašanju – na Božju sliku i priliku, zaključiti je elementarnom logikom Aristotelova prvog silogizma (ako je A jednako B, a B jednako C, onda je i A jednako C) da Stvoritelj nije imao ništa protiv toga da se muškrac osjeća ženom i obratno.
Nježnik i breskvica
Bog nije imao ništa niti ima protiv rodnih varijacija ne samo među ljudima nego i u biljnomu i životinjskom svijetu kakve – izvan dvaju najbrojnijih, „temeljnih“ rodova – sotoniziraju nadbiskup Kutleša s krijeste dogmatskog katoličkog nauka te cijeli niz njegovih istomišljenika. Prijete kažiprstom, smrknuta lica vrte glavom: „rodna ideologija“ no pasaran. I sada je svima tog uvjerenja od Crkve i vjerničkog „stada do politike i laičkih udruga, etc. milo pri srcu kada su neki dan čuli izabranoga američkog predsjednika Donalda Johna Trumpa koji agresivno najavljuje oštar zakonski progon svih koji se ne osjećaju i ponašaju isključivo kao muško i žensko. Nema trećih! Nema mjesta, je li, tomu da si netko kirurški prepravlja nježnika u breskvicu i obratno!? Ljudska prava i slobode, demokracija, medicinska znanost i te trice i kučine – mačku o rep!?
À propos, što je briga izvjesne Miru Bulja, Branku Lozo, Karolinu Vidović-Krišto, Zoricu Gregurić, „klečavce“ i takve što se, npr. Božo Vrećo iz Foče, regionalna brkato-bradata megazvijezda božanskoga glasa, osjeća ženom ili ex Rabljanin venerijanske posture Nenad Ćuća-Žentil alias Salome, prva osoba u Hrvatskoj koja je javno progovorila o svojoj transseksualnosti.i promjeni spola, koja je bila prisiljena otići iz Hrvatske u Sloveniju zbog mržnje i uvreda u svojoj sredini. „To nije modni hir“, kazala je prije pet godina Salome Jutarnjem listu, „takav se rodiš i, naravno, otkad znam za sebe osjećam da sam žena. Nisam imala tu sreću roditi se kao biološka žena, ali, evo, ja sam ostvarila sebe, i danas sam dama pod umjetničkim imenom Salome. Kad mala djevojčica sanja i onda roditelji uguše te snove, postaneš to što oni žele. E, ja nisam bila takva djevojčica, ja sam željela ostvariti svoje snove. Živjeti svoj život, biti sretna, biti to što je bilo meni. Biti JA! Moje sjećanje na djetinjstvo i pubertet je jako negativno. Slušala sam kao dijete toliko ružnih riječi iza svojih leđa.
Bila sam sve samo ne čovjek. S tom prošlišću am raščistila. Shvatila sam kroz sve te godine da ljude podijelim na zločeste i dobre. Osuđivali su me da sam se sama takvom stvorila, da sam psihički bolesna, nisu ni pomišljali da se takvi ljudi rađaju. Kad bih mogla birati, radije bih se rodila kao biološka žena da ne moram prolaziti kroz taj pakao. ‘Budi, ali skrivaj, ne moraju svi znati’, bio je komentar koji sam često čula. Želim svima da budu to što osjećaju i jesu, ako žele biti sretni.“ A sada se predizborno moglo čuti zapjenjenu izvjesnu Branku Lozo (DOMiNO) kako – bude li („moj hrvatski narode“, sic transit), izabrana za predsjednicu RH, što je, naravno („moj hrvatski narode“!), sanak pusti, jer „hrvatski narod“ nije veslo sisao – neće dopustiti da mladeži u školama predaju učitelji u suknji. Nema veze, je li, tko i što ima u glavi, tko je za što kompetentan, nego – suknja… Glupost!
E, neće ići, kažu nadbiskup Kutleša i buljuk istomišljenika ukotvljenih u zadrtost križarskog rata protiv „rodne ideologije“, u suštini protiv Božjeg djela i znanosti što je spoznajno i tehnološki dorasla utjecati na promjenu fizičkih osobina spola osoba, čije je jedno od temeljnih ljudskih prava slobodno raspolagati svojim tijelom. Bila bi civilizacijska tragedija obvezati ih na to da prethodno moraju dobiti suglasnost nekakvih „konzervi“ tipa nadbiskupa Kutleše, Mire Bulja, Branke Lozo, Karoline Vidović-Krišto, Zorice Gregurić, „klečavaca“ i takvih. Ta je vrst „autoriteta u ime Boga“ te oktroirane volje manjine nad većinom i prirodnim zakonitostima, činilo se definitivno, bila uvjerljivije prebrisana Francuskom revolucijom, ali…
Sada se, vidimo – a režimska se medijska tzv. javna kuća HRT potrudila obznaniti iz prve ruke u svomu središnjem Dnevniku, osim x-ti put u nizu religijskih formata, ali i vjerskih sadržaja u tzv. svjetovnim emisijama – „autoriteti u ime Boga“ svom silom obaraju na uvođenje Rodnih studija na zagrebačkomu Filozofskom fakultetu, jer da promiču rodnu ideologiju. Naime, plastičnije rečeno, „rodni ideolozi“ žele učiti mladež kako Božo Vrećo i Salome nisu normalni, bolesni su i treba ih liječiti. Ili pak podvrći egzorcističkom tretmanu kakvoga se Crkva zapravo nikad nije odrekla, jer je Stvoritelj – valjda prezauzet važnijim poslovima konstruiranja posve nefunkcionalnoga, nepravednog i bratoubilačkog svijeta – previdio staviti Zloga pod svoju kontrolu kako ne bi već milenijima zlostavljao Njegovu djecu i djecu njihove djece!? Možda i time što je Božu Vreću, Salome te transrodne i LGBTQI jedinke uzeo u svoju zaštitu!? A vidi na svim gay hodnjama koliko ih je pod zastavom duginih boja, na milijune!
„Kad gledamo Zagrebačko sveučilište“, zborio je nadbiskup Kutleša u HTV-ovu središnjem Dnevniku, „svjesni smo da svako demokratsko društvo, pogotovo univerziteti i sveučilišne institucije imadu autonomiju i slobodni su odlučivati o studijima koje žele i kako žele. Ali druga stvar isto jest pitanje katoličkog nauka, a taj nauk jest Katolička crkva. Što se tiče rodne ideologije, smatra da ona nije prikladna, jer se protivi temeljnoj nakani Stvoritelja, tj. Bog je stvorio muško i žensko i da ne postoje tolike vrste rodova i svega što danas imamo. Crkva ima pravo izraziti svoje stajalište o pitanjima vjere i morala u društvu, a na svakom je sveučilištu što će i kako napraviti sa svojim studijima.“
Bog, zlo i smrt
Naravno da Crkva ima pravo reći što misli o svakom pitanju i u svjetovnoj zajednici, no svjetovna zajednica nije ni pravno niti moralno obavezna u svakom slučaju uzeti to stajalište zdravo za gotovo. Nikakve kršćanske tradicije i moralka – što, je li, Crkva voli braniti urbi et orbi zbog navodne „sekularne ugroze kršćanskih temelja Europe“, sic transit – s tim nemaju veze. Baš kao što osvrt nadbiskupa Kutleše u božićnoj propovijedi na tragediju u zagrebačkoj Osnovnoj školi Prečko nema veze s ljudskim, zdravorazumskim sućutnim osjećajem. Osobito ne s očinskim poslanjem Stvoritelja koji se, je li, zbog spasenja svoje ovozemaljske djece spustio među njih i dao razapeti na križ.
Nadbiskup Dražen Kulteša je svjestan da se u ovo blagdansko doba, je li, sreće i veselja zbog Spasiteljeva rođenja, mnogi pitaju zašto je Bog dopustio tako strašnu tragediju nad nedužnom djecom i učiteljicom u Prečkom. „Iako se odgovor može činiti paradoksalnim“, pametovao je, „Bog dopušta zlo zbog dara naše slobode.“ Nema niti smije biti tog „dara slobode“ vrijednog i jedne jedine dječje smrti, invalidnosti, obiteljske ili bilo čije nesreće bilo gdje i bilo kada. Bog nema opravdanje ni za Prečko niti za jednu jedinu smrt, invalidnost, obiteljsku nesreću… u Ukrajini, na Bliskom istoku (osobito u izraelskom genocidu u Palestini nad 40.000 samo ubijene djece u dobi do 12 godina!), Siriji, Libiji, Iraku…
Zlo ne smije nikad i nigdje imati ničiju dopusnicu, najmanje Stvoriteljevu koji je po tzv. službenoj dužnosti i moralno – slijedom kršćanske moralke i dogme – dužan čuvati „našu slobodu“ kao zjenicu oka svoga. I točka. Ili – amen! U protivnom, nije vrijedan bilo čije molitve, bilo gdje i bilo kada.
Drugi je par rukava to što Crkva otkad postoji – samozvani arbitar Božje volje među zemaljskim „stadom“ – jamačno krivotvori Stvoriteljevu volju o (ne)jednakosti ne samo Eve i Adama nego i svih njihovih potomaka, pa će svaki „pastir“ (čast uistinu malobrojnim iznimkama!), čim zine klasično „braćo i sestre“, uzvisiti muškarca na štetu žene. Vidi za što se svake prve subote u mjesecu zalaže buljuk „klečavaca“ na središnjim trgovima u većim gradovima Lijepe Naše. Za mušku spremaciju u svakom smislu kakvu je, recimo, moguće vidjeti među nazočnima na posljednjoj večeri Isusa Krista s apostolima uoči uhićenja i potom raspeća na Kalvariji. Na koju će genij Leonardo – na svojoj besmrtnoj slici – prokrijumčariti Mariju Magdalenu (Mariju iz Magdale) u liku Ivana Krstitelja, za stolom Isusu zdesna.
To pak čemu se Crkva protivi kao bauku rodne ideologije ima više veze s demokracijom i temeljnim ljudskim pravima, teško izborenim slobodama i mirotvorstvom, nego s bilo kakvim izopačenostima i neljudskošću na koje ciljaju ne malobrojni i neutjecajni pojedinci i skupine „vjersko-ćudorednih“ i u RH i u svijetu. Stoga nije nevjerojatno, dapače, kako će Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih u HDZ-Plenkovićevoj nadležnosti okrenuti palac dolje Rodnim studijima na zagrebačkomu Filozofskom fakultetu, jer politikantski tratari od neke možebitne, opetovane kleričke osude za tzv. grijeh struktura. Kao što je onomad bila, je li, strašno naljutila tzv. prvoga hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana.
Nadbiskup zagrebački Kutleša valjda nije slučajno, i to baš u time prime terminu na glavnom režimskom mediju, neizravno poručio: pripazite što radite!? Crkva je protiv tzv. rodne ideologije, koja zapravo ne postoji, ali je ona protivnicima samo pogrdno ime za protiviti se dosljednoj primjeni demokratskih uzusa i sadržajnom ostvarivanju temeljnih ljudskih prava i sloboda u društvu u kojemu je vjersko uvjerenje privatna stvar pojedinca, ne mjerilo ljudske i domoljubne kompetencije.
„Imajući u vidu prisutnu rodnu neravnopravnost (ekonomsku, socijalnu, političku), povijesno zaobilaženje ili prešućivanje autorica i teoretičarki u postojećim obrazovnim kurikulima, normalizaciju seksizma u učionicama i u literaturi, kao i stalne prijetnje za ukidanjem izborenih ženskih prava, rodni studiji postaju vrlo važni u prepoznavanju, analiziranju, istraživanju i korigiranju rodne nejednakosti“, kazala je medijima prodekanica za studijske programe i cjeloživotno obrazovanje na Filozofskom fakultetu Dolores Grmača. „Rodni studiji se pojavljuju na svjetskim sveučilištima, u prvom redu zapadnih zemalja, još od ’90-ih godina prošlog stoljeća. U Hrvatskoj ne postoji nijedan cjeloviti studijski program rodnih studija, dok na sveučilištima u EU postoji niz istaknutih programa koji se najčešće izvode na diplomskoj razini u trajanju od jedne ili dvije godine. Taj je nedostatak jedan od važnijih motiva za pokretanje rodnih studija u RH.“
Crkva i država
Vrlo raznolik i bogat na sadržajnoj i disciplinarnoj razini, program Rodnih studija je prošao na Fakultetskom vijeću, pa kroz vrlo složeni sveučilišni postupak vrednovanja te na Vijeću društveno-humanističkog područja i Senatu Sveučilišta u Zagrebu tako da odluka resornog ministarstva sada predstoji službenoj akreditaciji programa i pripremama za upis brucoša. E sad, cijela ta stvar može ispasti čupavo i dlakavo budući da po Zakonu o osiguranju kvalitete u visokom obrazovanju i znanosti potrebno da Filozofski fakultet prethodno pokrene postupak inicijalne akreditacije novog studija Agenciji za znanost i visoko obrazovanje, gdje Pilat iz ministarske fotelje može i bezbrižno oprati ruke: „Agencija nije našla opravdane razloge za pokretanje tog studija, pa…“ Neki polit-ideološki interesi i inati, je li – ne bi bilo prvi niti zadnji put – mogu učiniti što nikakav razum, struka i životne potrebe nisu u stanju.
Na jednoj je strani Crkva s proturodnim tzv. saveznicima/partnerima, a na drugoj akademska zajednica s tzv. saveznicima/partnerima u civilnom društvu što ne posustaje u borbi za demokraciju u punom smislu i ljudska prava/slobode za svakog pojedinca.
Bez obzira na njegovu etničku, polit-ideološku, rodnu, vjersku ili koju već pripadnost. Između tih dvaju jamačno nepomirljivih, ali utjecajnih polova je – aktualna državna vlast. Od nje se očekuje odluka: „da“ ili „ne“, palac gore ili dolje Rodnim studijima. Ta će odluka biti svojevrstan lakmus za ocjenu toga koliko je hrvatska tzv. mlada demokracija (ne)zrela suvereno participirati u naprednoj, civiliziranoj međunarodnoj zajednici. Gleda li u budućnost i dobrobit svojih građana u digitalnomu tzv. globalnom selu (H. M. McLuhan) ili je još nejaka za iščupati sidro s dna prošlosti.
Marijan Vogrinec
Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav Uredništva portala sabh.hr
