Savez antifašističkih boraca
i antifašista Republike Hrvatske

Rijeka pod baražnom vatrom nacionalista

Rijeka je postala Europska prijestolnica kulture 2020. u oštroj konkurenciji. Ali izbor nije bio slučajan: Rijeka je to doista zaslužila kao prvi hrvatski grad koji će ponijeti tu titulu.

Rijeka je specifični urbani aglomerat u kojem se preklapaju nasljeđa više kultura. To je istovremeno srednjoeuropski, mediteranski, a i balkanski grad.

Raskrižje Srednje Europe, Mediterana i Balkana, dugo vremena svjetska luka i emporij, koji je čak i jedno kratko vrijeme bio ”Slobodna država”, da bi se u njoj zbio prvi fašistički puč na svijetu i preuzimanje vlasti nasiljem u dvama navratima: prvo, avanturističkim pohodom na Rijeku svjetski poznatog pjesnika Gabrielea D’Annunzija na čelu odmetnutih skupina talijanske vojske 1919. godine, a zatim i fašističkim državnim udarom od 3. ožujka 1922., čime je anticipiran i Mussolinijev ”Marš na Rim”.

Rijeka je grad u kojem su njegovi građani promijenili čak sedam državljanstava, odnosno putovnica. Prebogata povijest, preteška čak i za pokušaje kakav se zbio na HRT-u prošlih tjedana, u serijalu Vanje Vinkovića pod naslovom ”Fiume crno-crveno Rijeka”.

Serijal je naišao na kritiku gledatelja, pogotovo u Rijeci gdje su se duhovi uzbudili, možda i pretjerano, koliko cijela ta stvar zaslužuje.

Prvi je reagirao primorsko-goranski župan Zlatko Komadina koji je poslao HRT-u prosvjedno pismo u vezi s tim serijalom, prigovarajući autorima da je riječ o selektivnom čitanju prošlosti grada i instrumentalizaciji događaja prošlog, 20. stoljeća.

Župan Komadina zamjera seriji, odnosno HRT-u, da su većinom povjesničari kao sugovornici u ovom serijalu marginalizirani, a umjesto njih su povjesničari umjetnosti i političari za sve loše optužili riječku vlast, a potpuno zanemarili činjenicu kako je došlo do dramatičnog urušavanja riječkog gospodarstva.

Komadina traži od uprave HRT-a da otvori svoj javni servis za osvrte na sadržaj spornog serijala povjesničarima, pri čemu se poziva na objavljeno reagiranje riječkog povjesničara Marka Medveda, objavljeno na portalu Rijeka danas.

U toj reakciji Marka Medveda, inače autora zapažene knjige ”Riječka crkva u razdoblju fašizma”, ističe se da je ova serija falsificirala povijest, jer prešućuje da bi, da su saveznici oslobodili Rijeku umjesto partizana, Rijeka zacijelo ostala u okviru Italije i ne bi bila pripojena Hrvatskoj (odnosno Jugoslaviji).

Medved je za tu svoju knjigu, zasluženo, dobio i nagradu Grada Rijeke, a u toj svojoj reakciji ističe da je i on nezadovoljan ekonomskim, društvenim i kulturnim stanjem u Rijeci, za što ”snose odgovornost i obnašatelji vlasti u gradu”, dodajući, ipak, da su model ekonomije vezan uz (koruptivnu!) državu i nepotizam odlike cjelokupnog današnjeg društvenog (i političkog!) modela u Hrvatskoj, a ne samo Rijeke.

Sada uvaženi kolega Medved trpa u isti koš i lokalnu vlast i opće političko stanje u Hrvatskoj, zemlji koja je ocijenjena kao ”zemlja visoke korupcije”, prema nalazima Vijeća Europe (kojemu je, nota bene, na čelu državljanka Republike Hrvatske, Marija Pejčinović Burić, a voditelj akcijske grupe za borbu protiv korupcije (GRECO) bio je hrvatski sudac Marin Mrčela, aktualni kandidat za predsjednika hrvatskog Vrhovnog suda.

I sam Medved ovdje ne spominje ono što bi trebao, a to je da je lokalna uprava u Rijeci dobila pohvale kao najotvorenija lokalna uprava za svoje građane, po ocjeni više međunarodnih tijela, od Vijeća Europe, Saveza europskih gradova, Europske unije itd., a Rijeka je i prvi grad koji je uveo građanski odgoj u jednoj zemlji koja se diči demokratskim uređenjem, a gdje su građani, zapravo, svedeni na podanike.

No Medved s pravom reagira da nije legitimno riječkim Talijanima određivati ispravan nacionalni identitet, niti na temelju prezimena određivati bilo čiji nacionalni identitet, u Rijeci ni drugdje. Kao što, za pohvalu, ističe da nacionalizam nije prihvatljiv, jer su nacionalizmi uzrokovali dva svjetska rata i da je na pepelima nacionalizama stvorena suvremena Europska unija.

Medved je, osim ako se izuzme stigma koju baca na lokalne vlasti (koje to ne zaslužuju, već obrnuto), svoju kritiku zasnovao na odsustvu objektivne povijesne prosudbe o uzrocima i posljedicama povijesnih zbivanja u Rijeci. Iako je i on bio interpeliran u tijeku stvaranja te serije, kako sam kaže, nakon što su mu upućena pitanja, ”shvatio je orijentaciju serije”.

Medved je iskazao superiornost znanstvenog i stručnog pristupa povijesti njegova grada, i zamjerio je odsustvo povijesne objektivnosti u tretiranju delikatnih tema o kojima se u toj seriji raspreda površno, pa i krivo.

Doista nedostaje objektivna valorizacija riječke povijesti, pa čak i onog razdoblja koju sugovornici u seriji nazivaju komunističkim, mračnim dobom. U to vrijeme riječka je privreda ostvarila svjetske rezultate, postavši prva luka na Jadranu, među prvih šest u Europi, a hrvatska brodogradnja je zauzela šesto mjesto u svijetu.

Nacionalistički orijentirani falsifikatori suvremene povijesti zapostavljaju ovu činjenicu, kada je Rijeka bila luka – i luka je bila Rijeka, kada je Rijeka imala 30.000 zaposlenih više nego što ih sada ima, i 180.000 stanovnika umjesto sadašnjih 126.000. Što je, uostalom, rezultat političkih manipulacija, samo da Rijeka ne bude više drugi grad u Hrvatskoj.

Zato su Branimir Strenja, nekadašnji direktor Rafinerije INA – Rijeka i prvi hrvatski ambasador u Kini, zajedno sa skupinom autora i priredili publikaciju ”Rijeka i regija u Titovo doba 1945.-1990.” u kojoj se iznosi istina o privrednom usponu Rijeke u tom razdoblju.

A u međuvremenu su napisana i značajna djela o Rijeci, koja otkrivaju sasvim drugu sliku od one koju su prikazali sugovornici spomenutog serijala.

Reagirao je, indignirano, i riječki gradonačelnik Marko Filipović, a održan je i okrugli stol u organizaciji Gradske knjižnice Rijeka na kojoj su, osim spomenutog povjesničara profesora Medicinskog fakulteta u Rijeci Marka Medveda sudjelovali i dr. Tea Perinčić, autorica zapažene knjige o D’Annunzijevoj avanturi u Rijeci, i profesor Ljubljanske univerze Aljoša Požar, autor važne bilingvalne antologije riječke-fjumanske književnosti pod naslovom ”Grad od papira”.

I oni su trebali biti uključeni u taj serijal, osim mnogih drugih koji doista izražavaju genius loci Rijeke.

Značajna je odsutnost profesora i književnika Irvina Lukežića, teoretičara specifičnog riječkog kulturnog identiteta, profesora Nikole Petkovića, književnog teoretičara i autora, dr. Ljubinke Toševe Karpowicz, ponajbolje poznavateljice doba Slobodne Države Rijeka, publicista, povjesničara i književnika Giacoma Scottija, talijanskog antifašista, autora nedavno objavljene knjige ”Rijeka, osporeni grad”, kao i mnogih drugih koji su ne samo svjedoci, već i protagonisti suvremene Rijeke, od pokojne Daše Drndić čija djela peku i bole, do provokativne i duhovite Vedrane Rudan, genuine interpretatorke ”književnosti s place”.

I još mnogo, mnogo drugih… Zahvaljujući kojima bi bilo mnogo jasnije gledateljima širom Hrvatske zašto je Rijeka doista svjetski, a ne samo europski unicum, iako se nacionalisti svih boja i zastava trude zatrti taj njezin multikulturalizam, multilingvizam, toleranciju i ”građanskost” (kako o njoj piše Étienne Balibar), jedinstvenu u ovom dijelu Europe.

Zato je rasprava o toj seriji samo na početku: za riječke patriote, domoljube ili rodoljube, kako ih god hoćete nazvati, ona je nužna pretpostavka za pravo razumijevanje što se to u ovom gradu događa, usprkos kastama, moćnicima i mafijama koje se trude ugušiti riječki – fjumanski duh.

(Autograf.hr / Damir Grubiša)

Share on facebook
Facebook
Share on email
E-mail

Kategorije

Najave

Dan partizanske mornarice

Savez antifašističkih boraca i antifašista Makarskog primorja i Općina Podgora organiziraju, pod pokroviteljstvom Saveza antifašističkih boraca i antifašista RH, obilježavanje Dana partizanske mornarice 10. rujna

Pročitaj više »