Knjigu, koja je u pripremi, posvetio sam Predragu Matvejeviću (1932.-2017), velikanu pisane riječi, jednom od najvećih bosanskohercegovačkih i hrvatskih pisaca, eruditu i prosvjetitelju koji je poznavanjem Mediterana, njegovih ljudi i običaja, duha i tradicije od Palestine i Egipta do obala Španjolske i Gibraltara, fascinirao svijet kapitalnim djelom „Mediteranski brevijar“.
Školuje se u rodnom Mostaru i Sarajevu, da bi u Zagrebu diplomirao francuski jezik i književnost. Doktorirat će na čuvenoj Sorboni u Parizu 1967. godine. Kao profesor, predavač je na brojnim europskim sveučilištima, uključujući i prestižnu rimsku La Sapienzu.
Mi ljudi s mora, koji živimo uz obale Jadrana, čutili smo ga i držali svojim. Predstavio nas je svijetu napisavši najljepše stranice o nama, našim otocima i svjetionicima, ribarima i mrežama, barkama i rivama, o morskoj soli, maslini i smokvi.
Predrag Matvejević je ljubio Mostar i sve ljude koji u njemu žive. Nije ih dijelio. Dok je bjesnio rat njegovim rodnim gradom Mostarom, na brojnim je adresama svijeta pronosio njegovo ime tragajući za mirom.
No politika podjela, politika koja nije gradila mostove među ljudima i obalama već ih, dapače, rušila – politika koja se i danas snažno osjeća u mediteranskom Mostaru, to mu nikada neće oprostiti. Nesnošljivost mostarske stvarnosti najrađe bi ga izbrisala iz našeg sjećanja, ne vodeći računa da se ljudi poput Predraga Matvejevića rađaju jednom u sto godina. Jedan od najpoznatijih Mostaraca i Hercegovaca neće dobiti zahvalnost svog rodnog grada za svu dobrotu i slavu koju mu je pružio.
Mostar mu se, barem za sada, nije odužio. Vlasti grada Mostara nijemo će gledati rušenje njegove rodne kuće umjesto da je preurede i pretvore u Muzej Predraga Matvejevića. No, jednoga dana u ljubavi i dobru ujedinjeni građani Mostara će tu nepravdu prema njemu ispraviti. Predrag Matvejević će biti, što on već danas i jeste među mostarskom rajom – Ponos grada Mostara!
Vedran Sršen
