Savez antifašističkih boraca
i antifašista Republike Hrvatske

„Pravoslavlje“ na (pro)ustaški pogon

Kaže mudar pûk kako ne pada snijeg da pokrije brijeg, nego da svaka zvjerka pokaže trag, pa je i snijeg predbožićnih domjenaka u Zagrebu i Dicmu na pravoslavni Badnjak 6. siječnja 2025. po Gregorijanskom ili 24. prosinca 2024. po Julijanskom kalendaru iksti put pokazao i domaćoj i stranoj javnosti ne samo to da HDZ-Plenkovićeva vlast nije imuna na tzv. proendehazijske sentimente nego i da proustaštvo s vremenom sve šire i dublje prodire u samo njezino biće. Osobito nakon što se HDZ – relativni pobjednik i prošlih parlamentarnih izbora, nesposoban samostalno, ali ni polit-ideološki nezazorno utemeljiti saborsku tzv. stabilnu većinu i vladu – pristao slizati s proustaškim/protusrpskim Domovinskim pokretom (DP) u tzv. neprincipijelnu trgovačko-imovinsku koaliciju.

(Foto: Wikipedia) Grb Hrvatske pravoslavne Crkve/Ilustracija

I, uvjetovano iz DP-a, izbaciti iz trećemandatne HDZ-ove vlasti političke predstavnike, najveće u Lijepoj Našoj, srpske narodne manjine, SDSS Milorada Pupovca, dugogodišnjeg pouzdanog participanta u vlasti koji je i u najkritičnijim trenucima držao glavu iznad vode denver plavoj ZNA SE opciji i pridržavao Andreja Plenkovića da ne padne iz premijerskog sedla. Za ultimativnu volju čelnika DP-a Ivana Penave, Marija Radića i Stipe Mlinarića-Ćipe – koji su se kasnije posvađali, pa je Mario Radić osnovao svoju stranku Dom i nacionalno okupljanje (DOMiNO) – Plenković je bio izigrao koalicijski SDSS kako bi dao razloga šovinistički se pjeniti Penavi i Mlinariću: „Izbacili smo Srbe iz hrvatske vlasti!“ Uhvatili boga za bradu!? Mo’š mislit’, veliki „domoljubi“ s „hrvatskim narodom“ na srcu.

Da cijela ta politikantski nevesela priča – ne samo sjaši Kurta da uzjaše Murta!? – time ni približno nije gotova i da eskalira u smjeru koji ustavno antinacifašističkoj Hrvatskoj ne služi na čast, maniš Plenkovića i HDZ, zorno je pokazao i minuli pravoslavni Badnjak. Premijer Plenković i HDZ-ovi ministri danonoćno mu zalijepljeni za skute pohrlili su „tradicionalno“ se naslikavati na božićnom domjenku u organizaciji Pupovčeva Srpskog narodnog vijeća i SDSS-a, gdje nisu imali sreće odlomiti novčić u česnici. Plenkovićev pak ministar demografije i useljeništva iz DP-a Ivan Šipić sa stranačkim kolegama saborskim zastupnicima Stipom Mlinarićem-Ćipom i Ivicom Kukavicom predbožićno su domjenkovali u restoranu „Kamen“ u Dicmu s također DP-ovim saborskim zastupnikom Predragom Mišićem-Peđom, predsjednikom udruge Hrvatski pravoslavni centar iz Vukovara.

Vjera u službi genocida

Ta je udruga, navodno organizirator veselog društva koje su „uveličale“ HDZ-ove uzdanice Igor Vidalna (izaslanik vladina potpredsjednika i ministra hrvatskih branitelja Tome Medveda) i Željko Primorac, pročelnik Splitsko-dalmatinske županije u ime regionalne samouprave. Slobodna Dalmacija je spomenula i „pravoslavne vjernike iz Splita, cetinskoga i imotskog kraja i njihove prijatelje katoličke vjere i druge“.

Ne bi bilo ništa čudno ili prijeporno u tom predbožićnom domjenku da se ne radi o družbi koja se iz petnih žila trsi osnovati nekakvu hrvatsku pravoslavnu crkvu, alter ego ili reinkarnaciju Hrvatske pravoslavne crkve (HPC), koju su 6. lipnja 1942. godine (ograničene, sporne autokefalnosti) osnovali ustaše u tzv. NDH na izričiti zahtjev poglavnika Ante Pavelića te da se u tom „vjerničkom“ društvu u Dicmu nisu našli političari što s HDZ-om obnašaju vlast u ustavno antinacifašističkoj državi. Jamačno DP-ovi participanti u CRO vlasti – proustaški blagonakloni i protusrpski nabrijani do daske, a neizlječivo alergični na šefa političkih Srba u RH Milorada Pupovca – nemaju pojma što je bio HPC, zašto ga je Paveliću bilo stalo osnovati u sklopu svoga genocidnog, veleizdajničkoga i međunarodno nepriznatog režima tzv. NDH…

Kao ratnom i zločincu protiv čovječnosti Anti Paveliću prije 80 i kusur godina – kojemu je bilo stalo skriti pred svijetom ustaški genocid nad Srbima (i Romima i Židovima) u tzv. NDH dopusnicom ispovijedanja „hrvatskog“ pravoslavlja te raskida HPC-om svih veza sa Srpskom pravoslavnom crkvom (SPC) i Srbijom – dosad je neuspješnim akterima reinkarnacije HPC-a u Lijepoj Našoj zapravo stalo do istog. Utjerati, je li, pravoslavne „Hrvate“ u vjerski obor u kojemu u „hrvatskoj državi u kojoj su svi ne-Hrvati gosti“ (Ruža Tomašić svojedobno u Slatini, sic transit) pojmovima Srbin, srpsko, Srbija, SPC… nema mjesta. Kao što nije bilo ni u ustaškomu tzv. NDH, što je uvelike motiviralo najveći dio Hrvata i gotovo sve hrvatske Srbe i ine žitelje veleizdajničke paradržave da se masovno uključe u Narodnooslobodilački partizanski pokret pod vodstvom komunista i Josipa Broza Tita.

(Foto: Wikipedia) Ante Pavelić, Andrija Artuković i Germogen Maksimov/Ilustracija

Kao što je već 7. lipnja 1942., dan nakon osnivanja HPC-a priređeno u pravoslavnoj Crkvi Svetog Preobraženja na Cvjetnom trgu u Zagrebu cirkus-ustoličenje mitropolita – emigranta iz SSSR-a Grigorija Ivanoviča Maksimova (1861.-1945.) crkvena imena Geromogen, bivšeg mitropolita novomoskovskog – tako je s istim ciljem Zadranin Ivo Matanović, katolik koji je 2009. godine osnovao Udrugu hrvatskih pravoslavnih vjernika, pozvao otpuštenog svećenika Bugarske pravoslavne crkve Aleksandra Radoeva Ivanova. „Matanović mi je rekao da će registrirati HPC, pa sam se u svibnju 2013. preselio u Zadar“, priznao je Ivanov siječnja 2017. novinaru Expresa.hr Saši Paparelli. „Prva liturgija za obnovu HPC-a je održana te godine u Pakoštanima.

Otišao sam (razišao se s Matanovićem, op. a.) kad je objavio da će HPC prijeći kod Pape. Pa kakva je to pravoslavna crkva, zašto bi bila kod poglavata Katoličke crkve? Zato am nastavio samostalno. Od Nicolasa, patrijarha Europske pravoslave crkve (EPC) sa sjedištem u Parizu, u prosincu 2013. sam dobio dokumente za obnovu HPC-a kao podružnice EPC-a i tomos, tj. ukaz kojim se HPC-u dodjeljuje autokefalnost.“ Portal Expresa.hr je također zabilježio da se na fotografijama iz 2013. godine može vidjeti Ivanova, u Matanovićevu društvu, kako vodi parastos na groblju Miroševcu u Zagrebu kod Germogenova kenotafa (simboličnoga groba bez pokojnika). Kenotaf je podigao Michael Shardt-Kupčevskyj, svojedobno mladi bogoslov HPC-a i unuk jednog od svećenika te crkve ubijenih 1945. godine, a Germogena je, navodno na Ivanovljev poticaj, tzv. Sveti Sinod EPC-a svibnja 2014. proglasio – svetim. Sic transit.

Indikativno je da su se kroz bližu i dalju hrvatsku povijest za osnivanje HPC-a uglavnom zalagali politički/antski tzv. radikalno desni Hrvati, pa je to slučaj i danas. Naravno, ne samo primjerom domjenka u Dicmu. Gdje DP-ovi koalicijski pijetlovi kukuriču prije zore u HDZ-ove i svekolike, je li, nacionalne uši ne bi li naudili Miloradu Pupovcu (sic transit) i hrvatskim Srbima listom okupljenih oko SPC. A HDZ pak kukavički – ne bi se štel zamerit’!? – šalje HDZ-vladine izaslanike u Dicmo tražiti novčić u česnici. Tzv. NDH na mala vrata, iako u principu jest činjenica da se, za razliku od univerzalne Rimokatoličke crkve s nasljednikom sv. Petra u Rimskoj kuriji, pravoslavlje strukturira u nacionalnim crkvama vezanim za državu u kojoj im je jedište.

HDZ-ove vlade, ma koliko manipulativne u odnosu na vjerske zajednice i licemjerne glede&unatoč dosljedne primjene članka 41. Ustava RH iliti oktroirane prakse sekularizma, još se ne usude službeno priznati HPC. Pa će, je li, ma što mislio o pravoslavlju, SPC-u, najvećoj u RH narodnoj manjini i Beogradu, ipak otići na predbožićni domjenak Pupovcu, SNV-u i SDSS-u no u Dicmo „Hrvatima katolicima“, koji karikaturalno glumataju „pravoslavlje“ u čiji je „crkveni“ amblem onodobni Matanović bio ucrtao zemljovid tzv. NDH. À propos, početkom ožujka 2016. je u mirogojskim arkadama u Zagrebu nesuđeni ahiepiskop Alekandar nepriznatog HPC-a služio parastos, misu zadušnicu za „pravoslavne Hrvate“ poginule u Domovinskom ratu, a nazočili su deklarirani fanovi tzv. NDH Mijo Crnoja, Dobroslav Paraga, Ante Beljo i „domoljubni“ istomišljenici s javnih jasala.

„Bugarin je izopćeni sveštenik“

„Vlasti RH već pet godina uspješno odbijaju registrirati HPC izmišljajući nezakonite zahtjeve poput zahtjeva o popisu vjernika“, požalit će se Bugarin Ivanov ožujka 2018. godine Radiju Slobodna Europa. „Taj zahtjev proturječi Zakonu o pravnom položaju vjerskih zajednica, Zakonu o zaštiti oobnih podataka i Europskoj konvenciji o ljudskim pravima.“ Je li, zato što bi se popis „vjernika“ službeno nepriznatog HPC-a iscrpio na jedva pola papira formata A4!?

Dvije godine pak ranije, ekstremno je tzv. desni portal Hrvatski fokus bio objavio prosvjedni dopis „Bugarin je lažac i izopćeni-izbačeni sveštenik“ izvjesnoga („pravog“, sic transit!?) „Arhiepiskopa Vladike Bonifacija Andrije, Zagrebačko-ljubljanskog HPC-a za Hrvatsku, Sloveniju i dijasporu“ s gromoglasnom porukom: „Jedini predstavnik Hrvatske pravoslavne crkve – HPC am ja!“ Taj se Andrija obraća „posebno mojoj subraći braniteljima, jer sam bio hrvatski branitelj u Domovinskom ratu 1990./1991. u Rakitju i MUP-u Zadar“, a „navedeni gospodin stranac iz Bugarske nije član naše Svete Crkve ‘ Hrvatske Pravoslavne Crkve“.

Ta se cirkusijada očito nastavlja, (pro)nacifašistički luzeri ne miruju niti posustaju u obmanama i izmišljanjem „razloga zašto je potreban HPC“, pa nije zgorega podsjetiti što je glede&unatoč HPC-a 1942. godine tvrdio Ante Pavelić, a podržavaju ljuti fanovi HPC-a iz dicmanskog restorana „Kamen“. „U pravoslavlje ne dira nitko“, pametovao je Pavelić 28. veljače 1942. u Hrvatskom državnom saboru (taj ustaški naziv inatljivo koristi u svom pamflet- formatu „Bujici“ na lokalnoj Z1 televiziji Velimir Bujanec, medijska ikona proustaških ekstremista, op. a.), „ali u hrvatskoj državi ne može biti srpske pravoslavne crkve. (…) Ako crkvena organizacija nije internacionalna, ako je partikularna, onda može biti samo nacionalna hrvatska, onda može biti samo takva, koja u svome duhovnom životu vrši i uživa potpunu duhovnu slobodu, slobodu savjesti, ali u svim drugim stvarima mora biti pod nadzorom hrvatske države i njezinih oblasti.“

Citat je iz knjige povjesničara Hrvoja Matkovića „Povijest Nezavisne države Hrvatske“ (Naklada P.I.P. Pavičić, Zagreb 2002.) u kojoj se navodi i to da je uspostavom tzv. NDH već 18. srpnja 1941. ukinuta nadležnost SPC-a na području te paradržave, a naziv srpskopravoslavna vjera zamijenjen nazivom grkoistočna vjera, koji se upotrebljavao do 1918. godine. Također, 5. prosinca 1941. je ukinut Julijanski kalendar u tzv. NDH, a pravoslavne se Srbe u toj marionetskoj tvorevini najgrubljom silom prevodilo na katoličku vjeru, u čemu je sudjelovao i tadašnji ustaški vojni vikar, današnji blaženik Alojzije Stepinac. U odnosu na Srbe u tzv. NDH, vrijedilo je genocidno pravilo: trećinu pobiti, trećinu pokatoličiti i trećinu prognati/iseliti, što je ustaški ideolog Mile Budak bio obznanio na skupu u Gospiću, a Narodne novine objavile 7. srpnja 1941.

Netom po proglašenju, tzv. NDH je počeo krvavi genocid nad Srbima svih dobi i obaju spolova budući da ih je službeno proglasio kolektivno krivima za sve nedaće nad Hrvatima u Kraljevini Jugoslaviji i za oružane akcije antinacifašista protiv veleizdajničke paradržave i njezinih aktivista. U ustaškom tisku je raspaljena žestoka polit-ideološka propaganda protiv srpskog stanovništva. Najvidljiviji su se ustaški dužnosnici natjecali na skupovima koji će žešće anatemizirati Srbe i odvratno huškati Hrvate na srpske susjede te „nepoćudne“ članova obitelji u miješanim brakovima. Poznato i u Lijepoj Našoj od 1990-ih godina pa sve do danas!? Itekako.

„Ako je tko Srbin, ima Srbiju, i to je njegova domovina“, pjednio se Mila Budak na skupu u Slavonskom Brodu, a ustaški ministar Milovan Žanić je na skupu u Novoj Gradišci dosolio: „Ova država, ova naša domovina mora biti hrvatska i ničija više! I zato oni, koji su došli ovamo, ti treba i da odu!“ Žanića će, dodajući sintagmu o gostima u RH, gotovo doslovno plagirati 2013. godine na proslavi 23. obljetnice slatinskog HDZ-a, je li, proustaška političarka Ruža Tomašić rođena Budimir. Znana i po tomu što je u tjedniku Novosti priznala da se ni dan-danas ne odriče ustaškog pokreta, sic transit. Kojemu je u Kanadi 1975. godine, u ganc novoj crnoj odori ustaške Ženske loze – hvaljena „liepa plavka“ iz pamflet-tiskovine Nezavisna Država Hrvatska Pavelićeva zeta Srećka Pšeničnika – bila „krasnoslovila“, sic trasit, panegirike u slavu tzv. NDH i Ante Pavelića.

To je ideologija na kojoj se okuplja šareno i uglavnom međusobno vrlo nesložno, netrpeljivo i egoistično društvo sve lumen do lumena što bogovski živi na javnim jaslama, jer mu kukavički idu niz dlaku upravo ti u vlasti koji se kunu u demokratske norme, civilizacijske dosege, ljudske vrijednosti. Na ehu Budakova „Srbe na vrbe“, javnog urlanja „Za dom spremni“, tzv. rimskog pozdrava mjerenjem visine kukuruza i budalaštine o nekakvim „gostima“ u multietničkom RH nehrvatskih krvnih zrnaca u dicmanskoj se česnici – i ne samo toj, restoranskoj – tražilo novčić za „sreću“ proustašluka i nekakve crkve za koju tek treba izmisliti vjernike. HDZ/DP-ov ministar i dvojica saborskih zastupnika s buljukom fanova tzv. endehazijske trogodišnje HPC-prakse navalili, je li, osnovati hrvatsku pravoslavnu crkvu i SPC-u udariti propavelićevski tzv. pakrački dekret!? Poručuju: „O tomu neće odlučivati ni Pupovac niti Plenković!“

„Osnivanje HPC-a ne dolazi u obzir“

„Kako je poznato, glavni cilj naše udruge Hrvatski pravoslavni centar je osnivanje hrvatske pravooslavne crkve“, kazao je Predrag Mišić-Peđa okupljenima u dicmanskom restoranu „Kamen“. „Prošle godine smo na ovom istomu mjestu rekli da taj cilj planirano ostvariti u roku pet godine. U tomu nas neće ništa pokolebati. Zadovoljni smo kako se taj postupak razvijao minule godine, pa smo danas uvjereni da bismo do tog cilja mogli stići i prije no smo zacrtati“. Zato što je DP u tzv. neprincipijelnoj koaliciji s HDZ-om, pa…!? Na novinarsku opasku pak o tomu kako je Milorad Pupovac s SNV/SDSS-ova domjenka poručio da osnivanje HPC-a ne dolazi u obzir, odgovorio je protupitanjem:

„Zar mislite da je Pupovac bitan i zašto mislite da će to on odrediti? To će riješiti 120.000-140.000 ljudi u Hrvatskoj od kojih je 10.000 branitelja. Oni će odlučiti hoćemo li osnovati HPC ili nećemo, Pupovac sigurno neće. A neće ni Plenković. Ne može nitko odlučivati o vjerskim zajednicama izvan propisa iz Ustava RH i zakona“. A branitelji su iznad Ustava RH i zakona, pa će odlučiti njih 10.000 koji možda uopće nisu vjernici, a pogotovo ne – pravoslavci? Budalaština na entu, ali… Ili nije? Mišić tvrdi da je o osnivanju HPC-a razgovarao i s brojnim katoličkim svećenicima, ali ih ne želi imenovati ni reći podržavaju li ga. Poimenično spominje tek godinama politikantski na radikalnoj tzv. desnici angažirana sisačkog biskupa Vladu Košića. Inače, prijatelja pravomoćno osuđenoga u Haagu na 25 godina ratnog i zločinca protiv čovječnosti Darija Kordića, koji je na robiji osobno „upoznao Boga“ i preobratio se. Sic transit.

Samohvalisavi DP-ov Stipo Mlinarić-Ćipe, kako iz Dicma, je li, izvještava Slobodna Dalmacija, ni ovom dicmansko-domjenačkom prigodom ne bi propustio novinarske mikrofone i osobito tv-oko: „Drago mi je da smo ovdje s pravoslavcima Hrvatima koji su se borili za ovu državu i žele je, za razliku od Milorada Pupovca, SNV-a i SDSS-a. Zato je DP ovdje i bit će svake godine. Što se tiče izjave Milorada Pupovca da DP uvjetuje HPC, poručujem mu da su prošla vremena kada je politika odlučivala koja će crkva biti osnovana. Hrvati pravoslavne vjere imaju pravo na svoju crkvu. Pupovac to govori zbog SPC-a koji je u zadnjih 100 godina zapravo parapolitička organizacija i provodi velikosrpsku politiku“.

A kako to izgleda, ako ne raskolnički što je premijer Plenković izabrao otići na SNV/SDSS-ov i Pupovčev, a ne domjenak u Dicmu, odnosno što se s koalicijskim DP-om nije u „Kamenu“ pojavio nitko od prvaka HDZ-ove vlasti? „Nikakvog raskola što se toga tiče nema“, vadio se Mlinarić iz nebranoga grožđa. „Plenković je premijer svih građana RH (i HDZ-ovi ministri, svi odreda trgaju česnicu kod Pupovca, ne u Dicmu, op. a.), pa može ići na domjenak gdje želi. To je njegov i problem HDZ-a. DP je izbacio SDSS iz vlasti. SDSS više nije dio vlasti, nema više poluge moći i zato Milorad Pupovac ne može odlučivati ni o čemu, a kamoli o tomu hoće li i tko osnovati HPC. DP-u smetaju SNV i SDSS zato što prikrivaju ratne zločine i negiraju postojanje same hrvatske države.“ O tomu bi se dalo raspravljati, no, ljudi koji vode tu stranku u rejtinškomu slobodnom padu nisu potencijal za argumentiranu raspravu, pa ni o HPC-u.

Komentator Jutarnjeg lista Vlado Vurušić će u povodi domjenka u Dicmu će se referirati na činjenicu „tko su ljudi na čiji je domjenak došao ministar u Vladi RH, zastupnici DP-a, izaslanik Tome Medveda… Pogledajte samo njihov grb“ te zaključiti da njihova „inicijativa zaudara na nešto što ima zlokobni povijesni zadah“. Da je domjenak u Dicmu drugi put održala „fantazmagorična i fantomska udruga Hrvatski pravoslavni centar iz Vukovara“. Pametnomu dosta!? Komentator istog medija Robert Bajruši nije ništa blaži: „Ti tipovi bi rado uskrsnuli NDH! I onda takvima svoje ljude šalju i Milanović i Plenković!? Stigli su na noge ekipi koja žaluje za Hrvatskom pravoslavnom crkvom koju je dekretom osnovao poglavnik Ante Pavelić“.

Bivši predsjednik RH Ivo Josipović je još ožujka 2010. godine pismom episkopu Dalmatinske eparhije SPC-a  vladiki Fotiju reagirao na „crne“, proustaške ideje o rehabilitaciji HPC-a. Oštro je osudio izjave inicijatora Ive Matanovića: „Zbog pozivanja na ustaški režim i negativne konotacije koje Hrvatska pravoslavna crkva nosi iz tog razdoblja, provokativne i neodmjerene izjave predsjednika Hrvatske pravoslavne zajednice mogu biti shvaćene kao poziv na nenošljivost i netoleranciju prema drugim pravoslavnim vjerskim zajednicama u Hrvatskoj, pa i u širem društvenom okruženju. Prema Zakonu o pravnom položaju vjerskih zajednica, one u promicanju vjere i drugomu svom djelovanju ne smiju širiti netrpeljivost i predrasude prema drugim vjerskim zajednicama i njihovim vjernicima ili drugim građanima, što se može iščitati te izjave u kojoj pretendira na preuzimanje članstva, vjernika ostalih pravoslavnih zajednica u RH.

Pupovac i Plenković se vole tajno

To je neprimjeren govor u zemlji u kojoj, unatoč ratnim stradanjima, ekumenski duh nije sasvim zaboravljen, što se jasno može prepoznati iz Vaših riječi (vladike Fotija, op. a.). Uvjeravam Vas da ću se uvijek zalagati za poštivanje ljudskih prava i zakona koji važe u našoj domovini, pa tako i u ovom slučaju koji Vas je opravdano uznemirio“. Politički vođa hrvatskih Srba Milorad Pupovac – koji iz sjene ipak participira u aktualnoj HDZ-ovoj vlasti i od toga ima koristi, ma što mislili Penava i Mlinarić-Ćipe – nije bez veze na domjenku ugostio premijera, a ovaj se rado odazvao i s buljukom svojih ministara naslikavao kako nasmiješen od uha do uha trga poveliki komad česnice. Pupovac s razlogom nije zabrinut kao Fotije prije 15 godina, ali hladno poručuje: „Na pokušaj osnivanja HPC-a ne gledam dobro, jer HPC simbolizira strašnu tragediju iz razdoblja Drugoga svjetskog rata i Pavelićevog ustaškog režima kada je prvi put osnovan i kada je lužio za nečasne vjerske i političke ciljeve.

Tako da oni koji to obnavljaju moraju biti svjesni zašto to ne može biti prihvaćeno. Nismo dio vladajuće većine, nemamo člana vlade, ali surađujemo u operativnim programima koje je vlada donijela i u kojima smo i mi astavni dio. Takva je suradnja u ovom trenutku najbolja i za nas i za vladu“. Račun je račun: Pupovac i Plenković se vole tajno. Dakle, nije sve baš tako kako se čini – čak ni na drugi pogled –  i kako bi neki htjeli, pa jamačno ima proteći još o-ho-ho vode ispod Hendrixovog mosta dok politikantstvo i vjera međusobno ne raščiste račune, a oni sežu duboko u prošlost i kontaminiraju budućnost. No, svakomu s makar dva zrna povijesne i političke soli u glavi odavna je jasno da Lijepoj Našoj ne trebaju ni politikanti – čak deklarirane katoličke pripadnosti, sic transit – niti „pravoslavlje“ na (pro)ustaški pogon.Dosta je bilo zla u prošlosti da bi ga trebalo zazivati ubuduće. I točka.   

Marijan Vogrinec

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav Uredništva portala sabh.hr

Facebook
E-mail

Kategorije

Najave