Savez antifašističkih boraca
i antifašista Republike Hrvatske

Pozdrav iz Banjaluke: Umjesto Raše i Ratka sretnu Novu godinu žele vam Draža i Vlado

Kako su iz ponude banjalučkih štandova nestale majice s likovima Radovana Karadžića i Ratka Mladića, presuđenih ratnih zločinaca?

(Foto: preuzeto s portala tacno.net/Ljupko Mišeljić)

Nije riječ o privremenom gestu uličnih prodavač(ic)a. Majica s njihovim likovima i porukama podrške nema već neko vrijeme. Posljednja masovna prodaja na ulicama počela je u periodu izricanja presuda ratnim zločincima osuđenim za genocide pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju. Slučaj je primijećen na Trgu Krajine, u dva izdanja Zimzograda.

“Rašo, uz tebe smo” – poruka je koja je bila upisana na majici koja se prodavala potkraj 2016. godine i početkom naredne. Tada su uz te majice prodavane i majice “Srpske časti”, majice s likovima četničkih vojvoda, ali i kokarde raznih četničkih formacija. U ponudi su bile raznorazne ikonografije nacionalističkih pokreta.

Uz premalo ili gotovo nimalo medijske pažnje slučaj nije bio tema niti jedne javne, masovne debate intelektualne elite i medijske zajednice. Tema je potisnuta u zaborav kao i brojni stencili i nazovimurali koje komunalna policija ne želi da ukloni jer nisu zakonom zabranjeni.

„Mi smo dobili prijave na konkurs u kojima je pisalo da su to suveniri. Nismo znali da će se prodavati ikonografija Ravnogorskog pokreta. A i da smo znali, i da nismo odobrili, ne bi postojao niti jedan pravni osnov kojim bismo to mogli opravdati. Takve stvari, nažalost, nisu zabranjene zakonom i morali bismo njihovom pravnom timu objašnjavati zašto smo ih uklonili. Da je bilo ikakvih poruka mržnje, koje pozivaju na etničku, vjersku ili rasnu netrpeljivost – mi bismo ih uklonili. Ovako ne možemo ništa, jer ne postoji zakonski osnov da to uradimo“, rekao je Ostoja Barašin, direktor TOBL-a, autoru ovog teksta, 2016. godine.

Logika tržišne ekonomije

Usljed nevoljkosti da se razvije jasan koncept javne politike upravljanja izgledom javnog prostora, propuštene su i brojne druge prilike za građansku participaciju u uređenje ove oblasti. Podsjetimo, riječ je o periodu prije otvorene represije policije prema “čuvanju” javnog prostora od pobunjenih građana, koji je uslijedio nakon ubistva Davida Dragičevića.

Kako su onda uopšte iz ponuda banjalučkih štandova nestale majice s likovima Radovana Karadžića i Ratka Mladića, presuđenih ratnih zločinaca?

Tako što je “glavne junake” devetojanuarske diktature nagrizao zub vremena i odnos ponude i potražnje…

Ove su godine u modi, ipak, nova/stara lica “srpskog sveta”: Gavrilo Princip, Draža Mihailović, Vladimir Putin.

I dalje stoji isti argument: nema zakonskog osnova da se taj i takav sadržaj zabrani. U međuvremenu, u ponudu su ove godine dodate i plastične puške pored kojih vise kokarde i majice s nacionalističkom ikonografijom.

Hoće li biti zakonskog osnova da se taj i takav sadržaj zabrani?

Ulicama našega grada

Nemogućnost da se okupi kritična masa koja bi tražila da se spomenuti sadržaji trajno uklone s banjalučkih (i bosanskohercegovačkih) ulica, problem je s kojim se intelektualna zajednica nije uhvatila ukoštac. Tema nije prepoznata kao situacija koju je potrebno i moguće riješiti, pa se polako (ali sigurno) propušta prilika da najšira društvena zajednica izrazi kritiku “praznične euforije”, pa i bilo kog drugog otvorenog markiranja prostora.

Da li uopšte šira zajednica može i smije uticati na to, pitanje je koje ostaje na rubu ideologije građanske participacije.

Ipak, pasivna i apatična pozicija šire zajednice vodi trajnom isključivanju stanovništva iz procesa javne politike upravljanja urbanizmom i javnim prostorom. Dok se šira zajednica pita da li ima pravo da kritikuje izgled gradskih ulica i gradskih trgova u prazničnoj euforiji, utvrđuju se uslovi potpunog onemogućavanja uticanja na funkciju, formu, konstrukciju i dizajn javnog prostora.

(tacno.net/Ljupko Mišeljić)

Facebook
E-mail