Savez antifašističkih boraca
i antifašista Republike Hrvatske

“Povijesni ekskluziv” Igora Vukića

Igor Vukić zadnjih dana pod egidom “povijesni ekskluziv” po desničarskim medijima objavljuje američke fotografije logora Jasenovac snimljene krajem rata, koje je profesor Goran Hutinec još prije nekoliko mjeseci objavio u američkom časopisu “Holocaust and Genocide Studies”

Naslovnica Hrvatskog tjednika s “povijesnim ekskluzivom”

Igor Vukić opet ima “povijesni ekskluziv”. Doduše, niti je povijesni niti je ekskluziv, ali malo to brine sljedbenike ovog revizionističkog povjesničara amatera koji već niz godina izvrće činjenice s namjerom da dokaže kako koncentracijski logor Jasenovac nije bio masovno stratište, nego tek radni kamp u kojem jedva da je bilo likvidacija, a ako ih je i bilo, krivci za to bili su sami logoraši.

Ovaj put “ekskluziv” su fotografije snimljene iz američkih savezničkih aviona koji su krajem Drugog svjetskog rata snimali područje Jasenovca. Radi se o fotografijama pohranjenim u Nacionalnom arhivu SAD-a u Washingtonu koje je Vukić, kako kaže, pribavio uz pomoć suradnika Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac iz SAD-a i Hrvatske.

Vukić ih sada pod tom egidom široko distribuira po desničarskim medijima poput televizijskih emisija koje vode Velimir Bujanec ili Tihomir Dujmović, odnosno opskurnom Hrvatskom tjedniku Ivice Marijačića. U svim tim medijima objavljivanje istih fotografija najavljuje se pod egidom “ekskluzivno” i “prvi put u hrvatskim novinama” s ciljem da što šire proda priču kako se na fotografijama jasno vidi da Jasenovac nije imao veliki kapacitet kao i da na njima nema masovnih grobnica.

Ne bi priča bila vrijedna spomena da fotografije iz iste te serije snimaka docent s Odsjeka za povijest zagrebačkog Filozofskog fakulteta Goran Hutinec već mjesecima koristi u svojim predavanjima na znanstvenim konferencijama. I ne samo to, nego ih je objavio u svom radu “Savezničke snimke iz zraka koncentracijskog logora i stratišta Jasenovac” u američkom časopisu “Holocaust and Genocide Studies”. Hutinec je na to upozorio Vukića na društvenim mrežama: “Nije lijepo lagati niti se kititi tuđim perjem, jer su te fotografije već prikazane na mnogim znanstvenim konferencijama na kojima sam sudjelovao, a u srpnju ove godine u tiskanom i elektronskom izdanju publicirane u mom članku u časopisu ‘Holocaust and Genocide Studies’. Samo, ja nisam izrezao neugodne istine – grobnice na Gradini i u Uštici, prekopavanje masovnih grobnica i spaljivanje leševa u travnju 1945, lokaciju pogodaka i šteta nastalih u britanskom bombardiranju… sve ono što pobija neistine i izmišljotine iz pera Vukića i amaterske bratije”, napisao je Hutinec.

U svom radu profesor ističe važan doprinos nepoznatih savezničkih snimki iz zraka snimljenih između 1944. i 1945. za razumijevanje topografije i funkcije logora kao i za stjecanje uvida u svakodnevni život jasenovačkih logoraša i tragove masovnih ubojstava te potvrđuju detaljna svjedočenja ustaških pokušaja da zatru tragove masovnih ubojstava u posljednjim tjednima rata.

Prve snimke Jasenovca iz zraka napravio je američki avion u svibnju 1944. Bilo je i ranijih preleta, ali te snimke nisu sačuvane ili nisu dostupne, tako da ostaju ove fotografirane od proljeća 1944. do travnja 1945. Posljednji poznati izvedeni let bio je 16. travnja 1945. samo tjedan dana prije pobune logoraša.

Uz detaljnu topografiju logora, Hutinec je locirao i lokacije masovnih grobnica navodeći da su na samom početku ustaše masovna pogubljenja radili i u glavnom logoru, da bi početkom 1942. stratište prebacili južno od glavnog logora, na područje istočno od Une, omeđeno Savom sa sjevera i istoka, kraj Donje Gradine.

“Ustaše su obično ubijale noževima ili maljevima, bez upotrebe vatrenog oružjem, a te specijalne jedinice nisu bile sastavljene od više od desetak ljudi. Međutim, sudionici su se često izmjenjivali jer su mnogi patili od psihičke traume”, piše Hutinec, ističući da su ubojstva na Gradini bila najintenzivnija 1942. i to prije svega Srba, Židova i Roma.

“Većina masovnih grobnica na Gradini nastala je 1942. godine, dvije godine prije početka fotografiranja savezničkih zrakoplova. Do tada su tijela žrtava već bila u kasnijim fazama raspadanja. Naknadne promjene na tlu jasno su označile lokacije masovnih grobnica. (…) Zbog bioloških procesa povezanih s razgradnjom ljudskih ostataka, trava i biljke koje su rasle na ili u blizini masovnih grobnica imale su nešto drugačije vegetacijski ciklus od onih koje rastu na nedirnutom tlu. Dakle, masovne grobnice su jasno vidljive na snimkama iz zraka u proljeće ili rano ljeto jer su ta područja puno svjetlija od okolnog tla. Masovne grobnice vidljive na savezničkim zračnim snimkama locirane su gotovo identično kao i na kartama nastalim tokom mjerenja, sondiranja i iskopavanja ovog područja 1960-ih i 1970-ih godina. Najvažnije fotografije masovnih grobnica u Donjoj Gradini snimljene su travnja 1945., prilikom likvidacije kompleksa logora Jasenovac. Prikazuju djelomično otkrivene grobove, kao i tamne, visoke stupove gustog dima koji se dižu s lomača ekshumiranih ljudskih ostataka. Ovi ustaški pokušaji, koji su slični pokušajima nacista da unište dokaze o genocidu nad Židovima potkrijepljeni su ne samo svjedočanstvima preživjelih logoraša i spisima s ispitivanja zarobljenih ustaških stražara, nego i nalazima poslijeratnih iskapanja. Takvi su dokazi od iznimne važnosti osobito danas, jer neki pojedinci i skupine i dalje radikalno minimiziraju broj jasenovačkih žrtava, pa čak i dovode u pitanje postojanje centra ubijanja”, piše Hutinec, navodeći i primjer velikog stratište u selu Uštica.

Hutinec upozorava da su ustaše u povlačenju uništile preko dvije trećine masovnih grobnica u posljednjim tjednima kampa. Preživjeli su svjedočili da su morali napraviti željeznu rešetku oko metar iznad tla na kojima su spaljivali tijela tako da se neugodan miris širio cijelim područjem, o čemu su svjedočili i preživjeli logoraši. Metoda uništavanja, nastavlja dalje, identična je nacističkoj u njemačkom Chełmnu, što može značiti da su nacisti pomagali ustašama da skriju tragove onako kako su i oni to pokušali napraviti, što se povezuje s 32 stražara iz Chełmna koji su prebačeni SS diviziji Prinz Eugen koja je djelovala na Balkanu.

“Pomoću ovih slika možemo točno odrediti položaje masovnih grobnica, potvrditi njihovu veličinu i opovrgnuti pokušaje radikalnog smanjenja broja grobnica žrtava u Jasenovcu. Savezničke snimke iz zraka važan su dodatak našem razumijevanju života i smrti u koncentracijskom logoru Jasenovac i masovnom stratištu, te će i dalje biti koristan alat u borbi protiv poricanja i iskrivljavanja istine”, zaključuje Hutinec.

Iz te serije fotografija Vukić i njegovi suradnici uzeli su tek njihov manji dio očito smišljeno zaobilazeći one na kojima se vide grobnice. Vukić i inače iz arhiva uzima samo one dokumente koji potvrđuju njegovu revizionističku tezu. Tako i ove fotografije služe u tu svrhu, a sve zapravo kako bi dobio novac od države za svoje, kako kaže, “ozbiljno istraživanje koje će prikazati realne razmjere događaja u logoru Jasenovac”. Vidimo kako je to ozbiljno.

Profesor Hutinec nas je upozorio da zbog autorskh prava ne smijemo objaviti fotografije iz američkog časopisa.

(Novosti/G. Borković)

Facebook
E-mail