Desnica u SAD-u posljednjih je mjeseci usmjerila snage i na javno školstvo, a jedno od poprišta borbe su knjižnice u kojima se provode čistke naslova koji spominju rasizam, seksizam, rodni identitet i opresiju. U obrani konzervativnih vrijednosti pritom sve više sudjeluju i roditelji
Kada je krajem lipnja američki Vrhovni sud ukinuo presudu iz 1973. godine kojom se pravo na pobačaj ustavom garantiralo svakoj ženi, u javnosti se raspravljalo i o tome predstavlja li taj uspjeh krajnji cilj ili tek jedan od vrhunaca konzervativne revolucije. Najnoviji izvještaji svjedoče da desnica nije dugo likovala nego je ratovala na više frontova istovremeno, usmjerivši pritom snage i na tradicionalno željeni plijen – sistem javnog obrazovanja. Kao i u slučaju prava na pobačaj, taktika konzervativne desnice za napad na liberalne vrijednosti u školstvu temelji se na postupnom nagrizanju centraliziranog sustava s najnižih razina dok to rastakanje ne postane opće pravilo. Taktika je u skladu s njezinim temeljnim ideološkim postavkama o potrebi uništenja javnog i općeg kako bi se na njihovo mjesto uzdignule vrijednosti privatnog i individualnog.
Trenutno su jedno od glavnih poprišta borbe školske knjižnice, a ono što se tamo događa u Uredu za intelektualne slobode Američkog udruženja knjižnica prokomentirali su riječima da “nikada u suvremeno doba nisu svjedočili tako snažnom i uspješnom pokretu za ograničavanje mogućnosti čitanja”.
U nedavno objavljenom istraživanju dnevni list Washington Post ovako je pak opisao ono što se trenutno događa u američkim školama: “U jednom školskom okrugu u Virginiji ove jeseni roditelji će početi dobivati e-mailove svaki put kada njihovo dijete posudi knjigu u knjižnici. U školskom sustavu Floride učitelji provode čistke knjiga koje spominju rasizam, seksizam, rodni identitet i opresiju, a u Pennsylvaniji jedan školski okrug upravo sastavlja panel odraslih koji će stavljati potpis na svaki naslov koji školski knjižničari namjeravaju kupiti”.
Tijekom posljednje dvije godine, piše Washington Post, šest saveznih država donijelo je zakone po kojima sudjelovanje roditelja u reviziji školskih knjižničnih fondova postaje obavezno, a još pet država trenutno je u procesu donošenja sličnih zakona. U Arizoni i Nebraski, primjerice, roditelji će morati potpisom odobriti svaku predloženu lektiru. U državi Texas školske će knjižnice odjele podijeliti na “maloljetničke”, “mlade odrasle” i “odrasle”, a roditelji će odlučivati u koju sekciju spadaju njihova djeca.
Kako navodi organizacija PEN America, cenzuriraju se mahom sadržaji koji se tiču ili su ih napisale osobe koje nisu bijelci ili su pripadnici LBGT zajednice te općenito seksualni sadržaji za koje roditelji smatraju da se protive njihovim obiteljskim vrijednostima. U sve većem broju škola uvažava se i argument desničarskih političara, komentatora i roditelja prema kojemu podučavanje djece o sistemskom rasizmu i bijelom supremacizmu čini da se “bijela djeca osjećaju loše”, kao i onaj da podučavanje koje uključuje kritičku teoriju rase ili studije roda i seksualnosti zapravo predstavlja liberalnu indoktrinaciju.
Kako to obično biva u SAD-u kada su u pitanju kulturni ratovi, cijela inicijativa krenula je odozdo početkom prošle godine, kada su diljem saveznih država počela nicati udruženja konzervativno orijentiranih roditelja koji smatraju da školstvo, s obzirom na to da je javno financirano, mora biti pod kontrolom poreznih obveznika.
Skupina Moms for Liberty, primjerice, pojavila se na Floridi u siječnju 2021., kada joj je agenda bila ukidanje Covid-restrikcija u tamošnjim školama. Skupina se okomila i na školski kurikulum, pa su se, kako bilježi portal Daily Beast, uz knjige koje se bave seksualnošću i rodnim identitetom na meti našle i lekcije u kojima se spominju brakovi bijelaca i crnkinja, te knjiga o astronomu Galileju.
Javna radio postaja južne Floride WLRN objavila je u lipnju da su škole u floridskom okrugu Palm Beach dobile obavijest da moraju napraviti reviziju knjiga koje se referiraju na “rasizam, seksizam i opresiju” kako bi se uskladile s novim zakonima. Budući da su u saveznoj državi Floridi na snazi i zakoni koji škole obavezuju da djecu podučavaju o rasizmu i Holokaustu, tamošnji učitelji našli su se u situaciji da moraju balansirati između dvije legislative koje se međusobno potiru, riskirajući pritom mogućnost sudskih tužbi.
“Smatrate li da knjiga djecu potiče da vjeruju kako su ljudi rasisti ili seksisti”, jedno je od pitanja iz upitnika koji su dobili učitelji okruga Palm Beach, uz dodatak da je dovoljan samo jedan pozitivan odgovor da knjiga bude uklonjena i poslana na daljnju reviziju. Novi zakoni Floride škole obavezuju i da uvedu sistem prema kojemu će djeca na prvoj razini imati pristup svim knjigama, na drugoj će roditelji specificirati do pet naslova koja djeca ne smiju posuditi, a na trećem će imati pristup samo onim sadržajima koje roditelji odobre.
Na Floridi je grupa roditelja iz okruga Brevard pokrenula web stranicu BookLook, na kojoj oni volonterski pregledavaju i ocjenjuju knjige u odnosu na “tradicionalni spektar opscenosti” koji uključuje seksualne odnose, drogu i nasilje. Knjige se ocjenjuju brojkama od nula, što znači da je ona “za sve”, do 4 – “samo za odrasle”. Četvorku je, primjerice, dobilo “Oko savršeno modro” nobelovke Toni Morrison o životu siromašne crnačke obitelji 1940-ih godina. Knjiga je u srednjoškolskoj lektiri, no BookLook svrstao ju je u sadržaje za starije od 18 zbog “vulgarnog jezika, seksualnih aktivnosti i seksualnog nasilja, upotrebe alkohola, te zapaljivih rasnih i vjerskih komentara”. Roditelji su dosad revidirali 283 naslova te ih u formi Excel tablice i s naslovom “Challenged Books” objavili na internetu, a među njima su se našle i knjige o pokretu Black Lives Matter i o povijesti Ku Klux Klana, roman Margaret Atwood “Sluškinjina priča”, priručnik o pravima tinejdžera, više povijesti anticrnačkog rasizma te desetak knjiga koje razmatraju pravo na pobačaj iz sociološke i ustavno-pravne perspektive.
Još jedan drastičan primjer uz Floridu je i savezna država Pennsylvania. U tamošnjem okrugu Central Bucks školski odbor izglasao je novi pravilnik prema kojemu će knjižničare – najčešće ljude s obrazovanjem razine magisterija – nadzirati tijelo sastavljeno od “roditelja i članova zajednice” te “nadzornikom”, pri čemu se od njih takve kvalifikacije ne očekuju.
Knjižničari će tom tijelu biti dužni podastrijeti popise knjižničnih fondova i tražiti pristanak za svaku novu narudžbu, a roditelji će češljati popise u potrazi za maglovito definiranim nepoćudnim sadržajima i imati ovlast blokirati narudžbe. Isti školski okrug ranije je zabranio da se u učionicama vješaju LGBT zastave duginih boja, a dotad obavezni moduli o pubertetu postali su izborni sadržaj.
Prema podacima američkog PEN-a iz travnja ove godine, u devet mjeseci koji su prethodili travnju zabilježeno je 1586 slučajeva zabrane knjiga u američkim školama, a stradalo je 1145 knjiga nešto više od 800 autora. U 41 posto zabranjenih knjiga važniji likovi su nebijelci, a 33 posto njih imaju LGBT teme ili protagoniste. Organizacija je navela da se među zabranjenim knjigama nalazi i niz biografija poznatih crnaca, primjerice ona najvažnijeg afroameričkog aktivista Martina Luthera Kinga, jazz muzičara Dukea Ellingtona i bivšeg južnoafričkog predsjednika Nelsona Mandele.
Također u travnju izvještaj je objavilo i Američko udruženje knjižnica, zabilježivši u 2021. godini 1597 uklanjanje ili pokušaj uklanjanja knjiga. Ovo udruženje navodi da je u pitanju najveća brojka u posljednjih 20 godina, otkako vodi takvu evidenciju, a prije samo četiri godine brojka je bila trostruko manja – tada su zabilježena “samo” 483 takva slučaja. Autor istraživanja američkog PEN-a Jonathan Friedman rekao je da je “ono što se događa u ovoj zemlji u smislu zabrane knjiga u školama bez presedana u smislu učestalosti, intenziteta i uspjeha”. Dodao je da je u pitanju “orkestrirani napad na knjige čije su teme tek nedavno uopće dospjele na police knjižnica i učionica”.
Osim u djelokrugu rada knjižnica, republikanski senatori u široj su ofanzivi protiv školskih kurikuluma, pa su od siječnja 2021. godine do danas u 15 saveznih država doneseni zakoni kojima se kontrolira način na koji nastavnici smiju obrađivati sporne teme. No PEN centar America navodi da se slični zakoni razmatraju u čak 40 saveznih država.
Najdalje je u borbi protiv “politike woke ljevice” otišla senatorica Marsha Blackburn, republikanka iz Tennesseeja, koja je sastavila vodič za roditelje, ekskluzivno predstavljen na televiziji Fox News. Vodič sadrži pet točaka o kojima bi roditelji trebali voditi računa, a jedna od njih odnosi se na droge koje “dolaze preko južne granice” SAD-a i dilere koji djecu vrebaju preko aplikacija. Ostale točke tiču se kritičke rasne teorije i transrodnosti, pa senatorica roditeljima preporuča da kontroliraju izvannastavne aktivnosti svoje djece i osiguraju si pristup njihovim računima na društvenim mrežama. “Učiteljski sindikati neumoljivo pritišću škole, lokalne vlasti, pa čak i Bijelu kuću da čitanje, pisanje i aritmetiku zamijene radikalnom političkom indoktrinacijom”, rekla je Blackburn Fox Newsu početkom kolovoza.
U travnju, nakon objave izvještaja američkog PEN centra i Američkog udruženja knjižničara upriličeno je kongresno saslušanje o toj temi, a na njega je bila pozvana i Ruby Bridges, autorica zabranjene knjige “Ruby Bridges Goes to School” o svom iskustvu polaska u prvu integriranu školu u New Orleansu početkom1960-ih godina.
Predsjedavajući ovom sjednicom, demokrat iz Marylanda Jamie Raskin, rekao je da je “svatko nečime uvrijeđen, zbog čega razina nečije uvrijeđenosti ne bi trebala biti mjerilo” o tome što se smije čitati. Time se nadovezao na svjedočenja republikanaca, koji su se požalili da se “istinska cenzura zapravo događa na sveučilišnim kampusima”, gdje liberalni studenti “prijavljuju mlade republikance za svaki zamislivi slučaj nedozvoljenog mišljenja”. Konzervativci su se ovdje, kako bi opravdali cenzuru koja se provodi u školama, referirali na pokrete za socijalnu pravdu koji se obično pripisuju takozvanoj woke ljevici, a koja se proteklih nekoliko godina također istakla proganjanjem neistomišljenika, u suprotstavljenim ali i u vlastitim redovima. Predsjedavajući Raskin stoga je zaključio kako se “vrijednosti Prvog amandmana mogu unaprjeđivati samo ako svi budu u stanju ići korak dalje od osobnog osjećaja uvrijeđenosti i ogorčenja”, no događanja u američkim školama iznova dokazuju da ideologija konzervativne desnice nije nešto s čime se može pregovarati.
(Novosti/Tena Erceg)