Savez antifašističkih boraca
i antifašista Republike Hrvatske

Plenković bježi od unošenja prava na pobačaj u Ustav, baš kao i od zakonske zabrane ZDS

(Foto: JOHANNA GERON/REUTERS/PIXSELL)

Kao što odbija zahtjeve za izmjenama Kaznenog zakona kojima bi se kaznama zatvora kažnjavalo isticanje ustaških simbola, Andrej Plenković odbija unošenje prava na pobačaj u Ustav. Da podsjeti sve da je on HDZ.

“O zabrani pokliča Za dom spremni ćemo razgovarati, sve je to ionako nedopušteno”, izjavio je prošloga ljeta premijer Andrej Plenković, da bi ovoga proljeća poručio kako je ZDS “već danas suprotan Ustavu i zakonu, a stvar je samo kako se to primjenjuje od strane pojedinih sudova”.

Pa smo onda dobili “dvostruke konotacije”, neujednačene sudske presude, slobodan pristup isticanju i arbitraran pristup kažnjavanju ustaškog pokliča i ustaških simbola.

Krajem prošloga tjedna premijer Plenković osvrnuo se na pitanje zabrane pobačaja, odnosno inicijative lijeve opozicije da se pravo na pobačaj upiše u hrvatski Ustav, iz kojeg je misteriozno – a navodno na intervenciju Kaptola – ispao 1991. godine.

“U političkom smislu”, kazao je premijer,  “nema potrebe za dezinformiranjem ljudi sa ciljem skupljanja političkih poena i nema potrebe za unošenje odredbi o već postojećem pravu u Ustav. Na takve izmjene nećemo pristati”.

Pa onda imamo priziv savjesti, imamo pobačaje u Sloveniji, imamo činjenicu da je u mnogim slučajevima ženama prekid trudnoće praktički nedostupan.

I još uvijek, četiri godine nakon odluke Ustavnog suda, nemamo novi zakon o pobačaju.

Ipak je on HDZ

Andrej Plenković, međutim, ne želi pravo za koje on vjeruje da postoji upisivati u Ustav, kao što ne želi donositi zakonske odredbe o zabrani i sankcioniranju ustaških i fašističkih obilježja, koje se i sada slobodno ističe “u posebnim prilikama”.

 Jer, u tom slučaju, netko bi mogao zaboraviti da je on predsjednik HDZ-a. 

I ljevica to nekad zaboravlja, kad u Plenkoviću pronađe “glas razuma” u odnosu na sve glasnije nacionalističke i fašističke apele ili u njemu vidi jedinu branu povratku radikalne desnice na čelo HDZ-a, a onda i na vlast u državi.

Plenković već dulje od godinu dana odbija zahtjeve antifašista, nacionalnih manjina, čak i koalicijskih partnera, za izmjenama Kaznenog zakona kojim bi se sankcionirala i kaznom zatvora kažnjavala svaka upotreba ustaških, četničkih i fašističkih simbola.

Jer misli da je postojeća regulativa dovoljna.

Sloboda za priziv savjesti

Nažalost, ona je dovoljna sudovima, pojedincima, udrugama, pa i izaslanicima Ministarstva branitelja, da slobodno koriste ustaške simbole i prema vlastitom nahođenju tumače Ustav i zakone.

I jednako tako, Plenković misli da pravo čovjeka da slobodno odlučuje o rađanju djece ne treba upisivati u Ustav – iz čijeg Nacrta je izbačeno 1991. godine – ostavljajući time pravo ginekolozima i bolnicama da odbijaju zahtjeve za prekidom trudnoće, a klerikalnim i ultrakonzervativnim udrugama da agitiraju za zabranu pobačaja.

To je očito granica koju se Plenković ne usudi probiti.

On mora i dalje držati HDZ pod kontrolom, HDZ-ove birače na okupu, a Katoličku crkvu na svojoj strani.

Dok njegova ministarstva šalju odbijenice za udomljavanje djece istospolnim parovima.

Dok izaslanik njegova ministarstva veliča NDH.

Dok njegova Vlada prilikom ratificiranja Istanbulske konvencije piše Interepretativnu izjavu kojom “umanjuje bojazni Katoličke crkve” za uvođenjem rodne ideologije.

Ne prelazi Rubikon

Sve to da ne bi sam Plenković, zajedno sa stranačkom desnicom i biračima, zaboravili kako je on ipak šef HDZ-a. I da kao šef HDZ-a dobrim dijelom politički preživljava na ustaškoj nostalgiji, na Katoličkoj crkvi, na konzervativcima i nacionalistima. 

Onda kad ne preživljava na klijentelizmu i korupciji.

Plenković je spreman na ovim temama doći na pola puta, ali ne i prijeći Rubikon. Nije spreman iskoračiti prema konkretnoj zakonskoj regulativi ili ustavnoj definiciji. 

Ili makar popraviti ono što je HDZ propustio učiniti 1991. godine kad je, prema riječima ustavotvorca Krunislaav Olujića, iz nacrta Ustava misterizno ispao članak 66. o “pravu čovjeka da slobodno odlučuje o rađanju djece”.

Istraživanja pokazuju da 73 posto hrvatskih građana podržava pravo žena na odlučivanje o svom tijelu i prekidu trudnoće, ali i da se 54 posto liječnika poziva na “priziv savjesti”.

A taj priziv savjesti postao je nekom inačicom famoznih “dvostrukih konotacija” kojima je Plenković otvorio put isticanju ustaških simbola, odnosno pozdrava ZDS, “u komemorativne svrhe”.

Pa onda imamo ustaško orgijanje na svakoj komemoraciji HOS-a i ustaške simbole povezane s Domovinskim ratom.

Ljevica propustila svoje prilike

Međutim, ako Plenković već ne želi prijeći tu svoju granicu, ljevica je odavno propustila priliku – uz dva boravka na vlasti – donijeti novi zakon o pobačaju, vratiti pravo na slobodno rađanje djece u Ustav, kao i zabraniti pozdrav “Za dom spremni”. Ali je bježala od svjetonazorskih i ideoloških tema, smatrajući ih previše kontroverznima. Pobjegla je od toga da naljuti Katoličku crkvu i isprovocira konzervativnu desnicu.

U svakom slučaju, ništa se u ovoj državi pod vlašću HDZ-a ne smije uzimati zdravo za gotovo, pa čak ni kad se Plenković poziva na zakonske zabrane ili na “već postojeće pravo”. Jer niti se zabrane provode, niti se pravo može konzumirati.

Ništa se u ovoj državi više ne podrazumijeva.

Sve se mora zakonski normirati i ustavno definirati, naročito temeljno ljudsko pravo. Kako bi se od nečega moglo krenuti i na nešto se mogli pozvati kad su ta prava ugrožena.

A ne vjerovati predsjedniku HDZ-a na riječ. 

Jer sutra će na čelo tog HDZ-a doći neki drugi predsjednik.

(24sata/Tomislav Klauški)

Facebook
E-mail

Kategorije

Najave